Broj: Gž-1387/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice F. K. iz K., OIB:…., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. K. i B. D. iz G., Pisarnica u D., protiv tuženika J. T. iz K., OIB:…, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. D. i Z. D. iz D., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u B., Stalna služba u D. od 20. listopada 2016.godine poslovni broj Psp-46/15, dana 5. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice F. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u B., Stalna služba u D. od 20. listopada 2016. godine poslovni broj Psp-46/15, s time da se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. njegove izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik J. T. iz K., OIB:… smetao tužitelju F. K. iz K., OIB: … u posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u z.k.ul. 667 k.o. K. i to kčbr. 923/2 oranica luka u Š. Nj. sa 1 j 17 čhv (5816 m2) u površini od 67 m2, te nekretnina upisanih u z.k.ul.46 k.o. K. i to kčbr. 926/1 oranica G. u Š. Nj. sa 1 j i 697 čhv (8262 m2) u površini od 191 m2, odnosno u ukupnoj površini od 258 m2, na način da je dana 11. studenog 2015. godine neovlašteno sklonio bale s nekretnina u vlasništvu i posjedu tužitelja, te je neovlašteno prešao traktorom preko tih nekretnina tužitelja i na taj način napravio dvije kolotečine u širini od 0,40 metara, a u dužini i to na nekretninama tužitelja upisanim u z.k.ul. 667 k.o. K. i to kčbr. 923/2 oranica L. u Š. Nj. sa 1 j i 17 čhv (5816 m2) od 83,27 metara, te na nekretninama tužitelja upisanim u z.k.ul. 46 k.o. K. i to kčbr. 926/1 oranica G. u Š. Nj. sa 1 j i 697 čhv (8262 m2) u dužini od 239,67 metara, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje, te mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da poravna obje kolotečine svake širine od 0,40 metara, a ukupne dužine 322,94 metra, sve to u roku od 8 dana".

Točkom II. odlučeno je:

"Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv gornjeg rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, navodeći, u bitnom, da je u predmetu Psp-43/15 tuženik kao tužitelj podlegao u posjedovnoj parnici, uz prijedlog da se rješenje preinači ili ukine.

              Na žalbu nije odgovoreno.  

              Žalba nije osnovana.             

              Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina kako to navodi u predmetnoj tužbi i to kčbr. 923/2, te vanknjižni vlasnik kčbr. 926/1 k.o. K.,

- da tuženik nije osporavao navode tužitelja iz tužbe da bi on doista dana 11. studenog 2015. godine traktorom prešao preko dijela tužiteljevih nekretnina već navedenih i da bi prije toga uklonio bale sa toga dijela kojim bi trebao proći traktorom, a sve kako bi došao do svoje nekretnine koju je toga dana planirao poorati,

- da saslušani svjedoci S. P., A. K., N. K. samo potvrđuju navode tužitelja da je tuženik 11. studenog 2015. godine prešao svojim traktorom odnosno provezao se preko predmetnih nekretnina tužitelja i da su isti uočili da su sa tog dijela bile pomaknute tužiteljeve bale i da su uočili tragove traktora koji su vodili do nekretnine koju je obrađivao tužitelj,

- da tuženik, kako je već ranije navedeno niti ne osporava da bi se prevezao traktorom preko spornog dijela predmetnih nekretnina, prethodno sa tog dijela premjestivši bale, ali tvrdi da te radnje ne predstavljaju čin smetanja posjeda obzirom se on ovim dijelom nekretnina tužitelja kojim se provezao i sa kojega je uklonio bale već od ranije koristio za prolaz temeljem već od ranije stečenog posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti,

              - da je sukladno članku 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom javnom ili sličnom interesu, dok je člankom 16. stavak 1. istog Zakona propisano, da kad jedan posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje, nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj,

              - da iz rješenja Općinskog suda u B., Stalna služba u D. broj Psp-17/15 od 9. srpnja 2015. godine koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u B. Gž-1478/15 od 25. rujna 2015. godine proizlazi da je tužitelj u ovom predmetu već ranije također u svojstvu tužitelja pokrenuo postupak radi smetanja posjeda upravo na predmetnim nekretninama i to protiv tuženika, a čin smetanja se odnosio na provoz tuženika poljoprivrednim traktorom preko nekretnina tužitelja koje su obuhvaćene i ovom predmetnom tužbom. Vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno tom tužbom odnosi se na dane 24. svibnja 2014. godine, 26. svibnja 2014. godine, te 20. lipnja 2014. godine, a tužitelj je sa tužbenim zahtjevom odbijen, sve uz obrazloženje da u takovom ponašanju tuženika J. T. nema protupravnosti niti elemenata smetanja posjeda, pa niti uvjeta za pružanje posjedovne zaštite tužitelju, jer je tuženik bio u posjedu prava stvarne služnosti preko predmetnih nekretnina koje je u posjedu imao tužitelj,

- da iz iskaza tuženika saslušanog na glavnoj raspravi održanoj 22. rujna 2016. godine proizlazi da je on još otkako je kupio svoje nekretnine, dakle, prije 10-tak godina, pa i ovu koju je orao, a koju je u svom iskazu spomenuo tužitelj, svake godine uredno prolazio preko spornog dijela predmetnih nekretnina tužitelja jer su mu osobe koje su mu prodale nekretnine rekle da su i one upravo tako dolazile do te nekretnine. Tako je tuda prolazio sve dok ga tužitelj prvi puta nije tužio i to 2014. godine, a za vrijeme koje parnice je trajala i privremena mjera kojom mu je bio zabranjen prolaz, te stoga on za vrijeme trajanja te mjere više nije prolazio preko predmetnih nekretnina. Međutim, nakon što je privremena mjera prestala biti na snazi, on je još pričekao da tužitelj makne svoj kukuruz, a kada je to bilo riješeno, on je procijenio da može nadalje prelaziti i doći do svoje njive. Ovakav iskaz tuženika posve je u skladu sa već ranije navedenim pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u B., Stalna služba u D. Psp-17/15 od 9. srpnja 2015. godine,

- da s obzirom na navedeno sud cijeni da u radnjama koje je poduzeo tuženik na dan 11. studenog 2015. godine i to tako što je uklonio tužiteljeve bale sa dijela nekretnina preko kojih je prelazio ranije svojim traktorom i imao namjeru prijeći toga dana, te u radnji da je prešao svojim traktorom tim putem kojim je i ranije prelazio, da u tim radnjama nema protupravnosti niti elemenata smetanja posjeda, jer se dakle tuženik već od ranije nalazio u posjedu prava stvarne služnosti preko predmetnih nekretnina tužitelja, pa stoga niti zahtjev tužitelja za utvrđenje čina smetanja posjeda nije osnovan. Obzirom da nije utvrđeno smetanje posjeda, nije osnovan niti zahtjev tužitelja za nalaganje tuženiku uspostave ranijeg posjedovnog stanja na način da se poravnaju obje kolotečine, pri čemu se napominje da u vrijeme održavanja očevida ovih kolotečina više niti nije bilo. Također nije niti osnovan zahtjev tužitelja da se zabrani tuženiku svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda, jer kako je već navedeno niti nije bilo smetanja posjeda od strane tuženika.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Pored toga, ni činjenično stanje nije manjkavo utvrđeno jer sud prvog stupnja nije trebao pribaviti cijeli spis pod poslovnim brojem Psp-43/15 budući je priloženo nepravomoćno rješenje od 23. ožujka 2016. godine koje sadrži sve potrebne podatke za razrješenje ove pravne stvari, niti je rješenje rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, nije sporno da se kritične prigode tuženik provozio traktorom preko nekretnine tužiteljice, ali ta radnja nije bila protupravna i nema značaj uznemiravanja posjeda tužiteljice jer je tuženik provoz vršio u okviru sadržaja posjeda prava stvarne služnosti kolnika koji prigovor je u odnosu na tužiteljicu dokazao tako da je provoz vršio povremeno dugotrajno sve do ranije posjedovne parnice pod brojem Psp-17/15 u kojoj je uspio, pa je na strani tužiteljice bio teret dokaza da je tuženikov posjed prava u međuvremenu prestao, s obzirom na načelo trajnosti posjeda iz čl. 19. ZVDSP-a, odnosno da stečeni posjed traje, pa onaj tko tvrdi suprotno to treba dokazati.

Međutim, tužiteljica nije dokazala da je u međuvremenu zabranila tuženiku provoz i da se tome tuženik pokorio budući to ne iskazuju ni svjedoci u parnici pod brojem Psp-43/15 koja nije ni pravomoćno okončana, dok tuženik odlučno navodi da je odmah nakon pravomoćnog okončanja parnice pod brojem Psp-17/15 te zastoja zbog parnice i privremene mjere koja je ukinuta nastavio sa vršenjem sadržaja sprava služnosti provoza dana 1. studenog 2015. godine što se poklapa s podatkom da je drugostupanjska odluka u sudu primljena dana 14. 10. 2015. godine i nakon toga dostavljena strankama pa je zaključiti da je kritične prigode tuženik nastavio s posjedom sporne stvarne služnosti kolnika, dakle, posjed prava stvarne služnosti mu nije prekinut i prestao u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZVDSP-a, jer posjed

prava ne prestaje samim privremenim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, ali prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je do tada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svojega prava, što sve ovdje nije slučaj jer je tuženik jedno vrijeme bio spriječen provoziti traktorom te je odlučan provoziti.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, a posljedično i točku II. izreke (odluku o trošku). Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je u smislu čl. 166.st.1. u svezi čl.154.st.1. ZPP-a.

U Zadru, 5. prosinca 2016 godine.