Broj: Gž-2471/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sucu toga suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. I. d.o.o. OIB: ….., sa sjedištem u R., S. ….., zastupan po punomoćnici S. B., odvjetnici iz R., protiv tuženika 1. F. n. d.o.o., OIB: ….., sa sjedištem u P., R. …. i 2. S. Ć., OIB: …., iz P., R. …, oboje zastupani po punomoćnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K. iz P., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1564/14 od 13. travnja 2016. godine, dana 6. prosinca 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1564/14 od 13. travnja 2016. godine te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da su tuženici time što su dana 10. listopada 2014.godine i to tuženik ad. 2, a za ime i račun tuženika ad. 1., promijenili bravu ulaznih vrata poslovnog prostora koji se nalazi u P., u ulici F. br. …. u prizemlju, ukupne površine od ….., zasmetali tužiteljev posjed predmetnog prostora te je naložena tuženicima uspostava posjedovnog stanja kakvo je bio u času smetanja na način da predaju tužitelju nove ključeve ulaznih vrata naznačenog poslovnog prostora, te im se istovremeno zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tuženicima da tužitelju isplate parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od …. godine pa da isplate obračunatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku 8 dana.

             

Ujedno je u točci III. izreke odlučeno da se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

 

Protiv navedenog rješenja žale se tuženici, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite u odnosu na poslovni  prostor anagrafske oznake P., F. br. …, u prizemlju ukupne površine od … m2.

 

              Prvostupanjski sud je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom pružio traženu posjedovnu zaštitu jer je smatrao utvrđenim da su tuženici samovlasno smetali tužiteljev posjed predmetnog poslovnog prostora time što su promijenili bravu ulaznih vrata, pravilno pri tom otklanjajući istaknuti prigovor prekluzije prava tužitelja na posjedovnu zaštitu, pozivom na odredbu članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 i 153/09- dalje: ZV), što žalitelji žalbenim navodima posebno i ne dovede u pitanje.

 

              Međutim, osnovano tuženici žalbenim razlozima ukazuju na nezakonitost pobijanog rješenja zbog nepotpuno utvrđenih odlučnih činjenica za pružanjem posjedovne zaštite tužitelja u ovom postupku zbog čega nije ni moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, osnovom koje je tužitelju pružena posjedovna zaštita u ovom postupku.

 

Naime, u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a sud posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjednika. Dakle, u postupku za smetanje posjeda nema mjesta utvrđivanju činjenica relevantnih za vlasništvo odnosno pravo na posjed s obzirom da sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite isključivo temeljem utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu ili suposjedu – izvršavanju konkretne vlastite faktične vlasti te nastalom samovlasnom smetanju činu kojim je taj posjed oduzet ili uznemiren, odnosno, suposjed bitno ograničen ili potpuno isključen.

 

              U ovoj fazi postupka između stranka nije bila sporna činjenica da su tužitelj kao zakupoprimac i tuženik pod 1. kao zakupodavac sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora dana ….. godine, potpisan od strane zz tužitelja te prvotuženika po drugotuženiku kao prokuristi na određeno vrijeme u trajanju od .. godina, koji počinje teći s ….. godine, time da je istim u članku 9. ugovoreno ovlaštenje zakupodavca na stupanje u posjed po otkazu predmetnog ugovora.

 

Pravilno sud prvog stupnja u konkretnom slučaju otklanja osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika pod 2. jer je u posjedovnoj parnici pasivno legitimirana osoba koja je smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši (članak 21.ZV-a), a to može biti i osoba koja se do tada nalazila izvan strukture posjednog objekta koji je u pitanju, dakle osoba koja je "treći" i koja je po nalogu druge osobe poduzela čin smetanja te jest pasivno legitimirana, osim ukoliko onaj čiju je vlast izvršavala u postupnosti ne preuzme na sebe odgovornost za čin smetanja koji je poduzela.

 

              Međutim, suprotnom pravnom zaključku prvostupanjskog suda, odnos posrednog i neposrednog posjednika, kakav je i u konkretnom slučaju obzirom na postojanje zakupnog odnosa između stranaka u odnosu na predmet posjedovne zaštite, dopušta mogućnost zakupodavcu kao posrednom posjedniku pravo na samopomoć protiv neposrednog posjednika ako ovaj radi ekonomskog iskorištavanja predmeta posjeda poduzima takve radnje koje prelaze granice njegova neposrednog posjeda.

 

              Stoga bi, po stavu ovog suda, u vrijeme poduzetog čina promjene brave na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora tužitelj uživao posjedovnu zaštitu neposrednog posjednika, kao posljednji mirni posjednik, tek ukoliko istom ne bi prethodio poziv od strane zakupodavca na predaju predmetnog prostora te dogovor o raskidu zakupnog odnosa između ugovornih strana.

 

           U konkretnom slučaju, prvotuženik je kao zakupodavac, tužitelju kao zakupoprimcu uputio poziv za predaju predmetnog poslovnog prostora i otkaz Ugovora o zakupu dana …. listopada …. (list spisa 27), dakle, nakon poduzetog čina u odnosu na koji je tužitelj ustao sa posjedovnom zaštitom, pa se doista samim tim ne bi moglo govoriti da je tužitelj prekoračio granice svog neposrednog posjeda u vrijeme poduzetog čina.

 

No, činjenica da je dopis prvotuženika upućen tužitelju nakon izvršene promjene brave na ulaznim vratima, a radi predaje posjeda predmetnog prostora, ne daje samim tim osnova za zaključak da u tom pravcu nije prethodno postojao dogovor između stranaka. Naime, činom predaje ključeva predmetnog stana može, ali i ne mora biti izvršen dvostrani čin prenošenja posjeda neke stvari u smislu odredbe članka 14. stavak 1. i 3. ZV-a.

 

Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene odlučne činjenice. čime je i činjenično stanje o odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u zahtjevu opstalo nepotpuno utvrđeno.

 

Stoga je uvažavanjem žalbe tuženika pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380 točka 3. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje u skladu se iznesenim uputama te u okviru dokaznih prijedlog stranaka, valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

U Splitu, 6. prosinca 2016. godine