Broj: Gž Ob-550/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                     Županijski sud u Splitu,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari  tužiteljice I. P. iz B. i H., V., OIB: …., zastupana po o.d. G. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika 1. A.P. iz BiH , , OIB: ….i 2. A.P. iz S., Lj., OIB:…. koje zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik iz P., radi utvrđenja bračne stečevine,  rješavajući o   žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.broj P Ob-304/15-21 od  19. kolovoza 2016., u sjednici održanoj dana 8. prosinca   2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.broj P Ob-304/15-21 od  19. kolovoza 2016. u pobijanom dijelu pod toč.I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

                      Prihvaća se djelomično žalba tuženika, pa se ukida predmetna prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III., IV. i VI. izreke i u tom se dijelu predemt vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda je suđeno :

 

1. Djelomično se prihvaća  tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                  "Utvrđuje se ništetnim Sporazum o raskidu ugovora o darovanju nekretnina, ovjeren kod N. M.K., dana 24. lipnja 2015., pod brojem OV-3471/2015, zaključen dana 15. lipnja 2015. između drugotužene P. A., S., Lj., , OIB: …., kao darovatelja i prvotuženika P.A. iz BIH, , OIB: …. kao daroprimatelja."

 

2. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev koji glasi: 

 

                  "Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola označene kao kč.br. 140/3-put površine 252 m2, upisana u zk.ul. 2081 k.o. G., kč.br. 140/1-voćnjak površine 1255 m2, upisana u zk.ul. 17893 k.o. G. i kč. br. 141-oranica površine 141 m2 upisana u zk.ul. 5205 k.o. G. zajednička bračna stečevina tužiteljice P.I. iz BIH, , OIB: ….i prvotuženika  P.A. iz BIH, OIB: … svakog u ½ dijela što su prvotuženik P.A. i drugotužena P.A. S., Lj., , OIB: …., koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola kao vlasnica predmetnih  nekretnina, dužni priznati, a drugotužena je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice temeljem ove presude ili da prvotuženik isplati tužiteljici iznos od 66.162,50 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od 10. ožujka 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

3. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                  "Utvrđuje se da novčana sredstva isplaćena za kupnju nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola označene kao kč.br. 140/3-put površine 252 m2, upisana u zk.ul. 2081 k.o. G. kč.br. 140/1-voćnjak površine 1255 m2, upisana u zk.ul. 17893 k.o. G. i kč. br. 141-oranica površine 141 m2 upisana u zk.ul. 5205 k.o. G., a temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 15. listopada 2010., broj ovjere OV-9052/10 zaključen između drugotužene kao kupca i prodavatelja R.V. iz M., S.G. iz S., S., :S.iz S., A., V.S. iz S., N. te R.J. iz S., N., Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. kolovoza 2010. zaključenog između prvotuženika kao kupca i M. (rođ. V.) E. iz T.kao prodavatelja, 12. kolovoza 2010. drugotužena kao kupac sklopila je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 12. kolovoza 2010. zaključenim između drugotužene kao kupca i V.(rođ. M.) E. iz T. kao prodavateljem broj ovjere OV-9104/10, Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. srpnja 2010. zaključenim između prvotuženika kao kupca i S. D. iz G. kao prodavateljem i S. Z.iz G. kao plodouživateljem, tako je dana 12. kolovoza 2010. drugotuženica kao kupac sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 12. kolovoza 2010. između drugotužene kao kupca i S.o D. iz G. kao prodavatelja i S. Zora iz G. kao plodouživateljem, broj ovjere OV-9099/10 u iznosu od 132.325,00 EUR-a, čine zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika svakog u ½ dijela te se nalaže prvotuženiku da tužiteljici isplati ½ navedenih novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od 10. ožujka 2015. pa do isplate u roku od 15 dana."

 

                  IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 98.300,00 kuna u roku od 15 dana.

 

                 V. Odbija se u preostalom dijelu u iznosu od 14.037,50 kuna zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

 

              VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.„

 

               Protiv navedene  presude u dijelu pod toč.I. i III. izreke, te protiv odluke o troškovima postupka ( toč. IV. i VI. izreke) žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1.  Zakona o parničnom postupku   ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima i predložila da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Tužiteljica je  tužbi postavila tužbeni zahtjev  na utvrđenje da  su nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola označene kao kč.br. 140/3-put površine 252 m2, upisana u zk.ul. 2081 k.o. G., kč.br. 140/1-voćnjak površine 1255 m2, upisana u zk.ul. 17893 k.o. G. i kč. br. 141-oranica površine 141 m2 upisana u zk.ul. 5205 k.o. G. zajednička bračna stečevina tužiteljice i prvotuženika  svakog u ½ dijela, te zahtjev da je drugotuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva ½ ovih nekretnina na ime tužiteljice temeljem ove presude ili da prvotuženik isplati tužiteljici iznos od 58.150,00 EUR.

 

                 Tužiteljica je podneskom od  11. studenoga 2015. postavila konačni tužbeni zahtjev na način da je glavnim tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje ništetnim Sporazuma o raskidu ugovora o darovanju nekretnina koji je ovjeren kod notara M. K. iz Lj.e dana 24. lipnja 2015., pod brojem OV-3471/2015, zaključen dana 15. lipnja 2015,  zahtjev na utrđenje da gore  navedene nekretnine  predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika  svakog u ½ dijela, zahtjev da je drugotuženica  dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva ½ ovih nekretnina na ime tužiteljice temeljem ove presude  ili da prvotuženik isplati tužiteljici iznos od 66.162,50 EUR s pripadajućom kamatom, a uz ovaj je zahtjev postavila i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da novčana sredstva isplaćena za kupnju spomenutih nekretnina čine zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika svakog u ½ dijela te se nalaže prvotuženiku da tužiteljici isplati ½ navedenih novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od 10. ožujka 2015. pa do isplate.

 

Tuženici su već u odgovoru na tužbu istaknuli prigovor nenadležnosti suda Republike Hrvatske za postupanje u ovoj pravnoj stvari navodeći da niti jedna od stranaka nije državljanin Republike Hrvatske, te da niti jedna od stranaka nema prebivalište niti trajno boravište na području Republike Hrvatske.

 

Prvostupanjski je sud odbio ovaj prigovor tuženika smatrajući da nadležnost suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe članka 56. st.1. ZPP-a prema kojoj  je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretninama isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina, dok je obveznopravni zahtjev za isplatu postavljen kao kumulirani zahtjev.

 

U konkretnom se slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, jer tužiteljica i tuženici nisu državljani Republike Hrvatske, a u  Republici Hrvatskoj nemaju, niti su imali prebivalište ili  trajno boravište. Naime, tužiteljica i prvotuženik imaju prebivalište i boravište u BIH, a drugotuženica u Republici S.

 

Sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s medunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj (č1. 27. ZPP).

 

Osnovna pravila o medunarodnoj nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj utvrđena su Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZRSZ), a nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i Uredbom vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti te priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, odnosno Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o sudskoj nadležnosti te priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

 

U konketnom slučaju tužiteljica i prvotuženik nisu državljani zemlje članice Europske unije i nemaju prebivalište niti trajno boravište u zemljama članicama Europske unije, pa se pitanje  nadležnosti suda Republike Hrvatske ima razriješiti primjenom odredaba ZRSZ.

 

Odredbom članka 81. ZRSZ propisano je da su za  ocjenu nadležnosti suda Republike Hrvatske značajne  činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći.

 

Tužiteljica je tužbom zatražila utvrđenje da nekretnine koje su položeno u  k.o. G., dakle na području prvostupanjskog suda, predstavljaju bračnu stečevinu nje i prvotuženika, svakoga za 1/2 dijela,  te je zatražila da se temeljem presude uknjiži kao suvlasnica tih nekretnina u zemljišnim knjigama, pa se nadležnost prvostupanjskog suda za rješavanje ovoga spora temelji na odredbi članka 56. ZRSZ prema kojoj isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske postoji, među ostalim i u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba,  ako se nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske. Nadležnost prvostupanjskog suda temelji se i na odredbi članka 54. ZRSZ kojom je propisano da u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Nadalje, odredbom članka 60. ZRSZ propisano je da se odredbama članka 59. tog Zakona ne dira u odredbe o isključivoj nadležnosti suda Republike Hrvatske u imovinsko pravnim sporovima.

 

Slijedom navedenog  prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je s obzirom na tužbeni zahtjev kako je postavljen tužbom za postupanje u ovom sporu nadležan sud u Republici Hrvatskoj. Okolnost da je tužba tijekom postupka preinačena podneskom tužiteljice od 11. studenoga 2015. ( tuženici se preinaci nisu protivili, već su se upustili u raspravljanje o preinačenom tužbenom zahtjevu), nije od utjecaja na ovu nadležnost, budući da se ista utvrđuje prema činjenicama u vrijeme početka  parnice.

 

Stoga tuženici u žalbi neutemeljeno ustraju na prigovoru nenadležnosti suda Republike Hrvatske za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

 

Neosnovano tuženici u žalbi ustraju na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice tvrdnjom da  tužiteljica koja je državljanka Bosne i Hercegovine prema odredbi članka 356.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00,114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje: ZV)  nije mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, radi čega da nema aktivnu legitimaciju na vođenje postupka glede vlasništva spornih nekretnina.

 

                  Naime, pitanje aktivne legitimacije  u parničnom postupku je pitanje materijalnopravnog ovlaštenja određenog tužitelja na zahtijevanje sudske zaštite.

 

                  Tužiteljica postavljenim stvarnopravnim zahtjevom traži utvrđenje da su sporne nekretnine bračna stečevina nje i prvotuženika, da je suvlasnički dio svakog bračnog druga u toj imovini ½ dijela, kao i uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama, pa je suprotno tvrdnji tuženika, tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje ovoga zahtjeva, jer bračnom drugu pripada pravo na utvrđivanje zajedničke imovine stečene radom u tijeku braka.

 

                     Pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom prihvato tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Sporazuma o raskidu ugovora o darovanju nekretnina  zaključenog 15. lipnja 2015. između drugotuženice  kao darovateljice i prvotuženika kao daroprimatelja, nakon što je utvrdio da je darovni ugovor kojega su tuženici sklopili 25.studenoga 2010. ništetan u smislu odredbe članka 357.st.1. ZV-a, jer prvotuženik kao državljanin Republike Bosne i Hercegovine nije ishodio suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske na taj ugovor, kako to nalaže odredba članka 356.st.2. ZV-a, a što podrazumijeva i ništetnost Sporazuma o raskidu tog ugovora, jer se  ne može raskinuti ugovor koji nije ni nastao (ništetan je ex tunc).

 

                       Stoga je trebalo djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika na temelju odredbe članka 368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč.I. izreke.

 

                    Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da novčana sredstva isplaćena za kupnju predmetnih nekretnina položenih u k.o. G. čine bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika svakog u ½ dijela, te da joj prvotuženik isplati ½ navedenih novčanih sredstava u iznosu od 66.162,50 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom nakon što je utvrdio:

 

-          da su tužiteljica i prvotuženik bivši bračni drugovi između kojih je brak

zaključen 7. ožujka 1998., a razveden presudom Općinskog suda u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine posl.br. 65 0 P 474021 14 P od 9. ožujka 2015.,

 

-          da je drugotuženica upisana kao vlasnica nekretnina kč.br. 130/3, kč.br. 140/1 i

kč.br. 141 sve upisane u k.o. G.,

 

                 - da je prvotuženik 9.7.2010.  kao kupac zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnina kč.br. 141 k.o. G. za kupoprodajnu cijenu od 18.800,00 Eur, dana 9.8.2010., Predugovor o kupoprodaji nekretnina kč.br. 140/1 k.o. G. za kupoprodajnu cijenu od 97.000,00 Eur,

 

                - da je drugotuženica 12.8.2010. zaključila dva kupoprodajna ugovora i to za kč.br. 141 za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 Eur i za kč.br. 140/1 za kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 Eur, te dana 15.10.2010. za kč.br. 140/3 za kupoprodajnu cijenu od 3.780,00 kuna,

 

            - da je  za predmetne nekretnine stvarno isplaćen iznos od 128.300,00 Eur (za kč.br.

141 iznos od  18.800,00 Eur, za kč.br. 140/1 iznos od 97.000,00 Eur, za kč.br. 140/3 iznos od 12.500,00 Eur),

 

-          da su navedena novčana sredstva isplaćena sa  nerezidentnog računa tvrtke

  A. inžinjering d.o.o. u Lj. koja je u suvlasništvu  tužiteljice i prvotuženika u jednakim dijelovima,

 

-          da su tužiteljica i prvotuženik  predmetne nekretnine kupovali za sebe

namjeravajući  na istima sagraditi svoju obiteljsku kuću,

 

-          da je u  kupoprodajnim ugovorima drugotuženica navedena kao kupac samo iz

razloga što je državljanka Republike Slovenije, pa je, za razliku od tužiteljice i tuženika,  mogla steći vlasništvo ovih nekretnina u Republici Hrvatskoj,

 

-          da tuženici ničim nisu dokazali da su predmetne nekretnine kupljene novčanim

sredstvima oca prvotuženika i supruga drugotuženice – A. P.

 

                       Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da su predmetne nekretnine plaćene novčanim sredstvima u iznosu od 128.300,00 Eur koja sredstva predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika u jednakim dijelovima, radi čega je prihvatio eventualni tužbeni zahtjev i naložio prvotuženiku da tužiteljici isplati ½ tog iznosa, odnosno  66.162,50 eura sa zateznim kamatama od   10. ožujka 2015. do isplate.

 

  Iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa tuženici u žalbi neutemeljeno osporavaju ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud  sud, pri čemu iznose vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza.

 

Prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

 

Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome dijelu.

 

                 Međutim, unatoč pravilnoj ocjeni provedenih dokaza i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju prema kojemu su tužiteljica i prvotuženik  novčanim sredstvima stečenim u braku platitili nekretnine koje su u vlasništvu drugotuženice i kao takve upisane u zemljišnim knjigama, pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih je prvostupanjski sud smatrao da je upravo prvotuženik, a ne drugotuženica u obvezi isplatiti  tužiteljici ½ iznosa plaćenog za predmetne nekretnine, pa presuda u ovome dijelu ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati. Na ovaj je način pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

                      Slijedom naprijed iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 369.st.1. ZPP-a  zbog ove  počinjene bitne postupovne povrede ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III. izreke i u tom dijelu  predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je prvostupanjska presuda dijelom  ukinuta, trebalo je ukinuti i odluku  troškovima postupka u pobijanom dijelu pod toč.IV. i VI. izreke, time da će se sukladno odredbi članka 166.st.3. ZPP-a o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

 

               U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa će pažljivom ocjenom provedenih dokaza odlučiti o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva.

 

U Splitu 8. prosinca  2016.