Broj: Gž-567/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju, protiv tuženika F. Č. iz O. S., B. br. 209, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3088/15 od 1. prosinca 2015., u sjednici održanoj dana 13. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3088/15 od 1. prosinca 2015. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari (točka 1. izreke prvostupanjske presude).

 

              II. Uvažavaju se djelomično žalbe tužiteljice i tuženika te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki 2. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3088/15 od 1. prosinca 2015. i rješava:

 

              Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna, dok se ostali zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 105.583,29 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i rokovima dospijeća na pojedinačne iznose kako je to pobliže naznačeno u točki 1. izreke prvostupanjske presude (točka 1. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna (točka 2. izreke).

 

              Protiv navedene presude obje stranke su podnijele žalbu.

 

              Tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se odluka preinači u skladu s navodima u žalbi.

 

              Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine odnosno preinači.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

             

              Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

              Žalba tuženika je neosnovna u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

              1. O žalbi tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari

 

              Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

              Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka  zbog kojih se ne može ispitati, a osobito stoga što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude i što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno što su ti razlozi nejasni i proturječni te što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osim toga tuženik ističe i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbama ZPP-a, čime ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

 

              Ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena.

 

              Pozivajući se sadržajno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a tuženik navodima u žalbi parafrazira zakonski tekst navedene zakonske odredbe, pri čemu ničim ne konkretizira u čemu nalazi ostvarenu istaknutu bitnu postupovnu povredu.

 

              Suprotno takvom uopćenom pozivanju na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. U prvostupanjskoj presudi su izneseni razlozi o pravno odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji nisu ni nejasni ni nerazumljivi te ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              Tuženik nije u pravu ni kada tvrdi da je počinjena bitna potvrda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a jer presuda nije opterećena povredom metodološkog naputka iz članka 8. ZPP-a. Naime, ocjena provedenih dokaza je izvršena na način propisan člankom 8. ZPP-a, pri čemu je svoja stečena uvjerenja prvostupanjski sud opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Druga je stvar što tuženik ne prihvaća te razloge i iznosi svoje drukčije viđenje ocjene provedenih dokaza i drukčiji stav o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud donošenjem prvostupanjske presude nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 105.583,29 kune na ime stjecanja bez osnove, a zbog bespravnog korištenja poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 20. ožujka 2015.

 

              Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 3906 upisane u zk.ul.br. 3875 k.o. B., u naravi poljoprivredno zemljište površine 13 h 48 a 28 m2 i da se tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 20. ožujka 2015. nalazio u posjedu navedene predmetne nekretnine. Nadalje je utvrđeno da je na temelju članka 34. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 66/01) i odluke Gradskog vijeća Grada S. od 6. travnja 2004., na koju je suglasnost dalo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, dana 20. prosinca 2004. sklopljen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada S. između zakupodavatelja u čije ime je ugovor sklopio gradonačelnik S. i tuženika.

 

Pregledom spisa prvostupanjskog suda poslovni broj P-737/09 utvrđeno je da je u tom postupku tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 3906 k.o. B. i isplate naknade za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od 2007. do 2009. u visini zakupnine koja se mogla ostvariti davanjem te nekretnine u zakup da je tuženik nije držao u bespravnom posjedu. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-739/09 od 30. ožujka 2012. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo da preda tužiteljici predmetnu nekretninu u posjed i da joj isplati iznos od 60.753,51 kune na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove. Utvrđeno je da je u ovršnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-165/2013 provedbom pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-739/09 tužiteljici predana u posjed predmetna nekretnina dana 20. ožujka 2015.

 

Nije sporno da je prema točki III. navedenog Ugovora o zakupu tuženiku dano zemljište u zakup na vrijeme od 1 godine s produženjem svake godine najviše do pet godina, odakle proizlazi da je navedeni Ugovor o zakupu, i kad bi se uzelo da nije prestao na temelju Izjave o raskidu ugovora od 14. veljače 2006. koju je dao zakupodavatelj zbog tuženikova korištenja poljoprivrednog zemljišta suprotno gospodarskom programu, na čemu tuženik ustraje u žalbi, u svakom slučaju prestao protekom roka od pet godina od njegovog sklapanja odnosno 20. prosinca 2009.

 

S obzirom na tako utvrđene činjenice koje imaju uporište u provedenim dokazima pa ih kao pravilne prihvaća ovaj drugostupanjski sud, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i to zbog sljedećih razloga.

 

Ovaj spor u kojemu se traži naknada za bespravno korištenje predmetnog poljoprivrednog zemljišta valja razriješiti na temelju odredaba članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojima je uređen pravni položaj nepoštenog posjednika, a kojima je propisano: (stavak 1.) "Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario." i (stavak 6.) "Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.", sve u vezi s odredbom članka 18. stavka 3. ZVDSP-a prema kojoj: "Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada."

 

Budući da je predmetno poljoprivredno zemljište u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 20. ožujka 2015. tuženik neovlašteno posjedovao i koristio, iako je pritom s obzirom na okolnosti znao da mu ne pripada pravo da ga posjeduje i koristi jer je vrijeme na koje je Ugovor o zakupu sklopljen proteklo, tuženika treba smatrati nepoštenim posjednikom toga poljoprivrednog zemljišta u tom razdoblju, a time i obveznikom isplate tužiteljici (u smislu navedenih odredaba članka 165. ZVDSP-a) svih stečenih plodova i onih koje je propustio ubrati, odnosno svih koristi koje je od nekretnine imao. Tuženik je u ovom razdoblju od predmetnog poljoprivrednog zemljišta stekao korist bar za iznos zakupnine koju bi inače za to zemljište trebao plaćati pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužiteljici. Okolnost što je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva opravdao primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), koje uređuju institut stjecanja bez osnove, u konačnici ne utječe na pravilnost pobijane presude jer je jednako trebalo odlučiti i primjenom citiranih odredaba ZVDSP-a.

 

Zbog navedenih razloga je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari.

 

2. O žalbi tužiteljice i tuženika na odluku o troškovima postupka.

 

Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan tužiteljici na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a nadoknaditi troškove postupka.

 

Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici se tijekom postupka mijenjala tako da je od podnošenja tužbe do ročišta od 12. ožujka 2014. bila 60.753,51 kune, kada je tužiteljica podneskom preinačila tužbu i zatražila isplatu iznosa od 81.004,68 kuna. Ta vrijednost predmeta spora je bila do 19. listopada 2015. kada je tužiteljica ponovno preinačila tužbu i zatražila isplatu iznosa od 105,583,29 kuna.

 

Tužiteljici s obzirom na vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u daljnjem tekstu Tarifa) pripadaju sljedeći troškovi: za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 19. rujna 2013., 6. studenog 2013., 23. siječnja 2014., 7. svibnja 2014. i 25. rujna 2014. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 19. listopada 2015. 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) i za sastavljanje podneska od 12. ožujka 2014., koji spada u kategoriju ostalih podnesaka, 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) odnosno ukupno 875 bodova, što pomnoženo s 10,00 kn, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife), iznosi 8.750,00 kuna.

 

Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 19. rujna 2013. i 16. listopada 2015. jer je navedene podneske tužiteljica predala na ročištima održanim 19. rujna 2013. odnosno 19. listopada 2015., za koja ročišta joj je priznat trošak zastupanja.

 

Naime, po stajalištu ovog suda, kada se stranka obrazloženim podneskom predanim na raspravi očituje o navodima protivne stranke odnosno uređuje tužbeni zahtjev, pa sadržaj podneska ponovi na ročištu ili se sama pozove na navode iz podneska, nije opravdano priznati stranci dvostruku naknadu, odnosno naknadu troška po osnovi nagrade za sastav podneska kojega predaje sudu na ročištu i istovremeno nagradu za zastupanje na tom ročištu jer je isti procesni učinak mogao biti postignut i usmenim izlaganjem navoda iz podneska.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalba stranaka preinačiti odluku o troškovima postupka i riješiti kao u izreci.

 

U Splitu 13. prosinca 2016.