Broj: Gž-672/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljke Radić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja pod 1. A. T. iz S., ..., pod 2. M. K. iz S., ..., pod 3. I. S. iz Z., ..., svi zastupani po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., protiv predloženika N. J. iz S., ..., zastupanog po punomoćniku H. A., odvjetniku u S., radi uređenja međe, rješavajući žalbu predloženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-437/11 od 6. ožujka 2015. godine, dana 28. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predloženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-437/11 od 6. ožujka 2015. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskim suđeno je kako glasi:

"I. Uređuje se međa između čest. zgr. 466/2 k.o. S. a koja je u vlasnosti predlagatelja te čest. zem. 8813 k.o. S., a koja je u vlasnosti predloženika, tako da ista ide pravcem od točke E do točke D i dalje pravcem od točke C i pravcem do točke B a sve prikazano u vještvu sudskog vještaka M. M. od 24. rujna 2013. godine koje vještvo čini sastavni dio ovog rješenja.

II. Upućuju se stranke da svaka može dokazati u parnici pravo vlasništva i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa, a sve ovo u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

III. Dužan je predloženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po pravomoćnosti ovog rješenja, isplatiti predlagateljima na ime dijela efektivnih troškova ovog postupka iznos od  1.598,91 kuna."

Predloženik pobija rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano predloženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima predlagatelji temelje svoj prijedlog te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog postupka.

Predlagatelji su podnijeli prijedlog za uređenje međa između čest. čest. zgr. 466/2 k.o. S., a koja je u vlasnosti predlagatelja, te čest. zem. 8813 k.o. S., a koja je u vlasnosti predloženika.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se stranke nisu sporazumjele o obnovi i ispravku međe, pa je sud obnovio međe prema posljednjem mirnom posjedu i to kako je označeno u vještvu sudskog vještaka M. M. od 24. rujna 2013. godine, a koja ide pravcem od točke E do točke D i dalje pravcem od točke C i pravcem do točke B.

Navedena činjenična utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a predloženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

Naime, prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je da ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati ili ako se međe više ne raspoznaju ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (u postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među.

U slučaju kad se međe više ne raspoznaju niti se dadu utvrditi gdje su postojale ili u slučaju kada između dvije nekretnine međe postoje, ali su sporne, sud utvrđuje među na jedan od načina propisanu odredbom članka 103. stavak 2. i 3. ZV-a to jest prema katastarskom nacrtu, sporazumu susjeda, posljednjem mirnom posjedu i pravičnoj ocjeni suda.

Kada sud uredi među na jedan od navedenih načina on meritorno ne rješava pravo vlasništva zemljišne-nekretnine nego samo nastaje predmnjeva da se pravo vlasništva svakog od susjeda-međaša proteže do međe koju je sud trako odredio.

Svrha je postupka za uređenje međa da se među susjedima-međašima nastoji što prije utvrditi posjedovno stanje glede njihovih nekretnina, posebno kada postoji spor o međi i da se time osigura pravni red.

U postizanju te svrhe sud je pri donošenju sudske odluke dužan postupati po redoslijedu načina uređenja međa koji su propisani odredbom članka 103. stavak 2. i 3. ZV-a.

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je među obnovio prema posljednjem mirnom posjedu, te je do tog utvrđenja došao temeljem analiza provedenog dokaznog postupka, a koje ocjene prihvaća i ovaj sud kao pravilne.

Na žalbene navode predloženika za navesti je da je iste mogao, eventualno, s uspjehom mogao isticati u postupku pred navedenim upravnim organom.

Pravomoćno rješenje o uređenju međe predstavlja presumpciju vlasništva svakog od susjeda do međe koju je sud označio, jer i nakon što je sud u postupku uređenja međe obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa. Međutim susjed koji je sudjelovao u postupku međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe, sukladno odredbi članka 103. stavak 6. ZV-a, pa nakon što istekne neprekoračivi (prekluzivni) rok, a taj susjed (stranka u postupku) nije pokrenuo parnicu u kojoj bi dokazao da je vlasnik zemljišta i preko međe koju je sud označio, u odnosu na njega je riješeno pitanje vlasništva zemljišta do međe koju je sud odredio u postupku uređenja međe, dakle, protekom tog roka stranke, sudionici postupka uređenja međe više nemaju mogućnosti utvrditi da je pravac međe drugačiji u odnosu na onaj koji je utvrđen rješenjem o uređenju međe.

Sud prvog stupnja je trošak podijelio na predlagatelje i predloženike prema dužini međašnih linija, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi predloženika neosnovani.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu predloženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 28. prosinca 2016. godine