Broj: Gž-1134/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M.B. iz Z., protiv predloženika B.M. suvlasnika i predstavnika suvlasnika u Z., odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru – Stalna služba u B., poslovni broj R1-293/14 od 27. kolovoza 2015. godine, dana 2. siječnja 2017.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba predlagatelja M.B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Z. – S.S. u B., poslovni broj R1-293/14 od 27. kolovoza 2015.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda, odlučeno je:

              „O d b i j a   s e   p r i j e d l o g   predlagatelja M.B. za smjenom upravitelja Zadar Stan d.o.o. Zadar, Don Ive Prodana 6, od dana 16. studenog 2012. godine, kao neosnovan.“

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio predlagatelj iz svih žalbenih razloga navodeći da je stambena zgrada u Z. useljena 1974. godine, da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, a odredbom čl. 384. i čl. 376. istog Zakona su određeni rokovi postupanja suvlasnika zajedničkih zgrada, pa kada su suvlasnici Međuvlasnički ugovor zaključili 28. prosinca 1998. godine, te istog dana dostavili ga Fondu za stambeno i komunalno gospodarstvo G.Z., a nakon toga zaključili i ugovor o upravljanju zgradom sa Zadar Stanom d.o.o., tada nisu postupili u Zakonom određenim rokovima, pa kada to tako prvostupanjski sud ne utvrđuje, tada je on pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud, pravilnim tumačenjem odredbi, trebao zaključiti da se radi o izradi lažne isprave, jer je antidatiran - krivotvoren datum sklapanja ugovora o upravljanju stambenom zgradom, a propust jedinice lokalne samouprave da postavi prinudnog upravitelja nije argument za dokazivanje zakonitosti osiguranja upravljanja zgradom niti time ovi ugovori postaju valjani, kako to u pobijanom rješenju navodi prvostupanjski sud. Žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije postupio po ukidbenom rješenju drugostupanjskog suda, nije proveo predložene dokaze i nije donio zakonitu odluku, a čime je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo i proturječno, a valjane analize dokaza nema, pa nije jasno iz čega, odnosno kojih dokaza, prvostupanjski sud uopće odlučuje. Žalitelj ističe da je Međuvlasnički ugovor ništetan jer je činidba nemoguća, a Ugovor o upravljanju stambenom zgradom jer je činidba protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Također ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao na činjenicu da je Fond u stambenom gospodarstvu prestao s radom 1. siječnja 1998., pa da stanari nisu mogli dostaviti Međuvlasnički ugovor tom Fondu 28. prosinca 1998. godine, kako to u njemu piše, a što ukazuje na antidatiranje vremena zaključenja, također i u pogledu imenovanja P.S. za predstavnika stanara se prvostupanjski sud nije očitovao, a iz spisa proizlazi da isti nije suvlasnik pa zakonito ne može niti biti predstavnik stanara, a time niti potpisati Ugovor o upravljanju zgradom. Žalitelj ukazuje da se prvostupanjski sud nije očitovao niti o aneksu međuvlasničkom ugovoru kojim je promijenjen predstavnik stanara umjesto P.S. imenovana gđa Lj.J., a u vrijeme donošenja istog dvije osobe, navedene u popisu, nisu bili suvlasnici te zgrade, a što također ukazuje na mogućnost krivotvorenja. Predlagatelj predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, utvrdi ništetnim Međuvlasnički ugovor od 28. prosinca 1998., Ugovor o upravljanju zgradom od 31. prosinca 1997., smijeni Zadar stan d.o.o. od upravljanja zgradom i postavi drugog upravitelja.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (»Službene novine« broj 175-XLV od 01.08.1934.g. u primijeni temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.g. »Narodne novine«, br. 73/91. – dalje ZSVP), na koju ukazuje predlagatelj u žalbi, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, nije u suprotnosti sa obrazloženjem niti sa sadržajem spisa, u obrazloženju su dati valjani razlozi o bitnim činjenicama, pa se isto može valjano ispitati.

              Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi čl. 381. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj žalbeni sud sukladno čl. 365. st. 2., u svezi čl. 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

              Predmet ovog postupka je bio prijedlog predlagatelja za smjenu upravitelja ZADAR-STAN d.o.o. Zadar koji je postavljen čl. 6. Međuvlasničkog ugovora sklopljenog 28. prosinca 1998. i čl. 1. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom sastavljenog 31. prosinca 1997. i postavljanja drugog upravitelja suvlasničkoj nekretnini – stambenoj zgradi u Zadru, Ul. bana Josipa Jelačića 4.

              Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog kao neosnovan zaključujući da su Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom sačinjeni sukladno odredbama čl. 384. i čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- dalje ZV), a da između ovih stranaka nema prijepora u odnosu na štetna ponašanja upravitelja ZADAR-STAN d.o.o., a da bi u suprotnom isti trebao biti predloženik u ovom postupku.

              Prije svega treba reći da su odredbe, koje uređuju način izvršavanja ovlasti suvlasnika glede cijele nekretnine, smještene ZV u Dijelu 3. „Pravo vlasništva“, Glavi 2. „Suvlasništvo“, Odjeljak 4. „Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine“.

              Odredbom čl. 85. st. 2. ZV je propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a st. 4. istog članka je propisano da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu urediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

              Dakle ovom odredbom je propisano da svi suvlasnici nekretnina, na kojima je osnovano i postoji vlasništvo jednog ili više posebnih dijelova, zajedno upravljaju sa zajedničkim dijelovima nekretnine, a to na način da su dužni odrediti osobu za obavljanje poslova zajedničkog upravitelja i to u pisanom obliku, a ova obaveza postoji za sve nekretnine u suvlasništvu sa osnovanim posebnim dijelovima, bez obzira da li su kao takve postojale prije stupanja na snagu ZV, ili su izgrađene ili je samo uspostavljeno posebno vlasništvo na njima, nakon stupanja na snagu tog Zakona, pa bilo to za vrijeme prijelaznog perioda od godine dana nakon stupanja na snagu ZV ili kasnije.

              Također treba reći da je u ZV, Dio 9. „Prijelazne i završne odredbe“, Glava 3. „izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju“ propisano ponašanje i obaveze suvlasnika glede cijele nekretnine u periodu od godine dana nakon stupanja na snagu tog Zakona, odnosno dok suvlasnici svoje odnose ne urede sukladno odredbama Glave 2., Odjeljka 4. tog Zakona, te obavezu jedinica lokalne samouprave da, u roku od godine dana, nakon stupanja na snagu tog Zakona, imenuju prinudnog upravitelja, ako suvlasnici, u tom prijelaznom periodu, sami ne urede svoje međusobne odnose i ne postave zajedničkog upravitelja nekretnine. 

              Pogrešno predlagatelj upire u žalbi, pa i u prijedlogu, da bi činjenica zaključenja međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju stambenom zgradom izvan prijelaznog roka od godine dana, dakle nakon 1. siječnja 1998. godine, da i jesu konkretni ugovori za ovu stambenu zgradu tako zaključeni, bio razlog ništavosti ili nevaljanosti takvih ugovora, jer predlagatelj propušta da se ovo pravo i obaveza suvlasnika temelji na odredbi čl. 85. ZV, a propuštanje roka iz čl. 384. ZV, odnosno kašnjenje sa zaključivanjem međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju stambenom zgradom u prijelaznom periodu od godine dana nakon stupanja na snagu ZV, ima posljedicu imenovanja prinudnog upravitelja sukladno odredbi čl. 385. ZV, i to samo za vrijeme dok suvlasnici sami ne urede način upravljanja.

              Također pogrešno predlagatelj povezuje izostanak imenovanja prinudnog upravitelja, odnosno neaktivnost jedinica lokalne samouprave, sa valjanošću zaključenih ugovora, jer niti bi izostanak takvog imenovanja osnažio i ozakonio sporne ugovore, kako to tvrdi predlagatelj u žalbi, a niti bi imenovanje utjecalo na njihovu valjanost, jer u trenutku ispunjenja obaveze uređenja međuvlasničkih odnosa suvlasnika i postavljanja upravitelja stambene zgrade, prestaje potreba za imenovanjem prinudnog upravitelja i njegovim radom, pa dakle u oba slučaja postupanje ili nepostupanje jedinica lokalne samouprave nema utjecaja na zakonitost i valjanost ugovora zaključenih između suvlasnika zgrade glede međusobnih odnosa u upravljanju zajedničkim dijelovima i postavljanju te određivanju prava i dužnosti upravitelja.

              Odredbom čl. 88. toč. 5. ZV je propisano pravo svakog suvlasnika nekretnine da, neovisno o ostalim suvlasnicima, zahtijeva od suda da svojom odlukom postavi zajedničkog upravitelja ili smijeni upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti.

              Predlagatelj je u ovom postupku zatražio da sud razriješi dužnosti upravitelja ZADAR-STAN d.o.o. te postavi drugoga, pa je dakle u ovom postupku predlagatelj trebao navesti razloge za njegovo razrješenje te sudu dostaviti dokaze koji nedvojbeno te razloge potvrđuju, a kada se uzme da je, naprijed citiranom odredbom, propisano da suvlasnik može tražiti razrješenje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti, tada je prvo, kako to i ukazuje prvostupanjski sud, ZADAR-STAN d.o.o. u prijedlogu trebao biti označen kao stranka u ovom postupku na mjestu predloženika, da bi se odluka suda na njega uopće mogla primijeniti, drugo trebali su biti priloženi ili predloženi dokazi koji potvrđuju osnovanost takvog prijedloga, a što nije tako.

              Iz spisa proizlazi da je predlagatelj uz prijedlog priložio Ugovor br. 07/37003 od 3. siječnja 2007., o remontu dizala, sa konačnom situacijom i odlukom o plaćanju troškova remonta od 9. kolovoza 2007., no iz istih proizlazi da u ugovaranju ovog posla, kao ni nalogu za plaćanje izvršenog posla, nije sudjelovao i odlučivao upravitelj zgrade već predstavnik stanara Ljiljana Jurišić.

              Također iz spisa proizlazi da niti Ugovor o smještaju TT i IT opreme od 20. lipnja 2007. godine nije potpisao upravitelj zgrade već predstavnica stanara Lj.J., pa dakle niti za prvi, a niti za drugi ugovoreni posao ne može odgovarati upravitelj zgrade jer isti nije bio sudionik istih, a predlagatelj nije dokazao da je upravo on, a ne predstavnica stanara, trebao iste ugovore potpisati odnosno na drugi način realizirati i da bi time povrijedio svoje obaveze kao upravitelja zgrade, a time i krajnje grubo zanemarivao svoje obaveze.

              Odredbom čl. 352. st. 1., u svezi čl. 381. ZPP je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede zbog kojih se žalba može uložiti.

              Predlagatelj u žalbi upire na ništetnost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, te predlaže da drugostupanjski sud utvrdi ništetnost istih, no osim što se radi o novim činjenicama i novim zahtjevima, koji nisu stavljeni u prijedlogu, treba reći da je odredbom paragrafa 266. st. 1. ZSVP propisano da se pitanja uprave i iskorištavanja zajedničke stvari, kada nema spora u samom pravu suvlasništva, a što je u ovom postupku predlagatelj tražio, utvrđuje u sudskom izvanparničnom postupku, a pitanje valjanosti odnosno ništetnosti ugovora se utvrđuje u parničnom postupku, pa dakle u ovom izvanparničnom postupku o tome se nije moglo niti odlučivati, a predlagatelj nije pokrenuo, ili bar nije u spis dostavio dokaz da je pokrenuo, parnični postupak za utvrđenje ništavosti ovih pravnih poslova, a niti je dostavio eventualnu pravomoćnu odluku o tome, pa dakle u ovom postupku je prvostupanjski sud mogao, kao što je to i učinio, odlučivati samo o prijedlogu za razrješenje odnosno smjeni ZADAR-STAN d.o.o. kao upravitelja stambene zgrade u Z.

              S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi predlagatelja, a da ovaj sud nije našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP trebalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

S obzirom na sve naprijed navedeno, trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zadru 2. siječnja 2017.