Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Zk-269/2016 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Zk-269/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa B. klub N. S. S. M. S., Z. F. 17, kojeg zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja upisa protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu broj Z-12671/13 (Z-528/10) od 10. srpnja 2015. godine, dana 10. siječnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja upisa, te se potvrđuje rješenje zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu broj Z-12671/13 (Z-528/10) od 10. srpnja 2015. godine, pa se nalaže brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

U prijedlogu koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen 22,. siječnja 2010. godine, predlagatelj upisa je zatražio uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 553/23 ZU20448 (ranije oznake. ZU1588) i čest. zem. 10402/15 POPIS I, sve k.o. S., na svoje ime za cijelo. Uz prijedlog su priloženi Zapisnik o primopredaji barake na deponiji P. T. bb, sastavljen 17. siječnja 1984. godine između SIZ-a komunalnih djelatnosti O. S. i B. kluba N. S. te Mišljenja G. S., Službe za šport i rad s mladima i udrugama mladih klasa:620-01/09-01/0313, urbroj:2181/01-13-00/01-010-2, u Splitu 20. siječnja 2010. godine koje je potpisano od strane pročelnika te službe.

 

Rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-528/10 od 24. listopada 2013. godine odbijen je prijedlog predlagatelja upisa te je odlučeno zabilježiti odbijanje prijedloga u ZU20448 k.o. S.. Ujedno je naložena provedba zabilježbe odbijanja u zemljišnoj knjizi, a koje da će provesti zamljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti.

 

Protiv tog rješenja predlagatelj upisa je izjavio prigovor.

 

Odlučujući o prigovoru zemljišnoknjižni sudac prvostupanjskog suda je rješenjem Z-12671/13 (Z-528/10) od 10. srpnja 2015. godine odbio prigovor kao neosnovan te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu broj Z-528/10 od 24. listopada 2013. godine, a ujedno je naložena zabilježba odbijanja prigovora u ZU20448 k.o. Split do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe.

 

Protiv ovog potonjeg rješenja žalio se predlagatelj upisa, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst,  25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji se u zemljišnoknjižnom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje:ZZK), s prijedlogom  da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi je prigovoreno da pobijano rješenje ima nedostataka radi kojih da se ne može ispitati, jer da u istome nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni o sadržaju isprava, da su kontradiktorni s ispravama koje prileže spisu.

 

Izneseni prigovor nije osnovan, jer pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati, obzirom da su u istome navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu u proturječju sa ispravama priloženim spisu, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a u vezi sa člankom 91. stavak 1. ZZK.

 

Nisu počinjene ni ostale bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Uvidom u isprave priložene uz prijedlog, prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-da je čest. zem. 553/23 u naravi neplodna površina od 804m2, te da je uknjižena kao vlasništvo G. S., za cijelo, a uvidom POPIS I., da je utvrđeno kako čest. zem. 10402/15, neplodno, površine 280m2 je uknjižena kao javno dobro,

 

-da iz Zapisnika od 17. siječnja 1984. godine proizlazi da SIZ za komunalne djelatnosti O. S. predaje baraku na deponiji P. T. bb u S. na privremeno korištenje B. klubu N. S., te da ga ovlašćuje da temeljem istog poduzima pravne radnje u pogledu pravne sudbine predmetne barake i pripadajućih sadržaja,

 

-da iz Mišljenja G. S. od 20. siječnja 2010. godine, kojim se G. S., na traženje B. kluba N. S., očituje i navodi, proizlazi da je temeljem odredbe članka 88. stavka 1. Zakona o športu ("Narodne novine" broj 60/92, 25/93, 11/94 i 77/95),  Grad Split donio Odluku o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u društvenom vlasništvu u vlasništvo G. S., te da u istu nije uvrstio objekt na adresi P. T. bb S., pa da taj objekt nije stekao imovinskopravni status športskog objekta u vlasništvu G., a isto tako da smatraju da je B. klub N. ex lege postao vlasnik objekta na adresi P. T. bb S., u smislu odredbe članka 88., 88. a), 88. b) i 88. c) Zakona o športu.

 

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da navedene isprave ne sadrže zemljišnoknjižnu oznaku nekretnina – zemljišnoknjižnu česticu, a niti izjavu onoga čije se pravo ukida i prenosi na drugu osobu (clausulu intabulandi), a radi čega da isprave priložene uz prijedlog nisu valjane tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva traženog prava prema prijedlogu, jer ne ispunjavaju pretpostavke u smislu odredbe članka 43. stavka 1., članka 54. stavka 1. i članka 55. stavka 1. ZZK.

 

Ujedno je prvostupanjski sud smatrao da je priloženo Mišljenje dano od neovlaštene osobe – pročelnika Službe za šport rad sa mladima i udrugama mladih G. S., a ne od osobe koja zastupa interese Grada (gradonačelnik, gradsko vijeće ili druga osoba koja za to ima valjanu punomoć) u smislu odredbe članka 52. i članka 53. ZZK, a uz to čest. zem. 553/23 da je uknjižena kao vlasništvo Grada Splita, a čest. zem. 10402/15 da je uknjižena kao javno dobro, a ne kao pravo korištenja predlagatelja upisa, odnosno njegovog pravnog prednika. Stoga je odbijen prigovor predlagatelja upisa, uz potvrdu rješenja Z-528/10 od 24. listopada 2013. godine.

 

Ispravno je, po ocjeni ovoga žalbenog suda, odbijen prigovor predlagatelja upisa, uz potvrdu rješenja Z-528/10 od 24. listopada 2013. godine.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isprave na temelju kojih je zatražena uknjižba prava vlasništva na ime predlagatelja upisa, nisu tabularne isprave, prvenstveno iz razloga što u tim ispravama nisu navedene zemljišnoknjižne čestice u odnosu na koje se zahtjeva uknjižba, a niti je Mišljenje dano od ovlaštene osobe, pa nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 43. stavka 1., članka 52., članka 53., članka 54. stavka 1. i članka 55. stavka 1. ZZK da bi dopuštenje za uknjižbu bilo moguće, kako je ispravno smatrao prvostupanjski sud.

 

U žalbi predlagatelja upisa je navedeno da je prijedlog za uknjižbu podnesen temeljem članka 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine" broj 77/95) te sukladno odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 138/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV), a sve obzirom da G. S. u svojoj Odluci o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u društvenom vlasništvu u vlasništvo G. S. (Službeni glasnik Grada Splita broj 10/95), nije uvrstio predmetne nekretnine, radi čega su iste temeljem članka 88. i) Zakona o športu (sukladno odredbi članka 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu – "Narodne novine" 77/95), ex lege prešle u vlasništvo predlagatelja.

 

U odnosu na ove žalbene navode za odgovoriti je da je člankom 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine" broj 77/95) izmijenjen članak 88. do tada važećeg Zakona o športu tako da je propisano da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili pravne osobe osnovane radi upravljanja športskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze, a člankom 46. istog Zakona dodani su članci 88. a) do 88. i) kojima je uređen postupak preuzimanja vlasništva predmetnih nekretnina.

 

Donošenjem Zakona o športu, njegovim izmjenama i dopunama u dijelu koji se odnosi na pitanje vlasništva nad športskim objektima i drugim nekretninama u društvenom vlasništvu zakonodavac je slijedio opću intenciju pretvorbenog zakonodavstva prema kojoj se pretvroba društvenog vlasništva može temeljiti isključivo na zakonu, a akt o preuzimanju športskih i drugih nekretnina predstavlja jednostrani akt očitovanja pravne volje njegova donosioca za stjecanjem prava vlasništva nad njima.

 

Odredbom članka 114. stavka 1. ZV-a je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. istog članka, na temelju stavka 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

Prema odredbi članka 129. stavka 1. ZV-a kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

 

Odredbom članka 130. stavka 1. istog Zakona je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

Radi izloženog, ukoliko je predlagatelj upisa na temelju Zakona o športu i njegovim izmjenama i dopunama stekao izvanknjižno pravo vlasništva predmetnih nekretnina, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, ali, na temelju valjane isprave koja udovoljava pretpostavkama za uknjižbu propisanu odredbama ZZK, kako je pravilno smatrao prvostupanjski sud, pa kako isprave priložene uz prijedlog ne ispunjavaju potrebne pretpostavke, prijedlogu nije moguće udovoljiti.

 

Stoga je, osnovom odredbe članka 128. stavka 3. ZZK, odbijena kao neosnovana žalba predlagatelja upisa te je potvrđeno pobijano rješenje zemljišnoknjižnog suca, a ujedno je naloženo brisanje zabilježbe žalbe.

 

Zato je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu, 10. siječnja 2017. godine

Copyright © Ante Borić