Broj: Gž-1663/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. R. pok. B. iz H., koga zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva L.-V. & partneri d.o.o. iz S., protiv tuženice O. H., H. 310, 21233 H., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3388/15 od 15. prosinca 2015., u sjednici održanoj dana 12. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se djelomično tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3388/15 od 15. prosinca 2015. u dijelu pod točkom I. i II.  izreke.

 

              2. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3388/15 od 15. prosinca 2015. i rješava:

 

              Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 18.750,00 kuna, dok se ostali zahtjev za naknadu troškova postupka od 22.712,67 kuna odbija.

 

              3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. 2928/18, koja je upisana u zk. ul. br. 1466 k.o. H. (točka I. izreke ).

 

Istom presudom je odbijen kao neosnovan i podredni tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da isplati tužitelju iznos od 500.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate (točka II. izreke).

 

Odlukom o troškovima postuka naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 41.462,67 kuna (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio je da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženica je osporila osnovanost žalbenih navoda te je predložila da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zahtijeva naknadu troškova za odgovor na žalbu.

 

Žalba tužitelja je neosnovana, u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovano u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stava 2. točke 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u  žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka:

 

-iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a jer nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz pojedinačno i usporedio ga s drugim dokazima te ocijenio proturječe li drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njima podudara, što se posebno odnosi na pogrešno tumačenje i ocjenu iskaza svjedoka M. J., te postupanje tužitelja prilikom uviđaja na licu mjesta kada je od njega tražilo da pokaže spornu nekretninu

 

-iz članka 354. stavaka 2. točke 11. ZPP-a jer je obrazloženje presude u nesuglasju s rezultatima izvedenih dokaza tijekom postupka te ne zadovoljava ni minimum onoga što je propisano u odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokaze odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokazane zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata sveukupnog postupka. Tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze ocijenio po svom uvjerenju te je logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica. U tom pogledu je prvostupanjski sud iznio valjanu i argumentiranu analizu iskaza svjedoka M. J., čiji je iskaz s pravom prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Druga je stvar što tužitelj ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprostavlja svoju subjektivnu ocjenu  koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

 

              U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bih mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Pobijana presuda sadrži, doduše, šture, ali ipak jasne i razumljive razloge o pravno odlučnim činjenicama za donošenje odluke u ovom sporu, te ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

 

              Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne upire, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet spora su glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 2928/18 upisanoj u zk. ul. br. 1466 k.o. H. te podredni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 500.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj tužbene zahtjeve temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti oca, a ovaj je računajući i vrijeme svojih prednika vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću do 6. travnja 1941.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je nekretnina označena kao čest. zem. 2928/18 k.o. Hrvace prema izvatku zemljišne knjige izdanom od prvostupanjskog suda dana 21. 9. 2010.  upisana u zk. ul. br. 1466 k.o. Hrvace kao pašnjak u površini od 64.022 m2.  Ta nekretnina je u međuvremenu parcelirana tako da prema izvatku iz zemljišne knjige izdanom od prvostupanjskog suda  1. 8. 2013. sada ima površinu od 59.757 m2 te je u zk. ul. br. 1466 k.o. Hrvace uknjižena kao vlasništvo tuženice.

 

              Na temelju rješenja o izdvajanju šume i /ili šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske radi izgradnje Poduzetničke zone "Vukove stine" koje je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i  vodnoga gospodarstva, Klasa: …, Urbroj: …od 11. svibnja 2007.   tuženici Općini H. je, među ostalim, dana u vlasništvo i nekretnina označena kao čest. zem. 2829/18 k.o. H. u površini od 110.139 m2.

 

              Na temelju rezultata uviđaja na licu mjesta obavljenog dana 18. listopada 2011. i skice lice mjesta koju je izradio mjernički vještak D. B., a polazeći od pokazivanja tužitelja glede predmeta spora odnosno nekretnine koja predstavlja njegovo vlasništvo, utvrđeno je da sporna nekretnina, koja je u navedenoj skici prikazana plavom bojom, ima ukupnu površinu od 23.979 m2 i da se sastoji od više čestica, time da dio sporne čest. zem. 2928/18 k.o. H. ima površinu od 7.267 m2. Na uviđaju na licu mjesta koji je obavljen dana 7. srpnja 2015. je utvrđeno da je predmet spora koji se nalazi u gospodarskoj zoni u potpunosti promijenio vizuru pa tužitelj nije ni mogao pokazati predmetnu nekretninu. Nadalje, je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, u prvom redu iskaza svjedoka M. J., utvrdio da su mještani zaseoka R. na predjelu gospodarske zone V. s. bili vlasnici određenih nekretnina, pa tako i tužitelj i da su za potrebe navedene gospodarske nekretnine te nekretnine od njih otkupljene te im je isplaćena naknada.

 

              S obzirom na prednja utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva u pogledu cjeline nekretnine označene kao čest. zem. 2928/18 k.o. H., pa je s obzirom na ta utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni i podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              Na žalbene navode tužitelja da je tužitelj dokazao svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini koji odgovara dijelu od 7.265 m2/23.979 m2 i da je trebalo barem djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev treba odgovoriti da se u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev–x 995/13-2 od 29. siječnja 2014.).

 

              Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u  dijelu pod točke I. i II. izreke.

 

              Osnovano se, međutim, tužitelj žali protiv odluke o troškovima postupka.

 

              Tužitelj je izgubio parnicu pa je u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženici prouzročene troškove.

 

              Prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

              Tuženica je u parnici zastupana po punomoćniku u osobi odvjetnika pa se troškovi zastupanja po odvjetniku, u skladu s odredbom članka 155. stavka 2. ZPP-a, odmjeravaju prema propisanoj  tarifi za nagrade i naknadu troškova odvjetnika.

 

              Tuženici s obzirom na vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama  i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa), a imajući u vidu priloženi troškovnik, pripada za zastupanje na ročištima od 13. 3. 2015., 13. 10. 2015. i 2. 11. 2015.  po 500 bodova odnosno 5.000,00 kuna (Tbr 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) odnosno ukupno 15.000,00 kuna, čemu treba pridodati porez na dodanu vrijednost od 3.750,00 kuna, što onda iznosi 18.750,00 kuna.

 

              Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženici priznao putne troškove njezina punomoćnika na relaciji O. – S. – O., cestarinu i naknadu za izbivanje iz pisarnice u ukupnom iznosu od 18.170,00 kuna jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime, po stajalištu ovog suda, trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u sjedištu suda. S obzirom na to da je u sjedištu suda pred kojim je vođen postupak više odvjetnika obavljalo odvjetničku djelatnost tuženica je mogla angažirati nekoga od tih odvjetnika za svog punomoćnika.

 

              Budući da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari, nisu mu priznati troškovi žalbe.

 

              Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti odluku o troškovima postupka te riješiti kao u izreci.

 

              Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( članak 155. ZPP-a).

 

U Splitu 12. siječnja 2017.