Broj: Gž-3972/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak u izvanparničnom predmetu predlagateljice D. D. iz V., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., protiv predloženika M. D. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & M. iz R., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu predloženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1-69/2014 od 05. listopada 2015. godine, dana 18. siječnja 2017. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe predloženika  u k i d a   s e  rješenje Općinskog suda u Rijeci,  poslovni broj R1-69/2014 od 05. listopada 2015. godine i predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke suvlasnička zajednica na nekretninama upisanim u z.k.ul. 195 k.o. K., k.č.br. 1959/3 - pašnjak površine 36 m2, k.č.br. 1959/4 - neplodno, put površine 6 m2, k.č.br. 1960/2 - kuća, gospodarska zgrada, dvorište i pašnjak površine 834 m2 i k.č.br. 1960/4 - oranica površine 522 m2, a na kojim nekretninama je uknjiženo pravo vlasništva predlagateljice D. D. r. J. u 1/2 dijela i predloženika M. D. u 1/2 dijela, razvrgnuta je civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima.

 

U točki II. izreke naloženo je predloženiku da naknadi predlagateljici trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 5.203,00 kn u roku 15 dana.

 

Protiv tog rješenja žali se predloženik pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. („NN“ 73/91).

 

U žalbi predloženik u bitnome osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su stranke suglasne u stavu da nije moguća geometrijska dioba nekretnine i to horizontalna uspostavom etažnog vlasništva na istoj. U tom pravcu ukazuje kako se predloženik takvoj diobi ne protivi te da je među strankama zapravo sporno koja bi od samostalnih uporabnih jedinica koje bi se etažiranjem formirale pripale kojoj od stranaka, odnosno da ne postoji suglasnost kome da pripadne prizemlje, kome prvi kat a kome stambene jedinice u potkrovlju. Predloženik se protiv civilnoj diobu kao ultima ratio načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice te smatra da je sud prije donošenja takve odluke vezan kogentnom odredbom da se nekretnina dijeli geometrijski. Uz žalbu dostavlja Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 29. svibnja 2015.g. o ozakonjenju rekonstrukcije predmetne stambene zgrade te ističe da je u tome postupku legalizacije, koji je u međuvremenu pokrenuo, utvrđeno da kuća ima četiri stambene jedinice radi čega smatra da je etažiranje moguće.    

 

Predloženik predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

U odgovoru na žalbu predlagateljica je osporila osnovanost žalbenih navoda o tome da u predmetnoj kući postoje dovršene četiri stambene jedinice ističući da je potkrovlje još uvijek nedovršeno. Smatra da se predmetna kuća geometrijski ne može dijeliti a u takovom nedovršenom stanju da se ne može niti etažirati čak i ako bi predlagateljica na to pristala, što da je preduvjet za provođenje etažiranja. Kako sporazuma oko etažiranja kuće nema a nema niti etažnih jedinica koje bi odgovarale suvlasničkim omjerima stranaka, to predlgateljica smatra da je sud donio jedinu moguću odluku o civilnoj diobi.

 

Stoga predlagateljica predlaže da se žalba predloženika odbije kako neosnovana i pobijano rješenje potvrdi.

 

Žalba predloženika je osnovana.

 

Iz stanja spisa proizlazi da su predmet prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka nekretnine označene u izreci rješenja a u naravi se radi o obiteljskoj kući u V., sastojećoj od stana u prizemlju, stana na prvom katu i neuređenog visokog potkrovlja (rohbau faza izvedbe) te o uređenoj i dijelom ograđenoj okućnici.

 

Između stranaka, koje su bivši bračni drugovi, nema spora oko predmeta diobe niti oko veličine suvlasničkih dijelova prema stanju zemljišne knjige po kojem je svaka stranka upisana u 1/2 suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog očevida, mjerničkog vještačenja provedenog po vještaku R. S. i građevinskog vještačenja provedenog po vještakinji graditeljske struke C. B., utvrđuje da geometrijska dioba nekretnina nije moguća.

 

Dalje sud otklanja kao neosnovan prijedlog predloženika da se razvrgnuće provede uspostavom etažnog vlasništva na način povezivanja vlasništva posebnog dijela suvlasničke nekretnine sa odgovarajućim idealnom dijelom, u smislu odredbe čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZV).

U tom pravcu utvrđuje da je takav način razvrgnuća moguće provesti isključivo na temelju suglasne odluke svih suvlasnika pa kako takva odluka u ovom slučaju ne postoji zbog nemogućnosti dogovora oko podjela etaža te kako ne postoji niti drugi valjani sporazum stranaka o načinu razvrgnuća suvlasništva na predmetnim nekretninama (čl. 50. st. 1. ZV-a), niti bi proizlazilo da jedna od stranaka ima pravo na razvrgnuće isplatom po osnovi zakona ili pravnog posla (čl. 51. ZV-a), to prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 50. st. 4. ZV-a odlučuje da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom time da se o uvjetima i načinu prodaje stranke mogu same sporazumjeti, u protivnom svaka može pokrenuti dražbeni postupak pred sudom.

 

              Nastavno sud prvog stupnja otklanja kao irelevantne tvrdnje predloženika o eventualnim ulaganjima u suvlasničku nekretninu uz obrazloženje da se takav obveznopravni zahtjev može raspraviti u zasebnom parničnom postupku.

 

Odluku o troškovima postupka sud donosi pozivom na odredbu čl. 54. ZV-a te odlučuje da je predloženik obvezan razmjerno svom suvlasničkom dijelu naknaditi predlagateljici dio izvanparničnog troška koji ukupno iznosi 10.406,55 kn, a odnosi se na trošak sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje te trošak vještačenja, pa nalaže predloženiku da predlagateljici nadoknadi polovinu tih troškova u visini od 5.203,00 kn.

 

Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem istog bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

             

Dioba suvlasničke zajednice provodi se sukladno odredbama čl. 50.-54. ZV-a.

 

Za sada bi iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo da među strankama ne postoji valjani sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva na predmetnim nekretninama (čl. 50. st. 1. ZV-a), da nije moguća geometrijska dioba vertikalnom podjelom kuće i parcelacijom zemljišta niti uz određene preinake odnosno da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine (čl. 50. st. 2. ZV-a) te da ni jedna od stranaka nema pravo na razvrgnuće isplatom po osnovi zakona ili pravnog posla (čl. 50. st. 1. u vezi s čl. 51. ZV-a).

 

Dalje bi se iz utvrđenja provedenog postupka moglo zaključiti o tome da bi uspostava etažnog vlasništva na način povezivanja vlasništva posebnog dijela suvlasničke nekretnine sa odgovarajućim idealnim dijelom u smislu odredbe članka 53. ZV-a mogla biti moguća. Naime, radi o zemljištu s objektom koji se sastoji od tri zasebne etaže, time da je u prizemlju jedan uređeni stan, da prvom katu drugi uređeni stan, a u vezi potkrovlja koji se nalazi u „rohbau“ fazi izgradnje za sada još nije nedvojbeno utvrđeno da li se mogu formirati dvije stambene jedinice, kako to tvrdi predloženik te tome u prilog uz žalbu dostavlja Rješenje o izvedenom stanju od 29. svibnja 2015.g. koje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer se radi o dokazu kojeg predloženik po prvi puta dostavlja tek uz žalbu (čl. 352. st. 1. ZPP-a).   

 

Polazeći od pravnog stajališta ovoga suda izraženog u ranijoj ukidnoj odluci poslovni broj Gž-4308/2010 od 28. travnja 2014.g. sud prvog stupnja, utvrdivši da za to nema sporazuma stranaka, otklanja kao moguće razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva iz odredbe čl. 53. ZV-a te pozivom na odredbu čl. 51. st. 4. ZV-a pobijanim rješenjem određuje civilno razvrgnuće.

Treba ukazati da je nakon donošenja označene drugostupanjske odluke u ovome predmetu, na sjednici građanskog odjela održanoj 08. prosinca 2015.g., ovaj sud u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1553/13 od 08. siječnja 2014.g., Rev-200/09 od 03. svibnja 2009.g. i Rev-x-680/10 od 09. rujna 2010.g.) donio zaključak da je razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva dopušteno i u situaciji kada nema sporazuma svih suvlasnika (čl. 50., čl. 53. i čl. 73. st. 2. ZV-a) te da se sudskom odlukom može nadomjestiti nepostojanje suglasnosti suvlasnika, kako u parničnim tako u i izvanparničnim postupcima radi razvrgnuća.

 

Razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. ZV-a se provodi ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine, svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), pri čemu se uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća.

 

Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZV-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

Odredbom čl. 73. st. 2. ZV-a je propisano da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

 

Prema očitovanjima danim u postupku proizlazi da među strankama nema spora oko toga da se razvrgnuće provede uspostavom etažnog vlasništva, sporno je, kako se to u žalbi predloženika navodi, kojoj će od stranaka pripasti koji na taj način formirani posebni dijelovi nekretnine, sve obzirom na različitu uređenost prizemlja i prvog kata te stupanj dovršenosti uređenja potkrovlja, a što će u konačnici ovisiti o odluci suda prvog stupnja.

 

Međutim, sve kada bi se i uzelo da u konkretnom slučaju nema sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnim nekretninama, tada prema izraženom pravnom shvaćanju te tumačenju sadržaja odredbi čl. 50., čl. 53. i čl. 73. st. 2. ZV-a, nepostojanje takvoga sporazuma ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka razvrgne uspostavom etažnog vlasništva jer smisao odredaba o sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice je uspostaviti etažno vlasništvo ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja uopće nije razmatrao mogućnost razvrgnuća predmetne suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Stoga je u nastavku postupka, sve u okviru dokaznih prijedloga stranaka,  odgovarajućim vještačenjem potrebno utvrditi postojanje mogućnosti uspostave etažnog vlasništva a pri eventualnoj izradi etažnog elaborata potrebno je voditi računa o odredbi čl. 73. st. 3. ZV-a koja propisuje da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi samostalna uporabna cjelina, a potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

             

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci, 18. siječnja 2017. godine