Broj: Gž-483/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. O.: ….  iz T., K. T. …, zastupan po punomoćniku  T. B. odvj. u S., protiv tuženika  pod 1. A. R. pok. S. O.: …, zastupan po punomoćniku  I. A. odvj. u T., pod 2. N. I. pok. S. O.: …., iz P., P. U. …, pod 3. J. R. pok. I., OIB: …., iz O. G., T. …, pod 4. E. R. pok. I. O.: …, O. G., T. …, ovi pod 3 i 4  zastupani po pun. Z. D. odvj. u T., radi  utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 55P-6394/15 (65-557/12) od 23. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 55P-6394/15 (65-557/12) od 23. prosinca 2015.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se tužiteljica utvrdi vlasnikom za 4/6 dijela nekretnina položenih u k.o. M., pobliže navedenih unutar znaka navodnika pod točkom I. izreke uz ovlaštenje za uknjižbu prava vlasništva i istodobno brisanje tog prava s imena tuženika i njihovih pravnih prednika.

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku pod I. parnični trošak u iznosu od 14.675,00 kuna, a u točki III. izreke  tuženicima pod 3. i 4. u iznosu od 19.831,25 kn uz pripadajuću zateznu kamatu.

              Protiv navedene presude žali  se tužiteljica, kako iz žalbenih navoda proizlazi, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Iako pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede postupka žaliteljica ne navodi u čemu se ista ogleda, a kako ni ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a to žalbeni razlog bitne povrede postupka nije ostvaren.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva nekretnina položenih u k.o. M. temeljem nasljeđivanja iza smrti pok I. R., a koje je ovaj stekao osnovom pravnih poslova odnosno ugovora o doživotnom uzdržavanju, darovanju te diobi i zamjeni sa svojim pravnim prednikom, sada pok majkom J. R. kao stvarnom i zemljišnoknjižnom vlasnicom istih.

Naime, tužiteljica je u ovom postupku prvotno ustala tužbom radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pokojne ostaviteljice, majke njenog izvanbračnog supruga pok I. R., iza čije smrti je ranije vođen postupak pod brojem O-311/07, ne ulaze nekretnine koje su predmetom ovog postupka.

Iz stanja spisa je razvidno da je tužiteljica podneskom od 25. veljače 2014. godine preinačila tužbu postavivši zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tužiteljice, ostajući u cijelosti kod činjeničnog osnova stjecanja temeljem nasljedstva ostvarenog smrću pravog prednika pok I. R., koju preinaku je sud dopustio rješenjem od 21. srpnja 2014. pozivom na odredbe čl. 190. st. 2. u svezi s odredbom čl. 191. ZPP-a.

              Prvostupanjski sud je stoga temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, raspravljajući po preinačenoj tužbi i postavljenom zahtjevu na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnim nekretninama položenim u k.o. M. uz istodobni upis prava tog prava u zemljišne knjige, odbio u cijelosti ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice držeći kako tužiteljica nema pravnog interesa zahtijevati u ovom postupku utvrđenje prava vlasništva osnovom nasljeđivanja iza smrti sada pokojnog izvanbračnog supruga I. R. budući da je ostavinski postupak iza njegove smrti u tijeku.

              Utoliko su u tom pravcu neosnovani navodi žalbe da bi razlog meritornoj odluci suda ležao u činjenici što je ista tijekom postupka povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari zbog čega na strani tužiteljice ne bi postojao pravni interes za daljnje vođenje  postupka, kako to pogrešno interpretira žaliteljica u svojoj žalbi protiv presude prvostupanjskog suda.

              Inače, kod deklaratorne pravne zaštite, u svakom konkretnom slučaju potrebno je dokazivati postojanje specifične pravne koristi koju će tužitelj imati upravo od toga što će sud utvrditi postojanje određenog pravnog odnosa. Postojanje pravnog interesa ne treba dokazivati, kad sam zakon izričito ovlašćuje tužitelja, time mu priznajući legitimaciju da traži određenu deklaratornu zaštitu, što je slučaj i kad ostavinski sud uputi stranke u parnicu radi utvrđivanja postojanja pravnih odnosa, koji su pretpostavka za ostvarivanje nasljednih prava.

Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije podnijela tužbu kao izvanknjižni vlasnik držeći da su tuženici pogrešno uknjiženi kao vlasnici spornih nekretnina pa da bi u konkretnom slučaju bile u primjeni isključivo odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim  pravima, a ne Zakon o nasljeđivanju.

              U konkretnom slučaju tužiteljica svoj zahtjev temelji na pravu na nasljedstvo, utvrđenjem pripadajućeg suvlasničkog udjelu u ostavini iza smrti izvanbračnog supruga pok I. R., preminulog …. godine. Naime, tužiteljica je kao zakonski nasljednik zajedno sa tuženicima pod 3. J. R. i pod 4. E. R., djecom pokojnog ostavitelja I. R., pozvana na nasljedstvo u ostavinskom postupku iza njegove smrti u kojem je rješenjem pod poslovnim brojem O-17/11 od 18. travnja 2013. godine prekinut ostavinski postupak upravo zbog spora o sastavu ostavinske imovine, koju čine predmetne nekretnine i to do pravomoćnog okončanja ovog postupka dok su tuženici pod 1.i.2. nasljednici iza smrti pok. majke izvanbračnog supruga tužiteljice J. R., preminule nakon njegove smrti.

Utoliko je tužiteljica bila ovlaštena u posebnom parničnom postupku ustati sa zahtjevom za priznanje stečenih prava njenog pravnog prednika, sada pok I. R., pod pretpostavkama koje zakonodavac predviđa za nastanak vlasničkih prava na nekretninama u smislu odredaba Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), a kao pretpostavke osnovanosti tvrdnji tužiteljice o sastavu ostavinske imovine iza njegove smrti, zbog čega je i bila upućena na parnicu.

Naime, tužiteljica svoja nasljednička prava može ostvariti u ostavinskom postupku iza smrti svog pravnog prednika, a za slučaj spora o sastavu ostavinske mase ista je pozvana na utvrđenje da bi predmetne nekretnine, predstavljale ostavinsku imovinu ostavitelja pok. I. R., što je i razlogom prekida ostavinskog postupka iza njegove smrti.

              Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava suvlasništva te ovlaštenje za upis prava vlasništva u situaciji kada je opseg ostavinske imovine iza smrti ostavitelja bio sporan, što je uostalom i bio razlog za prekid ostavinskog postupka iza njegove smrti.

Osim toga tužiteljica nije dokazala da bi osnovom pravnih poslova u korist ostavitelja, a na koje se poziva u ovom postupku njen pravni prednik stekao pravo vlasništva jer zakonodavac kroz odredbu članka 119. stavak 1. ZV-a. propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi kao i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, prema pravilno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavak 3. ZPP-a, suprotno žalbenim navodima u visini od 100.001,00 kuna.

U Splitu, 19. siječnja 2017.