Broj: Gž-68/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu,  u izvanparničnom predmetu predlagatelja S. I. V. iz Z., P. G.. D., zastupanog po punomoćnici P. B., odvjetnici u S., protiv predloženika pod 1) E. B. ud. D. iz S., P. š, zastupane po punomoćnicima S. D. Z., sinu ove predlagateljice, iz Z., R. A., i I. M., odvjetniku u S., pod 2) S. V. pok. D. iz B. na moru, Š. k. B. 1 i pod 3) V. A. pok. S. iz K., W. D.. B., ON L., zastupane po predloženiku pod 2) S. V., radi razvrgnuća zajednice nekretnine, odlučujući o žalbi predlagateljice pod 1) E. B. protiv rješenja Općinskog suda u Sinju broj R1-48/06 od 25. kolovoza 2014., dana 28. siječnja 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba predloženice pod 1) E. B. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sinju broj R1-48/06 od 25. kolovoza 2014. u pobijanom dijelu tj. točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem određeno civilno razvrgnuće suvlasništva i to prodajom na javnoj dražbi nekretnine - zgrade označene kao čest. zgr. ….k.o. S. te je određeno da će se dobiveni iznos od prodane cijene podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima među suvlasnicima, tako da će se predlagatelju na ime njegovog dijela od prodajne cijene isplatiti 2/6 dijela, predloženici pod 1) E. B. 2/6 dijela prodajne cijene, a predloženicima pod 2) S. V. i pod 3) V. A. po 1/6 dijela prodajne cijene (točka I. izreke).

 

Odlukom je o parničnom trošku utvrđen trošak postupka predlagatelja u visini od 2.990,36 kuna, te su obvezani predloženici nadoknaditi predlagatelju razmjeran dio tih troškova, i to predloženica pod 1) E. B. u visini od 996,78 kuna, a predloženici S. V. i V. A. po 498,39 kuna svaki (točka II. izreke). Također je odbijen prijedlog predlagatelja za nadoknadu troška postupka koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku (točka III. izreke).

 

Protiv točki I. i II. ovog rješenja žalbu podnosi predloženica pod 1) E. B. bez navođenja žalbenih razloga, kao i bez prijedloga načina odlučivanja u drugom stupnju.

 

Predloženik pod 2) S. V. je dostavio podnesak od 12. prosinca 2012. koji se, međutim, ne može smatrati žalbom. Njime ovaj predloženik (koji je ujedno i punomoćnik predloženika pod 3) ukazuje da nije primio pobijano rješenje, ali je iz sadržaja spisa razvidno da je njemu dostava rješenja izvršena u skladu s odredbom članka 141. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji se primjenjuje po osnovi pravnog pravila iz paragrafa 21. stavka 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službene novine" od 1. kolovoza 1934. godine broj 175-IX) čija je, pak, primjena utemeljena na odredbi članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 71/91).

 

Međutim, valja istaći da su suvlasnici kao predloženici u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nužni suparničari i oni u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da u slučaju ako pojedini suparničar propusti koju procesnu radnju, učinak procesnih radnji što su ih poduzeli drugi suprničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Žaliteljica u žalbi nije istakla nijedan žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Ispitujući, međutim, pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka razvrgnuće suvlasništva zgrade označene kao čest. zgr. …. ZU … k.o. S..

 

Sud je prvog stupnja utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja objekt - sportsku dvoranu s pomoćnim prostorijama površine 378 m², anagrafske oznake S., U. ž r . Te je utvrđeno da nije moguće izvršiti geometrijsku diobu nekretnine s obzirom na njezinu površinu, ali je moguće izvršiti etažiranje odnosno izdvajanje zasebnih funkcionalnih dijelova.

 

Međutim, predloženica pod 1) nije se suglasila s diobom kojom bi se uspostavilo etažno vlasništvo, pa je sud prvog stupnja, ocijenivši da suvlasnik ne može u sudskom postupku bez suglasnosti ostalih suvlasnika zahtijevati razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva niti može bez takve suglasnosti razvrgnuti suvlasništvo na nekretnini koja se sastoji od zemljišta sa zgradom uspostavom etažnog vlasništva, odredio civilno razvrgnuće.

 

Neosnovano žaliteljica ukazuje na nepravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

Sud je prvog stupnja o pravu predlagatelja na razvrgnuće suvlasničke zajednice odlučio po osnovi odredbe članka 50. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12, 152/14 i 82/15, dalje: ZVDSP) koja propisuje ako nije moguća geometrijska dioba nekretnina, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Prema odredbi članka 53. ZVDSP-a koja regulira razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, propisano je da je takvo razvrgnuće moguće samo ako su suvlasnici suglasno odlučili da će između sebe podijeliti nekretninu koja se sastoji od zemljišta sa zgradom tako da će uspostaviti etažno vlasništvo nekog određenog posebnog dijela suvlasničke nekretnine i povezati ga sa suvlasničkim dijelom jednog ili više suvlasnika.

 

Pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ukoliko način razvrgnuća nije u svemu određen strogim zakonskim odredbama, sporazuma stranaka i pravom na razvrgnuće isplatom, sud tada odlučuje o načinu razvrgnuća tako da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava fizičkom diobom pokretnih stvari i geometrijskom diobom nekretnina, a ako nije moguća fizička odnosno geometrijska dioba, a da se znatno ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih djeljivih stvari razvrgava se civilnom diobom. Pritom geometrijskom diobom treba odrediti koji će dio pripasti pojedinom suvlasniku i time postati zaseban objekt prava vlasništva i taj fizički dio označiti posebnim katastarskom brojem, površinom i zgradama odnosno drugim građevinama koje trajno leže na zemljištu.

 

U takvim je okolnostima s pravom sud ocijenio da činjenica da stranke ne mogu provesti parcelaciju nekretnine koja predstavlja predmet diobe predstavlja zapreku za geometrijsko razvrgnuće jer je tek suglasnošću stranaka moguće umjesto diobe nekretnine povezivanje s određenim idealnim dijelom vlasništva posebnog dijela nekretnine u suvlasništvu tj. uspostava etažnog vlasništva. Zato je sud pravilno ocijenio da suvlasnik ne može u sudskom postupku bez suglasnosti ostalih suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva niti sud može bez takve suglasnosti razvrgnuti suvlasništvo na nekretnini koja se sastoji od zemljišta sa zgradom uspostavom etažnog vlasništva.

 

Imajući na umu pravilno utvrđenu činjenicu da geometrijsku diobu predmetne nekretnine nije moguće provesti s obzirom na njezinu površinu, već je moguće njezino etažiranje, a da se predloženica pod 1) nije suglasila s diobom kojom bi se uspostavilo etažno vlasništvo, što znači da ne postoji suglasnost svih suvlasnika za uspostavu etažnog vlasništva, sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio civilno razvrgnuće suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini na način da će se ona prodati na javnoj dražbi i dobiveni iznos cijene podijeliti suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

 

Pravilan je i pobijani dio odluke o parničnom trošku (točka II. izreke) jer je utemeljen na pravilnoj primjeni odredbe članka 54. ZVDSP-a u vezi s odredbom paragrafa 20. stavka 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je žaliteljice valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.  

 

U Splitu 26. siječnja 2017.