Broj: Gž-1509/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                     Županijski sud u Splitu,  po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja M. D. pok. M. iz S., zastupanog po odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda V. L., Ž. V. i I. M. u S.,  protiv tuženika 1. J. D. A. iz G. i 2. B. D. iz S., , radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu  tužitelja  protiv rješenja Općinskog suda u Sinju posl. broj P-69/08 od 31. ožujka 2015., dana  1. veljače   2017.

 

r i j e š i o   j e

 

               Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sinju posl. broj P-69/08 od 31. ožujka 2015..

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem  odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

                    Protiv tog rješenja žali  se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka  353.st.1. Zakona o parničnom postupku  ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14  - dalje ZPP )    s prijedlogom da  se  rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

                   Odgovoru na žalbu nije podnesen.

 

                  Žalba nije osnovana.

 

                   Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima      ( «Narodne novine» broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00,114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 125/14 -  - dalje: ZV) odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari nakon što je utvrdio sljedeće:

 

-          da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut tužbom podnesenom 7. veljače

2008. kojom tužitelj traži posjedovnu zaštitu radi smetanja posjeda  koje su prema navodima tužbe tuženici počinili 30. siječnja 2008. time što su  na nekretninu  u posjedu tužitelja označenu kao čest.zem. 1241/8 k.o. G. dovezli i parkirali neregistrirano teretno vozilo marke „TAM“,

 

-          da je prvostupanjski sud u ovome postupku proveo dokaz očevidom na licu mjesta

dana 5. prosinca 2014.,

 

-          da je tužitelj podneskom od 9. ožujka 2015. preinačio tužbu na način da je zatražio

posjedovnu zaštitu nekretnina označenih kao čest.zem. 1241/8 i 1241/24 k.o. G. zbog čina smetanja posjeda kojega  su tuženici počinili  30. siječnja 2008., i neutvrđenog dana nakon toga, time što su na ove nekretnine postavili drva i druge prepreke, te žičanu ogradu na granici ovih nekretnina,

 

-          da je tužitelj  bio  nazočan pri izvođenju dokaza očevidom na licu mjesta 5.

prosinca 2014. , te da je najkasnije na tom ročištu saznao za čin smetanja posjeda radi kojega traži zaštitu preinačenom tužbom od 9. ožujka 2015.,

 

-          da je tužitelj zahtjev za posjedovnu zaštitu postavljen  preinačenom tužbom

zatražio po proteku prekluzivnog roka iz članka 21.st.3. ZV-a.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj prekludiran u traženju

posjedovne zaštite.

 

Naime, sukladno članku 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

 

Tužitelj je preinačenom tužbom od 9. ožujka 2015. zatražio posjedovnu zaštitu

radi čina smetanja posjeda koji je prema njegovim navodima počinjen 30. siječnja 2008., odnosno „neutvrđenog dana nakon toga“. Kako je tužitelj  najkasnije na ročištu koje je prvostupanjski sud održao na licu mjesta 5. prosinca 2014. saznao za navedeno smetanje, s pravom je prvostupanjski sud smatrao da je posjedovna zaštita zatražena protekom rokova iz članka 21.st.3. ZV-a.

 

Nadalje, sukladno članku 282. ZPP-a nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je rješavanje tužbenog zahtjeva ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ( članak 21.stavak 3. ZV-a ).

 

Rokovi  iz članka 21.st.3. ZV-a su, suprotno žalbenim navodima tužitelja, procesnog, a ne materijalnopravnog karaktera ( tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-675/2009 od 8.veljače 2010. godine).

 

                  Navedeni rokovi su prekluzivne su naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti, pa pravo na sudsku zaštitu nema posjednik kome je ono prestalo protekom vremena kroz koje to pravo egzistira. Stoga su neutemeljene tvrdnje tužitelja da sud na navedene rokove ne pazi ex offo, već samo po prigovru tuženika.

   

                   S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano  rješenje prvostupanjskog suda.

 

U Splitu, 1. veljače   2017.