Broj: Gž-547/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja: 1. L. U. iz P., (OIB:…), i 2. S. A. iz P., (OIB:…), oboje zastupani po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., protiv protustranaka: 1. S. N. iz P., (OIB:…), 2. M. N. iz P., (OIB:…), 3. M. B. iz P., (OIB:…), 4. B. S. iz P., (OIB:…), i 5. L. C. iz P., (OIB:…), svi zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B.1 i R. B.2 iz P., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. R1-84/14-8 od 29. kolovoza 2014. godine te o žalbi protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. R1-84/14-17 od 28. studenog 2014. godine, 02. veljače 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe predlagatelja L. U. i S. A. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. R1-84/14-8 od 29. kolovoza 2014. godine.

 

II. Prihvaća se žalba protustranaka te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. R1-84/14-17 od 28. studenog 2014. godine na način da se predlagateljima nalaže da protustrankama nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.312,50 kuna dok se u preostalom dijelu u iznosu od 3.062,50 kuna zahtjev protustranaka odbija.

 

III. Nalaže se predlagateljima da protustrankama naknade troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 328,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se u preostalom zatraženom iznosu zahtjev protustranaka odbija.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. R1-84/14-8 od 29. kolovoza 2014. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja L. U. i S. A. od 04. ožujka 2014. godine radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na kč. br. 821/zgr. k.o. P. uspostavom etažnog vlasništva.

 

              Rješenjem pod posl. br. R1-84/14-17 od 28. studenog 2014. godine odbijen je zahtjev protustranke za naknadom troškova postupka.

 

              Protiv rješenja kojim je odbijen njihov prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pravovremene i dopuštene žalbe podnose oba predlagatelja. Predlagateljica S. A. podnosi žalbu sa obrazloženjem u bitnome da joj je u kupoprodajnom ugovoru i vlasničkom listu naznačeno da kupuje trosobni stan u površini od 92,76 m², da je između ostalog naznačeno da ima pravo na nepokrivenu terasu i podrum kojega ona ne može koristiti, da su joj stanari rekli da je to već pitanje riješeno usmenim dogovorom, da nju usmeni dogovori ne zanimaju jer da "valjda postoji zakon", da je protustranka C. uzela zajedničku prostoriju u hodniku i srušila zid te tu prostoriju pripojila svojem stanu i proširila si kupatilo, da se automobili parkiraju ispod njezinog prozora, da stanar B. ima garažu u dvorištu za koju se ne zna da li je legalizirana te da u toj garaži drži alat jer da je vodoinstalater a auto parkira ispred te garaže, a da se njoj ne dozvoljava parkirati na tom prostoru, da je upravitelj predmetne zgrade C. d.o.o. iz kojega joj je rečeno da ne postoji etažni elaborat, da nju „zanima pravedna podjela podruma, zajedničkih prostorija, okućnice, tavana i nepokrivene terase“.

 

              Predlagatelj L. U. u podnesenoj žalbi navodi da nije mogao doći u posjed etažnog elaborata zgrade, da sud spominje predmet pod posl. br. Z-12755/05 i rješenje od 03. listopada 2005. godine do koje dokumentacije također da nije mogao doći, da kada je kupio stan je zatekao stanje u kojem suvlasnici zgrade samovoljno svojataju i raspolažu svim zajedničkim prostorijama, da parkiraju svoje automobile ispod njegovog prozora te da ga uznemiravaju, a da su dva stanara i to B. i S. prisvojili dvije glavne zajedničke prostorije i iste pretvorili u vlastita skladišta. Predlaže da mu se "ustupi vjerodostojna dokumentacija koju nikada nije vidio koja bi mu omogućila konzumiranje njegovih prava jer da će u protivnom i sam morati prodati stan".

 

              Protustranke podnose žalbu putem svojih punomoćnika protiv rješenja suda kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova postupka. U žalbi navode da su predlagatelji svojim neosnovanim prijedlogom prouzročili njihove troškove te da ih je sud trebao obvezati pozivom na paragraf 20. st. 4. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, da su predlagatelji vlasnici stanova, odnosno posebnih dijelova nekretnine koja je predmet ovog postupka te da su imali saznanja da je provedeno razvrgnuće i uspostavljeno etažno vlasništvo pa da stoga nisu imali nikakvog povoda ni osnova za pokretanje ovog postupka. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se naloži predlagateljima da im solidarno naknade troškove postupka uključujući i trošak žalbenog dijela postupka.

 

              Žalbe predlagatelja S. A. i L. U. nisu osnovane dok je žalba protustranaka djelomično osnovana.

 

              U odnosu na rješenje R1-84/14-8

 

Rješenjem suda prvog stupnja od 29. kolovoza 2014. godine odbijen je prijedlog predlagatelja S. A. i L. U. da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnina na kč. br. 821/zgr. k.o. P. uspostavom etažnog vlasništva sa obrazloženjem u bitnome, da je predmetna nekretnina etažirana te da se sastoji od 6 etaža, da je predlagatelj L. U. upisan kao vlasnik 1. etaže, a predlagateljica S. A. kao vlasnica 3. etaže, a na ostalim etažama da su upisani protustranke, da je stoga jer je predmetno razvrgnuće prema čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) uspostavom etažnog vlasništva – provedeno - zahtjev predlagatelja odbijen.

 

              Navedeno rješenje suda prvog stupnja pravilno je i zakonito te nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima predlagatelja. Naime, predlagatelji su prijedlogom od 04. ožujka 2014. godine zahtijevali razvrgnuće suvlasništva i to uspostavom etažnog vlasništva, a kako je  utvrđeno da je navedeno provedeno sud prvog stupnja nije mogao ni donijeti drugačiju odluku nego takav zahtjev predlagatelja odbiti.

 

U odnosu na žalbene navode predlagatelja valja reći da predmetno rješenje od 03. listopada 2005. godine pod posl. br. Z-12755/05 je dostavljeno svim vlasnicima stanova u zgradi u P., odnosno vlasnicima posebnog dijela nekretnine a u ovom slučaju pravnim prednicima predlagatelja pa je tako dostavljeno B. Č. i I. Ž. koji su bili vlasnici stanova kojega su sada vlasništvo stekli predlagatelji. Međutim, prema navodima iz prijedloga kojega su podnijeli predlagatelji, a i iz njihovih žalbenih navoda proizlazi da je pravi problem ustvari problem korištenja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u P.,. U tom smislu svaki od stanara ima pravo koristiti zajedničke dijelove zgrade i u tom pravcu mogu zaključiti i međuvlasnički ugovor (čl. 85. ZV-a). Izvanparnični postupak stanari mogu pokrenuti radi utvrđenja načina korištenja zajedničkih dijelova zgrade međutim ukoliko postoji spor o tome onda bi se o tome trebalo odlučiti u parničnom postupku. Napominje se da se vlasništvo na pojedinim zajedničkim dijelovima koje spominju predlagatelji u svojim žalbama može steći u smislu odredbe čl. 372. ZV-a ali se treba s tim u vezi provesti odgovarajući postupak. U odnosu na dvorište za koji ističu predlagatelji da koriste samo neki od stanara valja reći da je prema rješenju Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 15. prosinca 2004. godine zemljište nužno za redovnu upotrebu građevine sagrađene na kč. br. zgr. 821 k.o. P. u cijelosti čini ta čestica pa bi proizlazilo da je i predmetno dvorište u suvlasništvu svih stanara stoga bi i postojalo pravo svakoga od stanara da to dvorište koristi.

 

              U odnosu na rješenje posl. br. R1-84714-17

             

Rješenjem od 28. studenog 2014. godine odbijen je zahtjev protustranaka za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.375,00 kuna uz zaključak da troškovi zastupanja po punomoćniku u izvanparničnom postupku ne predstavljaju nužne troškove te da ih protivna strana nije dužna nadoknaditi, a prema paragrafu 20. pravnih pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

 

              To rješenje nije pravilno ni zakonito te je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prema paragrafu 20. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku proizlazi da u izvanparničnom postupku troškove snosi strankama u čijem je interesu postupak proveden, dok st. 4. toga paragrafa propisuje da sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove podrazumijevajući ovdje i troškove pravnog zastupnika, koje je ova prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. Dakle u situaciji kada je ovaj postupak vođen u interesu predlagatelja, a kraj činjenice da je prijedlog odbijen s obzirom da je već ranije uspostavljeno etažno vlasništvo valjalo je protustrankama priznati pravo na naknadu troškova postupka. Kako su protustranke zastupane po punomoćnicima odvjetnicima valjalo im je priznati, a sukladno Tbr. 17. i Tbr. 36. toč. 1. Odvjetničke tarife, a prema VPS od 30.000,00 kuna za zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2014. godine iznos od 1.312,50 kuna (105 bodova + PDV). U preostalom je dijelu do zatraženog iznosa od 4.375,00 kuna, odnosno za iznos od 3.062,50 kuna zahtjev protustranaka odbijen.

 

              Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

              Protustranke su zahtijevale naknadu troškova žalbenog dijela postupka koji se odnosi na sastav žalbe po punomoćnicima. Istima pripada pravo na naknadu troška, a razmjerno uspjehu u žalbenom dijelu postupka (30%), a sve prema Tbr. 18. i Tbr. 36. toč. 1. Odvjetničke tarife ukupno u iznosu od 328,00 kuna (26,25 bodova).

 

U Puli-Pola, 02. veljače 2017. godine