Broj: Gž-1543/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja R. T., OIB:..., iz Ć.,  zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz O., protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:..., zastupane po z.z. ODO u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini, posl. broj P-758/2015-7 od 08. travnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 08. veljače 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u slatini, posl. broj  P-758/2015-7  od 08. travnja 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik osobnog automobila marke Volkswagen golf 1,9 TDI god. proizvodnje 2001., broj šasije ..., reg. oznake SB ..., što je tuženica dužna priznati te trpjeti predmetni upis kod MUP/PU Virovitičko-podravska, Policijska postaja S.-Registra motornih vozila, uz nalog tuženici da izda odgovarajuću ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnom vozilu, odnosno da izda ispravu osnovom koje će se tužitelju omogućiti registracija predmetnog osobnog automobila i izdavanje prometne dozvole i knjižice vozila na ime tužitelja, što će u suprotnom navedeno zamijeti presuda, te je obvezan tužitelj naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 2.250,00 kn.

 

              Protiv navedene  presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati  na ponovno odlučivanje.

 

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da li je tuženica temeljem pravila stvarnog i obveznog prava u obvezi priznati tužitelju pravo vlasništva i u tom smislu trpjeti upis tog prava kod MUP-a. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o neispunjenosti pretpostavki za stjecanje prava vlasništva te zaključak kako se tuženica ne nalazi u pravnom odnosu sa tužiteljem, jer da su na temelju utvrđenih činjenica ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a upravo da je u nadležnosti tuženice registracija vozila i izdavanje isprava potrebnih za upis prava vlasništva nad vozilom. Stoga da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije uzeo u obzir odredbe čl. 118., 129 . i 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14,dalje: ZV).

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Pazeći po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je 02. listopada 2011. godine između tužitelja, kao kupca i I. L., kao prodavatelja, sklopljen kupoprodajni ugovor za osobno vozilo marke Volkswagen Golf 1.9 TDI, s time da je prodavatelj bio upisan kao vlasnik predmetnog vozila.

 

Nadalje, sud utvrđuje da je konačnim i pravomoćnim rješenjem MUP-a, Policijska uprava Virovitičko-podravska, Policijska postaja S. od 16. listopada 2013. godine poništena registracija predmetnog osobnog vozila i tužitelju oduzete registarske pločice te prometna dozvola i knjižica vozila.

 

Cijeneći činjenicu da tuženica ne svojata pravo vlasništva na predmetnom vozilu, niti se nalazi u posjedu istoga, a niti je u svezi tog vozila u pravnom odnosu sa tužiteljem, prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije pasivno legitimirana u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, slijedom čega se ne upušta u utvrđivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnom vozilu, s time da zauzima stav kako tužitelj zaštitu svojih vlasničkih prava može ostvarivati isključivo tužbom protiv prodavatelja

 

U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, stav je prvostupanjskog suda da nije jasno koju bi ispravu tuženica trebala izdati tužitelju za upis prava vlasništva na vozilu, kao i da s obzirom da tuženica nije u pravnom odnosu sa tužiteljem, da nije u obvezi izdavanja takve isprave, pri čemu je stava da se postupak registracije vozila provodi na temelju Pravilnika o registraciji i označavanju vozila ( „Narodne novine“ broj 151/08, dalje: Pravilnik) i Zakona o općem upravnom postupku ( „Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZOUP), u upravnom postupku koji je u nadležnosti policijske uprave.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne  novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, koja utvrđenja imaju osnovu u rezultatima provedenog dokaznog postupka, a koja niti tužitelj žalbenim navodima ne dovodi u pitanje.

 

Također, pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Predmet spora je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnom vozilu i kondemnatorni tužbeni zahtjev za trpljenje upisa tog prava kod nadležne policijske uprave uz nalog tuženici da izda tužitelju  ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva, odnosno ispravu osnovom koje će se tužitelju omogućiti registracija vozila te izdavanje prometne dozvole i knjižice vozila.

 

Deklaratorni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva može se s uspjehom istaknuti samo protiv osobe koja svojata pravo vlasništva na stvari odnosno jače pravo posjeda.

 

U konkretnom slučaju tuženica ne svojata pravo vlasništva na predmetnom vozilu niti pravo jačeg posjeda, a niti se sa tužiteljem nalazi u bilo kakvom pravnom odnosu glede predmetnog vozila pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tuženica nije pasivno legitimirana u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

 

Kako tuženica nije pasivno legitimirana u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja, to posljedično tome, protivno žalbenim navodima, nije pasivno legitimirana niti u odnosu na zahtjev za trpljenje upisa tog prava u korist tužitelja, a s obzirom da se sa tužiteljem ne nalazi ni u kakvom pravnom odnosu nije legitimirana niti za izdavanje isprave podobne za upis tog prava odnosno za registraciju vozila i izdavanje prometne dozvole i knjižice vozila, slijedom čega se tužbeni zahtjev i u tom dijelu ukazuje neosnovanim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

Odluka suda o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155.  i čl. 163. ZPP-a, pri čemu je trošak tuženice ispravno odmjeren u skladu s Tarifom.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 08. veljače 2017. godine