Broj: Gž-1432/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, predsjednika vijeća te Vesne Rist, suca izvjestitelja i Larise Crnković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. rođ. L. iz Ž., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku iz S., protiv tužene M. L. iz S.,  OIB:…, zastupane po iz Odvjetničkom društvu M. S. & p. d.o.o. S., radi predaje ključa stana, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-112/15 od 10. ožujka 2016.godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se    p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Ps-112/15 od 10. ožujka 2016. godine.

              Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tužena obveže tužiteljici predati ključ ulaznih vrata stana u S., (stan br. 12/II, površine 61 m2), kao i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I/1. i I/2. izreke). Istom presudom tužiteljica je obvezana tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka od 1.250,00 kn (točka II. izreke).

              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložila da se prvostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

              Tužena je u odgovoru na žalbu osporila osnovanost žalbenih razloga i predložila da se žalba tužiteljica odbije kao neosnovana.

              Žalba tužiteljice je neosnovana.

              Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tužene traži predaju ključa ulaznih vrata stana u S., 

              Prvostupanjski je sud iz zemljišnoknjižnog izvatka utvrdio da su stranke u zemljišnim knjigama uknjižene kao suvlasnice (svaka u ½ dijela) nekretnine kat.čest. 855/5 k.o. S., odnosno stana broj 12 (površine 61 m2), koji stan se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostave, hodnika i balkona, u odnosu na koji stan su stranke 31. siječnja 2008. godine sklopile ugovor o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja u korist tužene. Iz navedenog ugovora prvostupanjski je sud utvrdio da su istim stranke predmetnog spora, kao ugovorne strane, ugovorile doživotno pravo plodouživanja i pravo stanovanja na ½ dijela navedene nekretnine u suvlasništvu tužiteljice S. T. u korist tužene M. L. (čl. 1 i čl. 2. ugovora), time da je u ugovoru navedeno da stranke suglasno potvrđuju da je tužena stupila u neposredan i samostalni posjed nekretnine (čl. 5. ugovora). Iz daljnjih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je u odnosu na navedeni ugovor tužiteljica ovjerila potpis na istom kod javnog bilježnika T. K. M. iz S. (br. OV-924/08 31. siječnja 2008. godine). Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski je sud primjenom čl. 10., čl. 18. i čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – ZV) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer tužena ima isključivo pravo na posjed spornog stana temeljem ugovora o osnivanju prava plodouživanja i prava stanovanja od 31. siječnja 2008. godine, odnosno jače pravo na posjed od tužiteljice. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

              Neosnovan je žalbeni razlog tužiteljice u kojem je navela da je prvostupanjski sud donošenjem presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude ne potvrđuje ispunjenost potrebnih pretpostavki iz citirane zakonske odredbe.

              Tužiteljica je u žalbi navela da postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražila predaju u posjed / suposjed spornog stana, već samo predaju ključa ulaznih vrata stana zbog čega da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava (čl. 163. ZV) odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

              Pravo plodouživanja i pravo stanovanja predstavljaju osobne služnosti, odnosno stvarno pravo koje ovlašćuje određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari čiji vlasnik to mora trpjeti (čl. 199. ZV).

              Odredbama čl. 203. – čl. 217. ZV propisana su posebna pravila o pravu plodouživanja i pravu stanovanja, uključujući i pravila o načinu izvršavanja prava plodouživanja i prava stanovanja, ovlastima plodouživatelja i nositelja prava stanovanja (čl. 203. st. 1. i 6., čl. 204. st. 1. i 3. i čl. 217. ZV). Citirane zakonske odredbe ovlašćuje plodouživatelja odnosno nositelja prava stanovanja da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, odnosno da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju u skladu s tom namjenom, time da u slučaju kada je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika tada svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu služi nekretninom na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo. Osim toga iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je plodouživatelj ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalan posjednik te da je potpuno za sebe koristi, dok vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa pravo plodouživatelja.

              Neosnovano je u okviru opisanih žalbenih razloga tužiteljica osporila pravilnost primjene materijalnog prava jer iz opisanih relevantnih utvrđenja prvostupanjskog suda, na temelju kojih se odlučuje o osnovanosti / neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, proizlazi da tužiteljica podnesenom tužbom s postavljenim tužbenim zahtjevom na predaju ključa ulaznih vrata spornog stana faktično traži predaju u suposjed spornog stana, budući da raspolaganje ključem ulaznih vrata stana predstavlja jedan od načina izvršavanja posjeda / suposjeda stana. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužiteljice budući da tužena kao ovlaštenik prava plodouživanja i prava stanovanja spornog stana ima pravo posjedovanja (i korištenja) stana čije pravo isključuje pravo tužiteljice (kao suvlasnika spornog stana) da tužbenim zahtjevom traži predaju ključa ulaznih vrata spornog stana, a koje pravo je isključeno prethodno citiranim zakonskim odredbama jer osnovano pravo plodouživanja i pravo stanovanja predstavlja stvarni teret na suvlasničkom dijelu spornog stana tužiteljice, odnosno faktično ograničenje prava suvlasništva tužiteljice.

              Žalbeni razlozi tužiteljice koji se odnose na dob tužene i potrebnu joj pomoć te žalbeni razlozi koji se odnose na održavanje spornog stana su irelevantni za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice.

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              Tuženoj nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 8. veljače 2017. godine