Broj: Gž Zk-858/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. S. iz S. N., ... S., ..., OIB: ..., zastupanoga po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima u B., protiv protivnika upisa Z. S. iz G., ...., OIB: ..., radi predbilježbe i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 29. rujna 2016. godine, ispravljenog rješenjem od 14. listopada 2016. godine pod poslovnim brojem Z-10608/16, 13. veljače 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor (pogrešno je bilo naznačeno da se odbija prigovor protustranke, te je isto ispravljeno na način da je točno naznačeno kako je prigovor izjavio predlagatelj) i potvrđeno rješenje od 27. lipnja 2016. godine kojim je odbijen prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva na nekretninama upisanim kao vlasništvo Z. S., odnosno odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje bi bile upisane kao vlasništvo N. S. rođ. Š.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predlagatelj osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

U ovom konkretnom slučaju zemljišnoknjižna isprava na temelju koje se traži upis jest ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je predlagatelj kao davatelj uzdržavanja zaključio sa protivnikom upisa Z. S., te sada pokojnom N. S., kao primateljima uzdržavanja.

Predlagatelj je zatražio uknjižbu prava vlasništva u odnosu na nekretnine koje bi bile upisane kao vlasništvo N. S., jer je dakle došlo do smrti primateljice uzdržavanja, pa je zaključio da su ostvarene pretpostavke za uknjižbu, dok je zatražio predbilježbu prava vlasništva u odnosu na protivnika upisa, koji je živ, očito smatrajući kako ima pravo tražiti predbilježbu.

Prvostupanjski sud odbio je prijedloge za upis, i to zato što je utvrdio kako nisu ostvarene pretpostavke za uknjižbu po članku 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da nije dostavljeno uvjerenje nadležnog upravnog tijela iz kojeg bi bilo vidljivo da zemljište nije poljoprivredno zemljište u smislu odredbe članka 358a. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

Povodom prigovora ponovno je prvostupanjski sud ustrajao u tome da nisu ostvarene pretpostavke za uknjižbu (smrt oba primatelja uzdržavanja) te da predlagatelj kao državljanin države članice Europske unije ne može steći vlasništvo na nekretninama u izuzetim područjima i to poljoprivrednom zemljištu određeno posebnim zakonom i zaštićenim dijelovima prirode prema posebnom zakonu.

S obzirom na žalbene navode kao prvo valja istaći da okolnost što je u zemljišnoknjižnom predmetu odlučivao sudac koji je ovjerovio ugovor o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja apsolutno bitnu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a.

Naime, odredbom članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-propisano je kako bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu morao izuzeti, odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

U smislu odredbe članka 71. točka 5. ZPP-a sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom.

Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak, te sama činjenica da je zemljišnoknjižni sudac ovjeravao ugovor o doživotnom uzdržavanju ne znači da je sudac morao biti izuzet u smislu odredbe članka 71. točka 5. ZPP-a, jer dakle nije u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom.

Odredbom članka 108. stavak 1. ZZK-a propisano je kako će zemljišnoknjižni sud, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu, nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlaštena, utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i isprave imaju potrebni oblik.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako utemeljenost prijedloga ne proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava, jer je u članku 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao zemljišnoknjižnoj ispravi ugovoreno da primatelji uzdržavanja ovlašćuju davatelje uzdržavanja da se nakon njihove smrti uknjiži kao vlasnik svih nekretnina koje mu pripadaju temeljem tog ugovora, dok je stavkom 2. citirane ugovorne klauzule ugovoreno da svaki od primatelja uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da nakon smrti pojedinog primatelja uzdržavanja postane vlasnik novčanih sredstava na bankovnim računima pojedinog primatelja uzdržavanja nakon njegove smrti.

Dakle, jasna je distinkcija između stjecanja vlasništva na nekretninama od stjecanja vlasništva na pokretninama, te je ovaj sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je davatelj uzdržavanja ovlašten uknjižiti se kao vlasnik nekretnina tek po smrti oba primatelja uzdržavanja.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog za predbilježbu prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 56. ZZK-a, time da je posebno za ukazati predlagatelju, kako je za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno stanje u času kada je taj prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu u smislu odredbe članka 107. ZZK-a, dok u smislu odredbe članka 109. stavak 7. ZZK-a samo iznimno sud može pozvati predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis, a primjerice sudu nisu niti dostavljene isprave na okolnost da predmetne nekretnine ne bi predstavljale zaštićene dijelove prirode.

Zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju nije predviđena odredbama ZZK-a, jer ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja lukrativni, aleatorni pravni posao, a ne osobni odnos između stranaka.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu i potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suca.

U Splitu, 13. veljače 2017. godine.