Broj: Gž-500/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Blaženke Rilov Ćurin, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) S P i pod 2) A P, oboje iz O.G, Sv. T 9 i oboje zastupani po punomoćnicima V.Lj, Ž V i I.M, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika M. R iz O G, Sv. T 9, zastupane po punomoćniku B A, odvjetniku u Splitu, radi činjenja i trpljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-6190/15 od 23. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2017., 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-6190/15 od 23. listopada 2015.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo ovlastiti tužitelje da odsijeku grane i dio debla koji se nalaze u zračnom prostoru iznad njihove nekretnine označene kao kat. čest. 1249 i 1313/1 k.o. Okrug te da odsječene grane i dio debla zadrže za sebe (točka I. izreke). Odlukom su o parničnom trošku obvezani tužitelji nadoknaditi tuženoj trošak u iznosu od 6.450,00 kuna (točka II. izreke).

 

              Protiv ove presude žalbu podnose tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Neutemeljeno tužitelji ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 7., 8., 219., 221., 157. i člankom 158. ZPP-a. To stoga što je sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i na dokazima o kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne, kao i zbog toga što je o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja.

 

Što se tiče ukazivanja na odredbe članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 155. i 158. ZPP-a, iz sadržaja žalbe proizlazi da zapravo tužitelji sadržajno i ne ukazuju na ove bitne povrede, već se žalbeni navodi s tim u vezi odnose na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kod odlučivanja o parničnom trošku.

 

              Žalitelji ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev tužitelja koji proizlazi iz susjedskih prava kao ograničenja izvršenja prava vlasništva na nekretninama, time da se zahtjevom traži odsijecanje grane i dijela debla koji se nalaze u zračnom prostoru iznad nekretnine tužitelja označenih kao kat. čest. 1249 i 1313/1 k.o. Okrug.

 

U postupku je utvrđeno da grane borova ne nadvisuju zračni prostor nekretnina tužitelja, već postoji samo jedna grana na visini od oko sedam metara koja nadvisuje zračni prostor asfaltiranog puta označenog kao čest. zem. 1313/5 k.o. Okrug koja dijeli nekretninu tužene od nekretnina tužitelja. Ali ova je nekretnina u vlasnosti osoba koje su prodale nekretnine tužiteljima. Osim toga, grane koje su se nadvijale nad nekretninom tužitelja tužena je odsjekla.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju, te ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je sud prvog stupnja za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

 

S obzirom na činjenicu da je tužena odsjekla grane koje su se nadvijale nad nekretninom tužitelja, a da preostale grane ne dolaze s nekretnine tužene, sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 105. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZVDSP).

 

Odredbom je članka 105. stavka 1. ZVDSP-a propisano da vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta.

 

U konkretnom se slučaju radi o uređenju ograničavanja prava vlasništva i o susjedskim pravima. U skladu s odredbom članka 30. ZVDSP-a, pravo vlasništva na nekoj stvari ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Čak štoviše, i Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/001, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) jamči pravo vlasništva, ali propisuje da vlasništvo obvezuje i da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru (članak 48. stavak 1. i 2.).

 

Općenito govoreći, pri izvršavanju svoga prava svatko je dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu. ZVDSP propisuje međutim opća i posebna ograničenja prava vlasništva, a i sam vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti opteretiti.

 

Susjedska su prava upravo ograničenja izvršavanja prava vlasništva na nekretninama pri čemu je ograničenje uzajamno, a cilj mu je omogućiti izvršavanje prava vlasništva na nekretninama kad se izvršavanja prava vlasništva sukobljavaju tako da bi izvršavanjem jednoga bilo onemogućeno ili pretjerano ograničeno izvršavanje drugoga. Susjedska je prava dopušteno izvršavati smo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemiruje onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. Trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine može se umjesto toga od njega zahtijevati od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju izvedenog prava iz njegovoga.

 

U konkretnom slučaju odredba članka 105. stavka 1. ZVDSP-a sama po sebi daje ovlaštenje tužiteljima da odsijeku grane tuđeg drveta ili dio debla koji se nalazi u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine, pa je već i zbog toga, a tužba se ni ne temelji na tvrdnji da su tužitelji u izvršavanju tog svog zakonskog prava onemogućeni djelovanjem tužene, tužbeni zahtjev neosnovan. Kada je tužena čak i odsjekla grane koje se s njezinog drveta nalaze u zračnom prostoru iznad nekretnine tužitelja, tada je sud s pravom odbio tužbeni zahtjev jer na taj način tužitelji nisu dokazali pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

 

Što se, pak, tiče odluke o parničnom trošku, sud je pravilno donio ovu odluku jer ju je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a s obzirom na cjelovit uspjeh tužene u postupku. Pritom valja naglasiti da nisu u pravu žalitelji kada ukazuju na potrebu primjene članka 157. i 158. ZPP-a ističući tko je dao povoda za tužbu jer je mjerilo za ocjenu osnovanosti parničnog troška uspjeh u parnici, a tužitelji su parnicu izgubili. Ukoliko čak tužitelji smatraju da je tužena dala povod za tužbu time što se granje s njezinih stabala doista nalazilo u zračnom prostoru iznad tužiteljeve nekretnine pa ona to posjekla, u tom slučaju tužitelji su mogli povući tužbu, pa bi tada bila u primjeni odredba članka 158. ZPP-a. Kako je sud pritom pravilno obračunao parnični trošak, to je i odluka o parničnom trošku zakonita.

 

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.  

 

U Splitu 16. veljače 2017.