Broj: Gž-279/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice A. M. iz K. G., B. B. …., koju zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tuženika G. K., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed, označavanja međe i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-221/14 od 19. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tužiteljice, ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-221/14 od 19. siječnja 2015. te se tužba odbacuje.

 

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos od ….. kn.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kako glasi:

 

              '' I. Utvrđuje se da se tužiteljičino vlasništvo nekretnine zemljišno knjižne oznake  čest. zem. 190 K.O. K. G. proteže i na dio navedene čestice koji dio se nalazi između, na istoku, linije označene slovima …. na skici mjerenja sudskog vještaka za geodeziju N. ., od …. g. (koja skica je zajedno s vještvom navedenog vještaka zaprimljena kod suda ….. g., prileži spisu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću br. P-560/09 ranijeg broja P-33/07, te čini sastavni dio ove izreke) i, na zapadu , linija označena slovima ……. na navedenoj skici mjerenja, te se tuženiku nalaže da tužiteljici preda isključivi neposredni posjed navedenog dijela čest. zem. 190 K.O. K. G., te se ujedno zabranjuje tuženiku svako pačanje i ulaženje u navedeni dio čest. zem. 190 K.O. K. G., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Dužan je tuženik trpjeti da tužiteljica međašnim znacima, po pravilima geodetske struke, označi istočnu među nekretnine zemljišno knjižne oznake čest. zem. 190 K.O. K. G. koja je u vlasništvu tužiteljice, a prema nekretnini 1317/1 K.O.  K. G. na način da međa ide graničnom linijom koja na skici mjerenja sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 01. 10. 2008.g. (koja skica je zajedno s vještvom navedenog vještaka zaprimljena kod suda 28.11.2008.g., prileži spisu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću br. P-560/09 ranijeg  broja P-33/07, te čini sastavni dio ove izreke) označena slovima ……, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. '' (Točka II. izreke presude).

 

              Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.400,00 kn. (Točka II. izreke).

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući odluku u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora i u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine označene kao č.zem 190 KO K.G., koji dio se nalazi između, na istoku, crte označene slovima ….. na skici mjerenja sudskog vještaka za geodeziju N. B. od ….., zahtjev za predaju u posjed dijela nekretnine, za zabranu uznemiravanja i zahtjev na označavanje međe predmetnog dijela nekretnine prema nekretnini označenoj kao č.zem. 1317/1 KO K. G., a nakon što je između stranaka proveden izvanparnični postupak radi uređenja međe u pogledu tih nekretnina.

 

              Člankom 103. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZVDSP) propisano je da se, od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima, smatra da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Sukladno odredbi članka 103. stavak 6. ZVDSP-a, i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

 

U provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prema stanju u spisu predmeta, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

              -kako je u zemljišnoj knjizi za KO K. G. upisana nekretnina označena kao č.zem 190 u ZU 1043, u popisnom listu u I. zk tijelu da je upisano zemljište bez zgrade i dvor, dok je u II. zk tijelu upisana zgrada bez zemljišta, a pravo vlasništva upisano je kao društveno vlasništvo prvog zk tijela, odnosno kao vlasništvo drugog zk tijela na ime A. M. ž. M.,

 

              -kako je prema podacima Ureda za katastar nekretnina označena kao č. zem. 1317/1 KO K. G., upisana u katastru zemljišta kao put površine 404 m2, dok je u zemljišnoj knjizi za KO K. G. upisana nekretnina označena č.zem. 1317 također kao put, površine 216 m2,

 

              -kako je pred Općinskim sudom u K. L. pod poslovnim brojem IR-57/02 vođen izvanparnični postupak između predlagateljice A. M. i predloženika G. K. radi uređenja međe između č. zem 190 i č. zem 1317 KO K. G.,  da je iz izvanparničnog spisa vidljivo kako je prvostupanjskim rješenjem od 24. veljače 2005. uređena međa, kao i da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2848/05 od 22. lipnja 2006. odbijena žalba predlagateljice i potvrđeno spomenuto prvostupanjsko rješenje,

 

-kako je navedeno rješenje poslovni broj Gž-2848/05 od 22. lipnja 2006., u postupku radi uređenja međe, dostavljeno punomoćniku predlagateljice u tom postupku dana 25. kolovoza 2006. te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta prvostupanjskom sudu predajom pošti preporučeno dana 22. siječnja 2007.

 

              Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao kako je tužiteljica sudjelovala u izvanparničnom postupku radi uređenja međe u pogledu istih nekretnina, da je tužbu u ovom predmetu podnijela nakon proteka roka od 6 mjeseci od pravomoćnog utvrđenja međe između istih čestica, prema odredbi članka 103. stavak 6. ZVDSP-a, pa da je prekludirana u svom pravu te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, onome tko je sudjelovao u postupku uređenja međa ograničena je mogućnost stavljanja tužbe radi utvrđenja jer ju može podnijeti jedino u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donešene u izvanparničnom postupku uređenja međa. Navedeni rok je prekluzivni rok materijalnog prava i protekom tog roka, ako nije pokrenuta parnica, u odnosu na stranku koja je sudjelovala u postupku uređenja međa je definitivno riješeno pitanje vlasništva zemljišta do međe koju je sud odredio u postupku uređenja međa.

 

U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela nakon proteka navedenoga preklutivnog roka od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke u postupku radi uređenja međe s obzirom da je ta odluka postala pravomoćna 22. lipnja 2006., a predmetna tužba je podnesena predajom pošti preporučeno dana 22. siječnja 2007. U tom smislu nije odlučno to što je rješenje poslovni broj Gž-2848/05 od 22. lipnja 2006., dostavljeno punomoćniku stranke dana 25. kolovoza 2006. jer se radi o izričitoj zakonskoj odredbi prema kojoj se početak tijeka roka ima računati od dana pravomoćnosti odluke, a pravomoćnost je u ovom slučaju nastupila danom donošenja drugostupanjske odluke. Stoga nije u pravu žaliteljica kada se poziva na zakonske odredbe koje se odnose na učinak presude, odnosno kada navodi da bi prema tužiteljici predmetna pravomoćna odluka imala učinak tek danom dostave budući da je riječ o striktnoj zakonskoj odredbi. Tužiteljica je bila u mogućnosti postupiti prema odredbi članka 103. stavak 6. ZVDSP-a, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, ali nije podnijela predmetnu tužbu u zakonskom roku.

 

Međutim, prvostupanjski sud je pogrješno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbu valjalo odbaciti. Naime, radi se o podnošenju tužbe nakon proteka roka pa je tužbu valjalo odbaciti kao nepravovremenu, odnosno kao nedopuštenu.

 

Dakle, prvostupanjska presuda donijeta je u povodu nepravovremeno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Stoga je, postupajući temeljem odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu. Ovakva odluka je u skladu s člankom 374. ZPP-a jer se radi o drugostupanjskom rješenju koje je povoljnije za žaliteljicu u odnosu na pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

Postupajući temeljem čl. 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Odluka o parničnom trošku donijeta je primjenom odredaba čl. 154. stavak 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Tuženiku je priznato za zastupanje na ročištu 29. svibnja 2007., 3 lipnja 2008. , 2. lipnja 2009.,  5. listopada 2009., 14. siječnja 2010. i 3.prosinca 2014 po 100 bodova, ukupno 600 bodova, temeljem Tbr. 9. t. 1. OT, imajući u vidu da je vrijednost boda 10,00 kuna, sveukupno 6.000,00 kuna, (uvećano za zatraženi PDV od 22%, od kojeg je 100 bodova, uvećano za PDV 25%), te je ukupan trošak tuženiku dosuđen u iznosu od 7.350,00 kuna. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer je tužiteljica uspjela u neznatnom dijelu koji se odnosi na način odlučivanja.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 22. veljače 2017.