Broj: Gž-2739/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te  Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. pok. D. iz S., P. D. 8, O.: zastupan po pun. M. K. odvjetniku u T., protiv tuženika pod 1. O. M., 21222 M., A. R. 47, zastupana po načelniku A. M.,  pod 2. I. L. ž. R. iz S., K. Z. 49, pod 3. I. R. pok. T. iz T., B. 2/I., pod 4. M. R. I., T., B. 2/I., pod 5. J. R., I., S., D. 2, sada u V., V. cesta 20, pod 6. J. B. pok. I., P., M., pod 7. L. P. ž. Z., K. S., B. bb, pod 8. A. Š. sin I., D., M., pod 9. T. Č., Z., G. 3, pod 10. V.-V. J. ud. J., T., P. D. 30, pod 11. I. J. pok. J., T., P. D. 30, pod 12. V.-V. J. ud. J., T., P. D. 17, pod 13. J. J. pok. J., T., P. D. 17, pod 14. M. L. ž. J., S., Š. 15, pod 15. L. J. ž. B., T., R. put 19 A, pod 16. M. J. sin M., S., P. 71, sada u P. , P. cesta 35, pod 17. A. J. pok. M.,  P., K. br. 4, pod 18. M. R. ud. S., S., W. 3, pod 19. M. K. ud. F., S., Š. 1, pod 20. B. K. pok. F., S., Š. 1, pod 21. Ž. K. pok. F., S., Š. 1, pod 22. J. Š. rođ. K., S., I. 12, pod 23. I. V. sin A., S., M. 57, pod 24. N. M. ž. Z., S., D. 58, pod 25. M. T. pok. T., rođ. K.,  D. D. 10253, T. cesta 89, pod 26. M. M. sin J., P., M., pod 27.V. B. rođ. K. kći D., S., L. 5, pod 28. D. V., T., S.. P. 23, pod 29. Ž. K. Z., G. 3, pod 30. M. B., T., F. 2, pod 31. N. B. sin M., T., F. 2, pod 32. M. L. pok. J., S., pod 33. V. R. sin M., T., B. 2/2, pod 34. D. N. L., D. M., pod 35. V. N. L., D., M., pod 36. M. R. pok. M., V., pod 37. N. R. ud. J., R., A. B. 6/B, pod 38. I. T. pok. I., pod 39. V. R. pok. I., P. 35, pod 40. M. K. sin A., S., P. S. 34, pod 41. S. B. pok. G., pod 42. A. Š. ž. G., pod 43. J. R. pok. G., pod 44. M. R. pok. M., pod 45. S. Č. pok. M., pod 46. D. K., pod 47. T. M. pok. T., pod 48. B. R. B., pod 49. D. M. pok. M., pod 50. M. G. ž. N., iz N.,  F.. 90, 58091 H.,  pod 51. N. G., pod 52. L. R. rođ. R., R., F. Č. 23 B, pod 53. M. D. ž. G., pod 54. I. Z. pok. I. pod 55. M. M. J. pod 56. I. M. ud. T., pod 57. Ž. R. V. iz M., gostiona Š. pod 58. J. R. J. iz R., I. L. 12 (kod V.), pod 59. V. Č. pok. I., pod 60. J. J. , pod 61. F. R. ž. A., pod 62. N. J., S., D. put bb, pod 63. N. P., pod 64. M. Đ. sin M., pod 65. I. M. T., pod 66. S. J. sin A., pod 67. J. L. pok. S., ovi pod 41 do 51, 53. do 61 i 63 do 67. odsutni i nepoznatog boravišta,  i svi zastupani po privremenom zastupniku B. V. odvjetnici u T., pod 68. R. H. zastupana po O. državnom odvjetništvu u S., G. upravni odjel, pod 69.  L. R. iz P., P. cesta 9, pod 70. M. K., M., D. I. /1, pod 71. Ž. K. pok. S. iz S., S. 10, pod 72. R. J. ž. A. iz S., K. Z. 49, pod 73. B. J. ud. I. iz T., P. D. 30 B, pod 74. D. J. pok. I. iiz T., P. D. 30 B, pod 75. I. S. pok. I. iz T., P. G. od A. 3, pod 76.M. M. pok. A. iz S., J. K. 27, pod 77. B. M. pok. A. iz S., J. K. 27, pod 78. S. M. pok. M. iz S., K. 18, pod 79. I. M. pok. M. iz S., J. K. 27, pod 80. M. R. rođ. Z., 4 les P., 78590 N. le R., F., pod 81. G. G., P. (V.) S., U. P. br. 8, I., pod 82. D. G., P. (V.), S. E. B. br. 5/C, I., pod 83. F. G., S., V. B. br. 5, V., I., pod 84. P. G., B., (V.) Z. br. 123, I., pod 85. N. G., S. (V.), V. R. br. 7, I., pod 86. J. K. pok. I. iz M., P., K. 41, pod 87. A. K. ž. J. rođ. K. iz D. R., J., P. cesta – K. 89, pod 88. S. Š. ž. F. rođ. K. iz  S., K. 9, pod 89. S. M. ž. V. rođ. K. iz P., P. O. 20, pod 90. V. T. rođ. K. iz N., M. E. R. 122, 58091 H., 91. V. R. pok. I., I. P., F. 15, pod 92. M. J. ž. S. iz P., O. S.. L. 5, pod 93. M. N. iz M., U. V. 2, radi utvrđenja  prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice R. H. protiv presude O. suda u T. posl. broj  6 P-1014/2007 od 26. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače  2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

   O. se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i u odnosu na ovu tuženicu se potvrđuje  presuda Općinskog suda u Trogiru posl.   broj  6 P-1014/2007 od 26. siječnja  2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 3046/114 k.o. M., te je isti ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva za cijelo na toj nekretnini na svoje ime, uz istovremeni izbris tog prava sa imena upisanih suvlasnika I. L. ž. R., I. R. pok. T., J. R. I., M. R. I., J. B. pok. I., L. P. ž. Z., A. Š. ž. G., S. B. pok. G., J. R. pok. G., S. Č. pok. M., B. K. pok. F., Ž. K. pok.  F., J. Š. rođ. K., N. M. ž. Z., M. L. pok. J., D. K., T. M. pok. T., I. V. sina A., I. M. pok. J., I. K. pok. A., Ž. K. rođ. Č., A. Š. sina I., V. J. ud. J., I. J. pok. J., V. J. ud. J., J. J. pok. J., M. L. ž. J., L. J. ž. B., M. J. sina M., A. J. pok. M., L. R., M. K., Ž. K. pok. S., F. K. pok. I., što su upisani suvlasnici J. R. I., M. R. I., J. B. pok. I., L. P. ž. Z., A. Š. ž. G., S. B. pok. G., J. R. pok. G., S. Č. pok. M., B. K. pok. F., Ž. K. pok. F., J. Š. rođ. K., N. M. ž. Z., M. L. pok. J., D. K., T. M. pok. T., I. V. sin A., Ž. K. rođ. Č., A. Š. sin I., V. J. ud. J., J. J. pok. J., M. L. ž. J., L. J. ž. B., M. J. sina M., A. J. pok. M., L. R., M. K. i Ž. K. pok. S., te tuženi R. J. ž. A. kao isključiva nasljednica upisane suvlansice I. L. ž. R., tuženi M. M. pok. A., tuženi  B. M. pok. A.,  S. M. pok.M.,  I. M. pok. M., M. R. rođ. Z.,  G. G.,  D. G.,  F. G.,  P. G. i  N. G., kao isključivi nasljednici upisanog suvlasnika I. M. pok. J., tuženi B. J. pok. I.,  D. J. pok. I. i I. S. pok. I., kao isključivi nasljednici upisanog suvlasnika I. J. pok. J. i V. J. ud. J., tuženi J. K. pok. I.,  M. (M.)T. ud.  T. rođ. K., M. G. M. ž. N., A. K. ž. J. rođ. K., S. Š. ž. F. rođ. K., S. M. ž. V. i V. T. rođ. K. kao isključivi nasljednici upisanog suvlasnika I. K. pok. A., te tuženi B. K. pok. F., Ž. K. pok. F., i J. Š. rođ. K. kao isključivi nasljednici upisanog suvlasnika F. K. pok. I., tuženi J. R. I., M. R. I., V. R. pok. I.,  M. J. ž. S. i M. N. kao isključivi nasljednici upisanog suvlasnika I. R. pok. T., dužni trpjeti   ( toč.I. izreke).

 

Istom je presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 3046/114 k.o. M., te su dužne tuženice O. M. i R. H. temeljem ove presude trpjeti uknjižbu prava vlasništva za cijelo na ime tužitelja u zemljišnim knjigama O. suda u Trogir ( toč.II. izreke).

 

Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tužene pod 2, 3,  9, 10, 11, 18, 26, 27, 28, 30, 31, 33 do 40, 44, 48, 49, 51 do 67.

 

Protiv navedene  presude žali se tuženica Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz članka  353. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP)  s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora je vlasništvo  nekretnine označene kao čest. zem. 3046/114 k.o. M. koja je nastala  parcelacijom osnovne nekretnine označene kao čest.zem. 3046/1 k.o. M..

 

Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom od ranijih vlasnika dijelova čest.zem. 3046/1 k.o. M., koji su iste stekli nasljeđivanjem od svojih prednika, a ovi dosjelošću.

 

Neprijeporno je među strankama  da je osnovna nekretnina označena kao čest.zem. 3046/1 k.o. M. u zemljišnim knjigama upisana kao pašnjak ukupne površine od 981374 m2, te da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici ove nekretnine. N. prijeporno ni to da je udio od 1002745/1031386 ove nekretnine upisan kao Općenarodna imovina bez upisanog nositelja prava korištenja ili raspolaganja.

 

S obzirom na navedeni  upis Općenarodne imovine u ovome je postupku pasivno legitimirana Republika Hrvatska, pa ova tuženica u žalbi neosnovano ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije.

 

Prvostupanjski je sud po valjano provedenom postupku utvrdio da je tužitelj dio osnovne čest.zem. 3046/1 k.o. M. koja je u naravi ograđena suhozidom kupio od ranijih stvarnih vlasnika i posjednika i to  S. J. pok. K. ugovorom o kuporodaji od 7. rujna 2006.,  V. J. pok. S. ugovorom od 2. rujna 2006., S. R. pok. K. temeljem ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2006., N. K. temeljem kupoprodajnog ugovora od 7. rujna 2006., da su navedeni prodavatelji dijelove ove nekretnine stekli  nasljeđivanjem od svojih prednika, da su sporni dijelovi navedene nekretnine bili u posjedu prednika prodavatelja kao i samih prodavatelja duže od 100 godina, da su na tom zemljištu koje u naravi  predstavlja jednu cjelinu bile masline stare više od 300 godina, da se do prije nekih  10 godina na zemljištu nalazio vinograd, da tužitelja a niti njegove pravne prednike nitko nije ometao u korištenju i posjedovanju ove nekretnine, da su u katastru zemljišta od njegove revizije 1953. godine kao posjednici ovih dijelova osnovne nekretnine upisani prednici tužitelja i to baš S. J. pok. K., V. J. pok. S. i K. R. pok. S., da je geodetskim elaboratom  iz ožujka 2007. izrađenim od strane G. gradinga d.o.o. K. Š.,  izvršeno cijepanje matične parcele 3046/1 u čest. zem. 3046/114 k.o. M. ukupne površine od 17000 m2, te da je taj elaborat potvrđen od nadležnog P. ureda za katastar S., I. u T. 11. listopada 2007.

 

S obzirom na gornja činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud s pravom smatrao utvrđenim da se tužitelj zajedno sa  svojim prednicima nalazio u posjedu predmetne nekretnine  najmanje 40 godina prije 06. travnja 1941. godine, čime je prema pravilnom zaključku suda prvog stupnja ispunio uvjete predviđene pravnim pravilom paragrafa  1472. tada važećeg Općeg građanskog zakonika ( OGZ-a)  za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Naime, dosjelošću se prema odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV),  stječe pravo vlasništva na nekretnini njezinim neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme.

 

S obzirom na navedene  zakonske odredbe  prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi ima li tužitelj samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost, traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme, je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosijeda sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti.

 

Kako je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. godine (»Narodne novine» broj 137/99) ukinuta odredba članka 388.st. 4. ZV-a, to se u rok za stjecanje dosjelošću prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

 

Slijedom navedenog, za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su još upisane kao društveno vlasništvo, odnosno koje su sad upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu   („Narodne novine“ broj 34/91, 26/93, 79/93, 54/94 – pročišćeni tekst, 48/95, 19/98 i 105/99)  ili  Zakona o šumama(«Narodne novine» broj 52/90- pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 76/93 i 13/02) trebale bi se ispuniti pretpostavke iz pravnog pravila paragrafa  1472. Općeg građanskog zakonika koja pravila se primjenjuju na temelju odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ( «Narodne novine» broj 73/91), prema kojem se na državnom imovinom vlasništvo moglo steći dosjelošću  posjedovanjem kroz period od 40 godina, ali računajući do 06. travnja 1941. godine.

 

Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene  na nesumnjiv način utvrdio da je  tužitelj sam i putem svojih prednika ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću prema naprijed citiranim pravnim pravilima.

 

Žalbeni navodi tuženice svode se na ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud.

 

Međutim, prvostupanjski  sud  temeljem odredbe članka 8. ZPP-a  prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje  će činjenice uzeti kao dokazane, a dokazivanje  prema odredbi  članka 220. ZPP-a obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Postupajući u skladu s prethodno citiranim odredbama prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor, provodeći upravo one dokaze koji su bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, te je na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da  je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

Na žalbene navode tuženice predmetna nekretnina nije  formirana kao  nova zemljišna čestica, te da se utoliko prema postavljenom zahtjevu tužitelju ne može pružiti zatražena vlasnička zaštita za odgovoriti je sljedeće:

 

Kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava i pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a).

 

U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a).

 

Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

 

U konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZV-a - čl. 388. st. 2. ZV-a) zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva.

 

Prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg je prethodno parcelacija  potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji je potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar i koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

 

U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

 

Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji je potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar i koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

 

Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.

 

Tuženica ničim ne dokazuje žalbene navode da tužitelj nije zakonit ni pošten posjednik, pa se radi o paušalnim tvrdnjama koje nije moguće prihvatiti.

 

Slijedom naprijed iznesenog, a kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. ZPP-a na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365.st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odbijanjem žalbe tuženice Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 368.st.1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženicu.

 

U Splitu 23. veljače 2017.