- 1 -              I Kž 12/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 12/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženog K. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. studenog 2019. broj K-28/19, u sjednici održanoj 21. siječnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba optuženog K. D. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženika K. D. da se iz kaznenog predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi snimka i DVD (CD) zapis video nadzora nadzorne kamere Kalypso, snimka i DVD (CD) zapis video nadzora nadzorne kamere parkirališta s plaže Z., te obdukcijski zapisnik Opće bolnice Z.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. D. putem branitelja odvjetnika B. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti izdvoje predloženi dokazi, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalitelj, prvenstveno, u svojoj žalbi ne dovodi u pitanje zakonitost privremenog oduzimanja snimki video nadzora, kao niti nedvojbenu okolnost da je video snimkama obuhvaćen javni prostor. Drži, međutim, da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama u pogledu primjene Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj 42/2018), elaborirajući vrlo iscrpno u žalbi iz kojeg razloga drži da je došlo do povrede istog, a što bi, prema stavu žalitelja, trebalo rezultirati zaključkom da su navedene snimke nezakoniti dokazi.

 

Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud pozivanje na odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, smatrao bespredmetnim. Naime, nedvojbeno je, a kako to proizlazi iz čl. 1. st. 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka da se citirani zakon ne odnosi na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanju kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprječavanja, kao i na područje nacionalne sigurnosti i obrane. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju radi o izuzimanju i obradi navedenih snimki od strane nadležnih tijela u svrhu otkrivanja, a potom i progona kaznenih djela, primjena citiranog Zakona niti dolazi u obzir, pa nije moglo doći niti do povrede tog zakona na koju žalitelj upućuje.

 

Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud, suprotno stavu žalitelja, u pobijanom rješenju utvrdio i naveo razloge o svim odlučnim činjenicama u pogledu zakonitosti snimaka i DVD (CD) zapisa video nadzora nadzorne kamere Kalypso i nadzorne kamere parkirališta s plaže Z.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je obdukcijski zapisnik Opće bolnice Z., nezakonit dokaz, iz razloga što je obdukcijski zapisnik (kojeg žalitelj naziva „nalaz“) sačinila privatna vještakinja dr. A. K.

 

Naime, nedvojbeno je da je ŽDO u Zadru zakonitim nalogom broj KN-DO-12/18 od ... Općoj bolnici Z. naložio provođenje obdukcije mrtvog tijela U. W. Nedvojbeno je i kako Opća bolnica u Z. ima Odjel za patologiju, citologiju i sudsku medicinu čija je zadaća provođenje obdukcijske obrade. Prvostupanjski sud je naveo, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako je liječnica prim. dr. sc. A. K., specijalist patolog Odjel za patologiju, citologiju i sudsku medicinu Opće bolnice Z., provela obdukciju mrtvog tijela U. W. te o svojim objektivnim utvrđenjima, u okviru svojih ovlasti, sačinila zapisnik. Iz navedenih razloga ne stoji žalbeni navod optuženika da je „nalaz“ sačinila privatna vještakinja prim. dr. sc. A. K., već je zapisnik o obdukciji sačinila Opća bolnica Z. po obducentici prim. dr. sc. A. K., specijalisti patologu.

 

              Uzevši u obzir sve navedeno, i Vrhovni sud Republike Hrvatske drži kako dokazi čije izdvajanje optuženik predlaže nisu nezakoniti dokazi te nije bilo mjesta njihovom izdvajanju jer su pribavljeni i sačinjeni po ovlaštenim tijelima u propisanoj proceduri.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženog K. D. nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. siječnja 2020.