Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1821/16 Županijski sud u Slavonskom Brodu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1821/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ede Švigira člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz S. B., (OIB: …), zastupana po punomoćnici J. L. odvjetnici u S. B., protiv tuženika M. L. iz K., zastupana po punomoćniku M. K. odvjetniku u S. B., I. M. iz K., sada nepoznatog boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici I. Đ. V. odvjetnici u S. B. i S. K. iz K., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tuženika M. L. i I. M. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 18. studenog 2015., broj P-1106/13-32., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

                              Prihvaćaju se žalbe tuženika M. L. i  I. M., ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 18. studenog 2015., broj P-1106/13-32., u odnosu na te tuženike, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na 3. udjelu od 1/12 tuženice M. L., 4. udjelu od 1/12 tuženika I. M., 5. udjelu od 1/12 tuženice S. K., nekretnine upisane u zk. ul. broj 617 k.o. B. V., koja se sastoji od kč.br. 1198 kuća br. 3A i dvorište u Č. površine 378 m2, što su tuženici dužni priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti presuda (točka I. izreke);  tuženicima je naloženo da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu 20.681,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke).

 

 

                            Protiv presude tuženici M. L. i I. M. (dalje: tuženici) pravovremeno su podnijeli žalbe zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

                            Žalbe su osnovane.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je dosjelošću i građenjem stekla vlasništvo kč.br. 1198 kuća broj 3A i dvorište Č., upisanoj u z.k. ul. broj 617 k.o. B. V..

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je predmetna nekretninu 1981. ili 1982. tužiteljici darovala tetka A. R. neposredno prije odlaska u K., da je tužiteljica 1989. srušila staru kuću i sagradila novu vlastitim  sredstvima, da je teta bila upoznata s gradnjom i nije joj se protivila, da tužiteljica od odlaska tete neprekidno živi na predmetnoj nekretnini, da je teta A. R. D. ugovorom sklopljenim 5. veljače 1996. predmetne nekretnine darovala nećakinji, ovdje tuženici M. L., te da su  se tužiteljica i tuženici upisali kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini kao nasljednici pokojne A. R. u postupku ostavine koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod brojem O-310/07.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica pošteni graditelj, te da je sukladno odredbi članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst), stekla vlasništvo predmetne nekretnine, pa je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev.

 

                            Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

 

                            Iz činjeničnih navoda tužbe, a što navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, proizlazi da je tužiteljica upisana kao suvlasnik predmetnih nekretnina u 9/12 dijela, a tuženici svatko u 1/12 dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenim u ostavinskom postupku iza pok. A. R. u predmetu broj O-310/07., pa bi iz navedenog proizlazilo da su nekretnine koje su predmet ovog postupka bile utvrđene kao sastavni dio ostavinske imovine pok. A. R., da su tužiteljica i tuženici sudjelovali u tom ostavinskom postupku i da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju na predmetnim nekretninama tužiteljica i tuženici proglašeni zakonskim nasljednicima.

 

                            Prema odredbi članka 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Prema ovoj zakonskoj odredbi, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari, ukoliko strankama nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, i to u odnosu na osobe koje su sudjelovale u postupku raspravljanja ostavine.

 

                            Ukoliko među strankama, kao zakonskim nasljednicima A. R. u ostavinskom postupku nije bilo spora o veličini ostavinske imovine pa nije bilo niti upućivanja u parnicu, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sprječava da se u parnici utvrđuje opseg ostavinske imovine.

 

                            Stoga, ako je tužiteljica sudjelovala kao stranka u ostavinskom postupku iza pok. A. R. i nije imala primjedbi na sastav ostavinske imovine, ne može nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju zahtijevati priznanje vlasničkog prava po osnovi građenja na ostavinskoj imovini.

 

                            Kako u prvostupanjskom postupku nije izvršen uvid u ostavinski spis broj O-310/07., navedene činjenice nisu nesporno utvrđene, pa se ne može ispitati da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen.

 

                            Zbog navedenog, žalbe su prihvaćene i prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na tuženike M. L. i  I. M., sukladno članku 370. ZPP-a, te je predmet, u tom dijelu, vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje kako je ukazano ovom odlukom, te će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.                            

                            U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.

 

                            U odnosu na tuženicu S. K. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

                            Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Slavonski Brod, 27. veljače 2017.

Copyright © Ante Borić