Broj: Gž-180/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice B. S. iz D., koju zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., protiv tuženika P. S. M. iz S., koga zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 7. prosinca 2016. godine poslovni broj P-919/10, dana 27. veljače 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika P. S. M. iz S. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 7. prosinca 2016. godine poslovni broj P-919/10, s time da se odbija i zahtjev tužiteljice B. S. za naknadom troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik  P. S. M. S. dana 12. lipnja  2010.g. omeo tužiteljicu u mirnom posjedu njenog stana u D., na način da je putem građevinske  tvrtke srušio pregradni zid njenog stana i baš zid koji je odvajao stan tužiteljice od strana stanara I. B., koji ujedno predstavlja južni zid spremišta stana (garderobe) tužiteljice, te je sve njene pokretnine iz te sobe koja sada nema uopće južni zid, spremio na višu etažu i pokrio s najlonskom tendom, pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostava prijašnjeg stanja, sazidavanjem južnog dijela njene garderobe, te se zabranjuje tuženiku ovakvo i slično smetanje tužiteljičinog posjeda stana. 

II. Dužan je tuženik platiti tužiteljici i sav parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kuna u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužba se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje svih pokretnina na mjesto gdje su i bile smatra povučenom."

Protiv točke I. i II. gornjeg rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

              U odgovoru na žalbu tužiteljica je, u bitnome, osporila žalbene navode te ponovila navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka i predložila odbijanje žalbe.

              Žalba nije osnovana.             

              Naime, sud svoju odluku detaljno obrazlaže time:

- da je pregledom dokumentacije i to dopisa PU D.-n. broj: 511-03-07-179/2-11 od 4. veljače 2011. godine utvrđeno da dana 12. lipnja 2016. godine policijski službenici nisu intervenirali na adresi V. 1, D. a povodom spora između B. S. iz D. i P. S. M. iz S., službene zabilješke broj: 511-03-07-1324/1-10 od 20. listopada 2010. godine da je dana 20. listopada 2010. godine tužiteljica prijavila PP D. da su joj radnici koji izvode radove na zgradi u kojoj živi tijekom jutra iznijeli stvari na dvorište, te je na licu mjesta zatečen S. B. koji je iskazao da je prilikom uklanjanja zida naišao na stvari, najvjerojatnije od tužiteljice (većinom stara odjeća, ženske torbice i knjige) te ih skupio u kartonske kutije i iznio u dvorište, službene zabilješke broj: 511-03-07-738/1-10 od 12. lipnja 2010. godine da su policijski službenici u 16 sati upućeni u ulicu V. 1 da je obavljen razgovor sa tužiteljicom koja je navedenog dana po povratku kući oko 15,15 sati zamijetila da su joj radnici srušili dio pregradnog zida koji razdvaja gradilište od dijela kuće u kojem stanuje točnije zid od spremišta, ušli u ostavu i njezine stvari premjestili na tavan te pokrili ceradom od najlona, da je M. M. u obavijesnom razgovoru iskazao da je predmetni magazin srušen oko 12 sati toga dana, posebnog izvješća broj: 511-03-07-738/1-10 od 15. lipnja 2010. godine da je tužiteljica dana 12. lipnja 2010. godine prijavila srušeni dio pregradnog zida na adresi V. 1, D., izvješća kriminalističke policije broj: 511-03-04/6-07-738/1-10 od 14. lipnja 2010. godine i izvješća o osiguranju mjesta događaja, PU D.-n., Policijska postaja D. broj: 511-03-07-738/1-10 od 12. lipnja 2010. godine dana 12. lipnja 2010. godine da je tužiteljica prijavila PP D. da su joj radnici koji izvode radove na zgradi u kojoj živi porušili njezin magazin te da je iz zapažanja policijskih službenika za vrijeme očevida vidljivo da je magazin u potpunosti porušen dok su stvari iznesene vani i prekrivene najlonom, te građevinske dozvole Ureda državne uprave u D. –n. županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-361-03/05-01/26, Ur. broj: 2117-04/3-06-14 od 17. siječnja 2006. godine da se S. M. iz S. odobrava rekonstrukcija čest.zgr. 201, 194 i 197 sve k.o. D., dogradnja čest.zgr. 194 k.o. D., gradnja građevina učeničkog doma S. M. na čest.zem. 210, 211, 217 i 218 sve k.o. D. i gradnja parkirališta na čest.zem. 219 k.o. D. prema glavnom projektu,

- da je svjedokinja M. M. u svom iskazu navela da gospođu S. nije od prije poznavala već da je ona nju otprilike 12. lipnja uspaničeno pozvala telefonski jer je valjda saznala da je u Savezu udruge stanara hrvatske i u Helsinškom odboru za zaštitu ljudskih prava i rekla mi da su joj srušili prostoriju do spavaće sobe i pozvala je da dođe i da joj pomogne. Otišla je u mjesto gdje stanuje gospođa S., ušla u razvalinu ispred kuće gdje su bile dizalice i rovokopači i tamo je upitala jednog radnika "tko je srušio dio sobe" na što joj je isti rekao da on to nije srušio a da je to srušeno još jučer, a kada ga je upitala gdje je roba od gospođa S. pokazao joj je da je gore visoko, gdje se nije moglo doći, a to je  bila neka gomila pokrivena sa crnom plahtom. Onda su joj rekli da se mora udaljiti jer su radovi u tijeku i onda je preko nekakvih urušenih dijelova gdje su bila kamenja i iskopine ušla u dvorište gospođe S., a kada je televizija htjela snimiti radnici su joj rekli da ne mogu oni to snimati, pozvali su policiju koja je došla i zabranila snimanje. Onda je ona pozvala ljude sa televizije da dođu u dvorište gospođe S. i da snime to i rekla je policiji da je to teren gospođe S. i da se to može snimiti te je tada i upoznala gospođu S. koja ju je nakon toga uvela u stan, tu je bila kuhinja i trpezarija u groznom stanju, također u groznom stanju su bili stropovi i zidovi jer je krov bio otvoren koji nije bio pokriven i unutra je sve bilo crno kao u dimnjaku. Onda ju je odvela u spavaću sobu gdje je bio otvor začepljen daskama, pokriven krevet a vidjela je i otvor od bivše garderobe začepljen sa daskama i mali prozorčić. Na kraju je bilo kupatilo koje je pokrajni zid od te garderobe. Nadalje je navela da je pokretnine vidjela samo na fotografiji, to su bili kaputi, posteljina, stolnjaci, džemperi a od ove garderobe je vidjela samo rubove jer je ista bila porušena a to je bila prostorija od cca 4 x 1,5 metara. Nadalje je navela da joj je gospođa S. rekla da joj je dva dana prije nego što joj je srušeno došao šef gradilišta T. koji joj je rekao da će joj srušiti njen prostor, na što je ona ostala zapanjena jer je on rekao da im taj prostor treba, te nakon toga je ona otišla u odvjetnika koji joj je rekao da joj to najvjerovantije neće srušiti, međutim nakon dva dana su joj srušili a Tonija više nije bilo i rekli su joj da je isti otišao u S.. Na poseban upit da li je ta prostorija bila odijeljena od spavaće sobe izjavljuje da je ona bila u sklopu spavaće sobe odijeljena vratima,

- da je svjedokinja A. K. u svom iskazu navela da joj je gospođa B. rekla da joj je šef gradilišta rekao da im treba prostor proširiti za skale jer tu je već bio srušen stan sa zapadne strane kuće i tu je već bio bager unutra i onda su jednu subotu popodne srušili tu spremu za garderobu, odnosno srušili su zid i onda su sazidali ta vrata koja su direktno sa spavaćom sobom. Onda je gospođa S. zvala policiju, a njome je rekla da pogleda gore robu a to je bila jedna velika hrpa pokrivena sa crnim vrećama. Nadalje je iskazala da živi u susjedstvu i da gleda njezinu terasu i da je danima vidjela tu hrpu i ona je stala tu dok zid nije pokriven i onda je stavljen zid i to se više nije moglo vidjeti. Iskazala je da su išli tražiti tu robu, da se nisu mogli popeti gore i onda je ona kasnije na zahtjev odvjetnika tu robu spustila tj. da su je oni bacali kroz jedan prozor poslije i ona je bila tu. Nakon toga su popisali robu a ona je bila tu kada je obavljen popis robe. Iskazala je i da je ona i ranije dolazila kod gospođe S. i zna da je ona imala sobu i onda se iz sobe ulazilo u tu ostavu gdje su bile njezine stvari na vješalicama, ne znam točno što je bilo ali znam da je bila njena odjeća, kaputi, haljine i drugo. Na popisu robe kada je bila vidjela je da je tu bilo kaputa, odjela, neki stari gramofon i drugo, bilo je sve u nekim kutijama i vidjelo se da su kutije mijenjane jer su bile nove kutije jer je to stalo gore nekih 5-6 mjeseci. Ne znam točno kada je bio popis, misli negdje u 10. ili 11. Mjesecu,

- da je svjedok J. B. u svom iskazu naveo da je negdje prije dvije godine u ljeto dežurstvo PP D. dobila poziv od gospođe S. i čini mu se da je prijava bila da joj je netko srušio zid na kući. Tu je prvo izašla policijska patrola a onda su pozvali njega i kolegu krim tehničara ali sada točno mu ne zna ime. Dolaskom na lice mjesta utvrdili su dio urušenog zida i razgovarali su sa radnicima i šefom gradilišta čija imena ne znam koji su im rekli da je uslijed iskopa došlo do urušavanja pregradnog zida i radnici su tada izjavili da su osobne stvari gospođe S. skupili i stavili u njezinu prostoriju, neku vrstu potkrovlja i prekrili su je najlonom. Napravljen je očevid o čemu su napravljena pismena koja su kasnije proslijedili nadležnom Državnom odvjetništvu. Nadalje, da je to bila jedna velika kamena starinska kuća i da je lijevi dio gledan prema istoku bio od gospođe S. i da je tu pregradni dio rušen gdje se kroz to vidjela jedna prostorija za koju je gospođa S. rekla da je to njezina ostava za garderobu a na fotografiji je pokazao da je na gornjem dijelu iznad pohranjena garderoba koji su oni fotografirali jer je bilo opasno penjati se gore, a radnici su izjavili da se radi o odjeći a i gospođa S. je rekla da se radi o odjeći pa nije bilo potrebno utvrđivati detalje, a da su stvari bile pokrivene prilikom dolaska policije crnom tendom, identično kao što je na fotografiji bilo,

- da je svjedok M. D. iskazao da je on vlasnik firme M. inžinjering d.o.o. koja je obavljala radove za tuženika na predjelu I. glavica, ali da je od tada prošlo puno godina i ono što sa sigurnošću može reći jest da su se radovi obavljali sukladno projektu i građevinskoj dozvoli, a temeljem čega je ishođena i uporabna dozvola. Iskazao je da  tužiteljicu danas vidi prvi put, a na samo gradilište je dolazio jednom mjesečno, dok je na gradilištu uvijek bio prisutan voditelj gradilišta T. M.. Naveo je da nema nikakve informacije vezano za garderobu ovdje prisutne tužiteljice niti mu je itko išta o tome rekao. Također je iskazao da je S. B. zaposlenik kooperantske firme te je nadodao da su radili sa dosta kooperanata, te misli da je on radio u firmi T. ili T. comerce. Iskazao je da je  investitor bio P. s. m., te da je posao po završetku radova uredno plaćen. Iskazao je i da je na navedenom projektu radilo i oko 30-ak firmi. Svjedok T. M. je naveo da je radio kao inženjer na gradilištu P. s. m. prije nekih 5,6 ili 7 godina, da još uvijek radi u M. inžinjeringu d.o.o, da mu nije poznato tko je naručio izvođenje radova a niti temeljem čega su radovi izvođeni, da je to u nadležnosti direktora M. inžinjeringa d.o.o., a da kada se radovi vrše da se vrše temeljem projektne dokumentacije, međutim da se ne može izjasniti o nikakvim detaljima budući da se ne sjeća da li je u predmetnom slučaju rađeno točno po projektnoj dokumentaciji ili ne,

- da je svjedok S. B. u svom iskazu naveo da je radio odnosno da još uvijek radi u firmi „T.“ koja je bila kooperant tvrtki M. inžinjering d.o.o. i misli da su negdje oko 2009. godine radili na gradilištu P. službenica M.. Nakon što su svjedoku pokazane fotografije na l.s.51 svjedok je odgovorio da te fotografije predstavljaju gradilište P., da se ne može točno izjasniti čiji je bager koji se nalazi na fotografijama budući da je bilo jako puno unajmljenih bagera. Također je u odnosu na fotografije i točno fotografiju br. 6 te fotografiju koju sud označava rednim brojem 7, 8 i 9 naveo da se na predmetnim fotografijama nalazi konstrukcija čije je postavljanje on osobno nadzirao a koja konstrukcija se nalazila poviše stana gospođe B.. Iskazao je da mu nije poznato što se nalazilo ispod crne vreće ali da je čuo od radnika da se tu radilo o robi a koja roba je naknadno po nalogu gospođe B. prevezena autom od M. na neko drugo mjesto izvan P. Također je naveo da je gospođa B. bila tu prisutna cijelo vrijeme dok su se radovi izvodili, da je u preostalom dijelu objekta bilo još nekoliko stanova, međutim da su njihovi stanari stalno dolazili i odnosili stvari te da mu stoga tu nije bilo baš jasno tko je od njih gdje stanovao i odnosio predmetne stvari. Iskazao je da je u stanu gospođe B. bio misli dva puta i to oba dva puta s policijom s tim da je jedan put bio kada je bio prisutan odvjetnik od gospođe B. a budući da je ista zvala policiju u vrijeme kada su radili ranije navedenu konstrukciju i žalila se da je imala goste i da joj je plafon pao. Nakon dolaska policije zajedno sa policijom i odvjetnikom ušao je u njezin stan i utvrdio da plafon nije pao međutim da je plafon ispucan kao i ostatak objekta. Drugi put je bio samo u kupatilu predmetnog stana budući da se gospođa B. žalila da je prilikom rušenja stubišta došlo do rušenja kupatila te su intervencijom zajedno sa policijom utvrdili da jest nastala rupa a koja rupa je koliko se sjeća naknadno zatvorena budući da se tu radilo o cijevi koja je nastala tu prilikom demontaže. Gospođe B. se jako dobro sjeća budući da je ona jako često zvala policiju i žalila se prilikom obavljanja radova. On osobno je bio tu na gradilištu u vrijeme prije nego što je stubište dignuto i nakon što je stubište dignuto te mu nisu poznati detalji oko dizanja stubišta, a na gradilištu nije bio cijelo vrijeme prisutan već je bio prisutan u etapama ali mu je poznato da je policija dolazila više puta i dok je bio u S. i na P. Iskazao je da mu nije poznato što se nalazi iza vrata i prozora koji su zatvoreni drvenim daskama a da koliko je njemu poznato je prema projektu jedino stan od gospođe B. trebao ostati netaknut, a dok je u ostalom dijelu bilo velikih izmjena u obliku dogradnje, nadogradnje i sl. Iskazao je i da je policija dolazila više puta, da je bilo stvari po cijelom objektu, da je bilo i stolica i grilja i lustera, sudopera, da su stanari dolazili i nosili predmetne stvari, čak da su i nosili drvo za ogrjev, i da ono na što ga se uvijek upozoravalo jest da se stvari od stanara ne diraju. Istaknuo je da nije bio prisutan tu u trenutku kada se rušilo stubište, međutim koliko se može sjetiti došao je toga dana malo kasnije na gradilište, a u međuvremenu ga je i policija kontaktirala vezano za rušenje stubišta i stvari od gospođe B.. Poznato mu je da su sve stvari koje su bile dignute na stan poviše B. te misli da s obzirom da je to prikazano na slici da su iste pokrivene. Također se sjeća da su kasnije te stvari uz prisustvo policije, odvjetnika i gospođe B. osobno bile pobrojane, odnosno da je napravljen zapisnik te da su stvari dignute i odvezene koliko se sjeća sve u jednoj turi na mjesto na koje je pretpostavlja gospođa B. rekla, te da su stvari odvezene na adresu na koju je policajac dao vozaču. Iskazao je i da je gospođa B. više puta tražila da joj se stvari unesu ili iznesu iz stana, da je on u prostoru gdje je bilo stubište naišao na stvari za koje pretpostavlja da su bile od gospođe B. a koje su se već nalazile u kutijama i vrećama, a za koje gospođa B. tražila da joj se unesu u kuću, te koliko se može sjetiti jedna mlađa gospođa koja je bila prisutna s policijom je rekla gospođi B. da nema mjesta u stanu da joj se predmetne stvari unesu. Koliko se može sjetit neke stvari su bile unesene, međutim neke su dignute poviše stana gospođe B. te prekrivene najlonom dok se ne nađe neko drugo mjesto gdje se one mogu smjestiti, te koliko se može sjetiti ta je situacija oko stvari do njihovih preseljenja na adresu koju je dala gospođa B. trajala danima,

- da je svjedokinja M. G. kao zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu navela da je za vrijeme gradnje bila kao ekonom uključena od strane invenstitora, pratila je gradnju i bila je u kontaktu sa izvođačem radova. A koji radovi su bili izvršeni u skladu s dokumentacijom, a koja dokumentacija je bila izdana u skladu sa zakonskim propisima. Nije stalno tu bila prisutna, bila je dužna sudjelovati na sastancima sa izvođačem radova i tom prilikom bi obilazili gradilište i eventualno razgovarali o nekim izvanrednim problemima, ukoliko bi isti postojali. Nikada nisu razgovarali na način da je postojao problem vezano za stan u kojem je živjela gospođa B. Sklopili su ugovor sa izvođačem M. inžinjering. U zgradi u kojoj je stanovala gospođa B. bila je još jedna obitelji od časne sestre i još jedan gospodin, ali su oni iselili prije nego što su započeli radovi. Budući da je B. imala ugovor, odnosno imala je stanarsko pravo na predmetnom stanu i bila je cijelo vrijeme u svom stanu za vrijeme dok su se radovi izvodili naglasili smo izvođačima radova da ona tu živi i da jako paze da ne bi povrijedili nju ili eventualno nekog drugog. Stan gospođe B. ima oko 55 m² i sastoji se od dvije sobe, wc-a te kuhinje sa blagavaonicom. Nije joj poznato da je B. u predmetnom stanu imala zasebnu garderobu niti da je ista navedena u ugovoru ali ja ona samo bila u prostoriji kuhinje i blagavaonice i to nekoliko puta. B. i danas živi u stanu u kojem je živjela i prije nego što su se radovi počeli vršiti, odnosno i u vrijeme radova i uživa u onoj istoj površini u kojoj je uživala i do tada. U odnosu na prikazane fotografije koje se nalaze na listu spisa 51 iskazala je da u odnosu na fotografije koje su označene rednim brojem 4 i 5 da se nalazi stan gospođe B. te pokazuje vrata i prozor predmetnog stana, a da joj nije poznato postojanje crne vreće a ispod koje bi se nalazile stvari od gospođe B. Iskazala je da je najveća problematika vezano za gospođu B. bila njena sigurnost, te nadodaje da su istoj predlagali da se iseli za vrijeme obavljanja radova, te da se vrati kada radovi završe, što je ona odbila. Također nadodaje da su joj dali pravo da izabere i da pođe privremeno kod časnih sestara u zgradi koja je u neposrednoj blizini ili kod časnih sestara na Pile, ili da sama izabere smještaj a što su joj oni bili voljni i platiti, a sve radi njezine sigurnosti, a što je ona odbila. Iskazala je da joj nije poznato da je dolazila policija na gradilište a vezano za pozive gospođe B. kao i da joj nije poznato za postojanje dopisa koji su bili prije podnošenja tužbe, dok su joj poznati dopisi koji su dolazili nakon što je tužba bila podnesena. Iskazala je da je u to vrijeme provincijalat bila L. B., ali da je sve relevantno za gradilište ona osobno bila prva osoba, ali da joj bez obzira na navedeno nije poznato postojanje nikakvih dopisa prije podnošenja tužbe sudu. Također je navela da joj je poznato tko je S. B. budući da je radio na gradilištu,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da živi u predmetnom stanu od 1937. godine i predmetna garderoba se koristi na takav način već od tada. Iz sobe se ulazi u prostor garderobe te ne postoji nikakav drugi ulaz u garderobu a koji bi bio sa vanjske strane. Osim vrata između sobe i garderobe u zidu još postoji i mali prozorčić. Zid koji dijeli sobu i garderobu je dužine od oko 5-6 metara te je toliko duga i garderoba, dok je širina garderobe iznosila 1,20 metara. Predmetnog dana je bila u Župi i kada se vratila u stan zatekla je čovjeka u buldožderu te je vidjela da je zid garderobe srušen kao i cijelo stubište koje je vodilo na gornje katove. U tom trenutku u zgradi je živjela samo ona i to u svom stanu koji se nalazi u prizemlju te i u kojeg sam ulazila koristeći vanjski ulaz. Svi ostali stanari su bili iselili. Bila je obaviještena da će biti radova na objektu, međutim nije je nikad nitko obavijestio da će se rušiti i garderoba budući da sam u istoj držala nesezonsku odjeću a koju bi mijenjala po potrebi. Kada je garderoba srušena u njoj su ostale stvari koje su se tu nalazile prije samog rušenja. Kada je vidjela buldožder zvala je gospodina koji je njim upravljao, međutim on je od buke nije čuo, bacila je kamen te se on zaustavio. Rekao joj je da mu je šef naredio da sruši taj zid, a kada ga pitala gdje je šef rekao je da je pošao u S. Odmah nakon toga je pozvala policiju i televiziju da snime što se tu događa. Od toga dana više ne može koristiti prostor garderobe budući da su prozor i vrata kroz koja se iz sobe ulazilo u garderobu zaštićeni s vanjske strane daskama te da je takvo stanje i danas kao što je to prikazano na fotografijama priloženim u spisu. Nadodala je i da su stvari koje su se nalazile u garderobnom prostoru radnici pospremili i prekrili crnim vrećama u prostor poviše samog stana, da su stvari vraćene u garderobni prostor, a u koji garderobni prostor ne može više ući budući da su vrata kao što je već rekla zaštićena odnosno zatvorena s vanjske strane daskama, da joj je roba stradala budući da ista dok je stala u prostoru poviše stana bila izložena vremenskim nepogodama kao i da su svi radovi na predmetnom objektu kao i na svim ostalim objektima u sklopu P. dovršeni,

- da je odredbom čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/ 96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) propisano da onaj kojeg drugi samovlasno smeta bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje prestaje protekom 30 dana od kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom čl. 23. st. 2. i 3. ZVDSP-a je propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, te da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno,

- da između stranaka nije sporno da je tužiteljica stvarna i posljednja mirna posjednica stana površine 55 m² koji se sastoji od dvije sobe, wc-a te kuhinje sa blagavaonicom u sklopu P. S. M. u D. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica koristila odnosno bila posljednja mirna posjednica garderobnog ormara koji je predmet ovoga postupka kao i da li je tuženik vršio opisane radove i na taj način uznemiravao tužiteljicu u mirnom posjedu odnosno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku pa s obzirom na navedeno sud nije posebno cijenio dokaze na okolnosti koje su nesporne među strankama, jer da iz policijskih službenih zabilješki kao i iskaza svjedokinja M. M. i A. K. čijim je iskazima sud poklonio vjeru kao logičnim, istinitim i životnim proizlazi da je dana 12. lipnja 2010. godine srušen zid garderobe i spremišta tužiteljice, što je svjedokinja M. M. uočila vlastitim opažanjem na licu, a na poziv tužiteljice koju je tada prvi put upoznala, da se u garderobu ulazilo kroz sobu tužiteljice te da su vrata i prozorčić od navedene garderobe bili začepljeni sa daskama a da su roba i druge stvari koje su se nalazile u predmetnoj garderobi pokriveni crnom plahtom i dignuti visoko. Nadalje, i iz iskaza svjedokinje A. K. proizlazi da je roba tužiteljice nakon rušenja spreme za garderobu dignuta gore i prekrivena crnim vrećama, te da je ona zajedno sa tužiteljicom i njezinim odvjetnikom bila prisutna kada su popisivali robu a kada je roba bila vraćena. Iskazivala je i da je ona ranije dolazile kod gospođe S. te da je znala da se u ostavu ulazilo kroz sobu gdje su bile njezine stvari na vješalicama, odjeća, kaputi, haljine i drugo. I iz iskaza svjedoka J. B. proizlazi da su radnici izjavili da se urušio pregradni zid i da su osobne stvari, odjeću od gospođe S. stavili u neku vrstu potkrovlja i prekrili je s najlonom. Iz iskaza svjedoka S. B. proizlazi da je tužiteljica bila cijelo vrijeme prisutna u objektu dok su se izvodili radovi te je istom poznato da su stvari od gospođe B. bile uzdignute na stan poviše B. i da su iste bile pokrivene., a također se sjeća da su te stvari kasnije pobrojane, uz prisutnost policije, tužiteljice i njezinog odvjetnika i odvezene. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije isti je nosnovan budući da je u posjedovnom sporu pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje,

- da je očevid na licu mjesta proveden dana 12. srpnja 2016. godine te je utvrđeno da se u spavaćoj sobi tužiteljice nalaze četiri velika ormara na južnoj strani sobe te da se iza njih nalaze svijetloplava vrata sa kvačicom koja služi za otvaranje istih dok se iza vrata nalaze pričvršćene daske te da je i prozorčić također zatvoren s daskom.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13, dalje - ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.365. st.2. ZPP.

Isto tako, nije počinjena ni povreda iz točke 11. istog članka na koju se upire u žalbi budući rješenje nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa ni u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud dao, u smislu čl.8. ZPP-a, jer činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava praktično nisu ni sporne.

              Naime, nije sporno da je tužiteljica zadnji mirni posjednik predmetnog stana na kome je kritičnog dana izvođač radova M. inžinjering d.o.o. s kooperantskom firmom „T.“, koje je angažirao tuženik kao investitor radova, srušio pregradni zid garderobe stana čime je tužiteljica smetana u posjedu jer je izmijenjeno do tada postojeće faktično stanje posjeda stana tako što je tuženik tužiteljicu isključio iz posjeda zida pa se radi o okolnostima relevantnim za posjedovnu zaštitu, pri čemu nije nužno raspravljati o pravnim odnosima stranaka.

Glede prigovora promašene legitimacije sud prvog stupnja je isti s pravom otklonio jer je smetanje nedvojbeno učinjeno očito po nalogu tuženika, dakle, odgovara kao nalogodavac, s time da iz spisa predmeta proizlazi da nisu spriječili rušenje zida niti su se, što je bilo za očekivati, od toga ogradili, već se nastavilo s građevinskim radovima pa otuda brojne policijske intervencije (v. primjerice odluke Vrhovnog suda broj Rev 2967/1990 i Gzz 31/1994).

Nadalje, sud je ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu posjedniku protiv osoba koje su mu neovlašteno oduzele ili smetale posjed (argumentum a contrario iz čl. 20.st.4. ZVDSP-a). Po shvaćanju ovog suda ne bi predstavljalo neovlašteno oduzimanje posjeda ono koje bi bilo učinjeno na temelju dopuštenja zakona ili odlukom suda odnosno drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

Tuženik je predmetne radove izvršio na temelju građevne dozvole koja regulira samo administrativni (upravni) odnos investitora prema društvenoj zajednici glede mogućnosti gradnje na određenoj lokaciji, da objekt zadovoljava uvjete stabiliteta, sigurnosti od požara i slično, ali ne oslobađa investitora njegovih građansko-pravnih obveza prema trećim osobama čija prava se mogu povrijediti gradnjom, odnosno realizacijom građevne dozvole, dakle, građevna dozvola ne isključuje protupravnost jer ne daje ovlaštenje na poduzimanje čina koji mijenja postojeće posjedovno stanje, odnosno na zadiranje u tuđi posjed.

Stoga je trebalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a. Odluka o trošku žalbenog postupka za tužiteljicu se temelji na čl. 166.st.1. u svezi čl.155.st.1. ZPP-a, jer radnja odgovora na žalbu po svom sadržaju nije bila potrebna za vođenje ovog drugostupanjskog postupka, dok tuženik nije popisao trošak sastava žalbe pa je u tom dijelu odluka izostala.

U nepobijanom dijelu pod točkom III. njegove izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru, 27. veljače 2017. godine.