Broj: Gž-1647/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu po sucu Denis Pancirov Parcen, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice L. M. (OIB: …) iz Z., Č. 16, II tužiteljice Z. M. M. (OIB: …) iz Z., F. K. 2, III tužiteljice M. M. (OIB: …) iz Z., O., V. cesta 55, IV tužiteljice N. M. (OIB: …) iz Z., Č. 24 i V tužiteljice B. M. (OIB: 31793243752) iz Z., Č. 12, svi zastupani po punomoćniku T. M., odvjetniku iz S.. I. Z., protiv tuženika Grada Z. (OIB: …), kojega zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u odvjetničkom društvu H.&P. d.o.o., Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-88/15-91 od 22. siječnja 2016. godine, dana 14. ožujka 2017. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-88/15-91 od 22. siječnja 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim pobijanim rješenjem točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tuženik Grad Z. smetao tužitelje u zadnjem mirnom posjedu dijela njihove nekretnine u Z. i to zk. čestice 29/1 iz k.o. J. sa 554 čhv upisane u zk.ul. 193 u ukupnoj površini od 1960 m2, odnosno prema stanju u katastru zemljišta i skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl ing. geodezije M. B. od 7.1.2008. označena kao:

-dio kč. 2373 k.o. Z. O. površine 201 m2 koja površina je na skici lica mjesta određena spojnicom točaka B-18-17-16-37-36-35-34-A-B i obojana narančasto,

-dio kč. 2373 k.o. Z. O. površine 161 m2 koja površina je na skici lista mjesta obojana svijetlo plavo i određena spojnicom točaka 16-17-18-B-C-14-Z11-Z12-16,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 845 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana svijetlozeleno i određena spojnicom točaka C-6-5-4-Z8-Z9-Z10-Z11-14-C,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 20 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana žuto i određena spojnicom točaka 6-Z6-Z7-Z8-4-5-6,

-dio k.č. 2371 k.o Z. O. površine 19 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana crveno i određena spojnicom točaka Z1-Z16-Z17-Z18-Z1,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 547 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tamnosivo i određena spojnicom točaka Z1-Z2-A-34-35-36-37-16-Z12-Z13-Z14-Z15-Z16-Z1,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 29 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tirkizno i određena spojnicom točaka Z2-Z3-B-A-Z2,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 22 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tamnozeleno i određena spojnicom točaka Z3-Z4-C-B-Z3,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 116 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana svijetlosivo i određena spojnicom točaka Z4-Z5-6-C-Z4,

na način da je na spornoj površini koja je bila u naravi oranica dana 31. kolovoza 2006. započeo s izvođenjem opsežnih građevinskih radova koji su trajali do dana podnošenja tužbe i to na način da je prekopao svu spornu površinu i u istu položio kanalizacijske, toplovodne, električne i druge cijevi i instalacije infrastrukture, te na načina da je zatravnio dio sporne površine označen na citiranoj skici lica mjesta kao površina B-18-17-16-37-36-35-34-A-B, kao površina C-6-5-4-Z8-Z9-Z10-Z11-14-C, kao površina Z1-Z16-Z17-Z18-Z1, kao površina Z2-Z3-B-A-Z2 i kao površina Z4-Z5-6-C-Z4, te asfaltirao dio sporne površine označen na citiranoj skici lici mjesta kao površina 16-17-18-B-C-14-Z11-Z12-16, kao površina 6-Z6-Z7-Z8-4-5-6, kao površina Z1-Z2-A-34-35-36-37-16-Z12-Z13-Z14-Z15-Z16-Z1 i kao površina Z3-Z4-C-B-Z3, te na spornu površinu postavio dvije svjetiljke, označene na citiranoj skici lica mjesta brojevima 38 i 39 i šaht instalacije na dijelu k.č. 2373 – zatravnjenoj površini, te mu se stoga nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni iz predmetne nekretnine tužitelja sve postavljene kanalizacijske, toplovodne, električne i druge cijevi i instalacije infrastrukture, te da ukloni postavljeni asfaltni pokrov s površine označene na citiranoj skici lica mjesta kao površina 16-17-18-B-C-14-Z11-Z12-16, kao površina 6-Z6-Z7-Z8-4-5-6, kao površina Z1-Z2-A-34-35-36-37-16-Z12-Z13-Z14-Z15-Z16-Z1 i kao površina Z3-Z4-C-B-Z3, te da ukloni dvije postavljene svjetiljke označene na citiranoj skici lica mjesta brojevima 38 i 39 i šaht instalacije s dijela k.č. 2373 – zatravnjene površine, te da površinu predmetne nekretnine vrati u stanje oranice u kakvom je bila do utuženog čina smetanja, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanja posjeda tužitelja, kao i da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka, sve to u roku od 8 dana."  

 

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama nadoknaditi tuženiku Gradu Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kuna u roku od 8 dana.

 

Istim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljica za određivanje privremene mjere koji glasi:

 

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje izvođenje daljnjih radova na nekretnini čkbr. 29/1 k.o. J. kuća, dvorište, gradilište, oranica s 554 čhv (u naravi gradilište, oranica), pod prijetnjom kažnjavanja.

 

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja o sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke suda ukoliko se okolnosti zbog kojih je privremena mjera određena kasnije ne promijene tako da mjera više nije potrebna."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobijaju tužiteljice u cijelosti zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) predlažu da Županijski sud pobijano rješenje preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljima prema troškovniku u spisu, uvećan za trošak sastava žalbe, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljica glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu, budući da presuda sadrži jasne i valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može i ispitati, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u pobijanom rješenju nisu ni nejasni ni proturječni.

 

Istovremeno ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za zaštitu posjeda nekretnine označene kao čest. zem. 29/1 k.o. J. odnosno prema stanju u katastru zemljišta u skici lica mjesta sudskog vještaka dipl. ing. M. B. od 17. siječnja 2008. godine označen kao:

-dio kč. 2373 k.o. Z. O. površine 201 m2 koja površina je na skici lica mjesta određena spojnicom točaka B-18-17-16-37-36-35-34-A-B i obojana narančasto,

-dio kč. 2373 k.o. Z. O. površine 161 m2 koja površina je na skici lista mjesta obojana svijetlo plavo i određena spojnicom točaka 16-17-18-B-C-14-Z11-Z12-16,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 845 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana svijetlozeleno i određena spojnicom točaka C-6-5-4-Z8-Z9-Z10-Z11-14-C,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 20 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana žuto i određena spojnicom točaka 6-Z6-Z7-Z8-4-5-6,

-dio k.č. 2371 k.o Z. O. površine 19 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana crveno i određena spojnicom točaka Z1-Z16-Z17-Z18-Z1,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 547 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tamnosivo i određena spojnicom točaka Z1-Z2-A-34-35-36-37-16-Z12-Z13-Z14-Z15-Z16-Z1,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 29 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tirkizno i određena spojnicom točaka Z2-Z3-B-A-Z2,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 22 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana tamnozeleno i određena spojnicom točaka Z3-Z4-C-B-Z3,

-dio k.č. 2373 k.o. Z. O. površine 116 m2 koja površina je na skici lica mjesta obojana svijetlosivo i određena spojnicom točaka Z4-Z5-6-C-Z4,

budući da je prema navodima tužiteljica tuženik je na tom prostoru poduzeo opsežne građevinske radove i to na način da je prekopao spornu površinu i u istu položio kanalizacijske, toplovodne, električne i druge cijevi i instalacije, te na način da je zatravnio dio sporne površine, dio površine asfaltirao, na površini stavio dvije svjetiljke, šaht, instalacije na zatravnjenoj površini, te traži da se naloži uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni iz predmetne nekretnine sve postavljene kanalizacijske, toplovodne, električne i druge cijevi i instalacije infrastrukture i otkloni postavljeni asfaltni pokrov, ukloni svjetiljke, šaht, instalacije, te da površinu predmetne nekretnine vrati u stanje oranice kakva je bila do utuženog čina smetanja, te traži da se zabrani svako takvo ili slično smetanje tužitelja.

 

I u žalbenom postupku ostalo je sporno da li su tužiteljice bile zadnje mirne i faktične posjednice spornog djela nekretnine i da li je grad Zagreb poduzimanjem radova iste uznemiravao u zadnjem, mirnom i faktičnom uživanju spornog djela nekretnine.

 

Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) normirano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samostalno je smetao njegov posjed, a člankom 21.  stavkom 1. istog zakona da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

 

Odredbom članka 22. ZVDSP-a normirano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavkom 2. da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temeljem posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenu, javnom ili sličnom interesu.

 

Iako u ovoj pravnoj stvari sud ne utvrđuje vlasništvo nekretnine već posjed iz postupka bi proizlazilo da je u postupku izvlaštenja prednicima tužiteljica izvlaštena nekretnina koja je bila označena kao čest. zem. 185 k.o. J. a potom je ta čestica dobila oznaku 29/1 k.o. J. a katastarski prema novoj izmjeri je dio kč.br. 2373 k.o. Z. otok-oranica površine 3200 m2. Nije sporno da Grad Z. nije izvršio uknjižbu na svoje ime ali je upisan u katastru zemljišta kao posjednik.

 

Prema utvrđenju suda tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je  u roku iz članka 21. stavka 3. ZVDSP-a budući da su radovi otpočeli 31. kolovoza 2006. godine a tužba podnesena 13. rujna 2006. godine.

 

Ujedno je za istači da su predmet izvlaštenja bile i kuće-objekti na zemljištu, koje su po isplati naknade srušeni tako da je sporna nekretnina ostala neograđena površina koja je i prema utvrđenju ovog suda javna površina.

 

Iz uvida na licu mjesta koje je sud proveo 20. studenog 2016. godine, te iz konačnog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka proizlazi da se sporno zemljište nalazi uz trasu novoizgrađenog produžetka V. i S. ulice, kao i ulice M. a isto zemljište  je dijelom zatravnjeno i asfaltirano s pješačkom i biciklističkom stazom, odnosno postavljene su dvije svjetiljke i šaht, sve pobliže opisano u skici vještaka za geodeziju od 1. siječnja 2008.

 

Nesporno je da je u sklopu izvedenih građevinskih radova sporno zemljište prethodno bilo prekopano, te su u zemljište bile položene kanalizacijske, toplovodne, električne i druge cijevi infrastrukture, te da je tuženik bio investitor izvođenja građevinskih radova na izgradnji spoja Vatikanske i Sarajevske ulice te pojačanog održavanja Sarajevske ulice.

 

Žalbeni navod da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom zapravo legitimirao nezakonitu uobičajenu praksu tuženika koji godinama izvodi radove i projekte kako na privatnom kao što je to konkretan slučaj tako i na javnim površinama, bez adekvatnih dozvola u konkretnom slučaju bez lokacijske  građevinske dozvole koje su nužne za ovakve radove i čije je ishođenje je predvodio vlastitim programom gradnje objekata komunalne infrastrukture na području Grada Z. 2006. koje je donijela gradska skupština Grada Z. dana 20.  prosinca 2012. godine na temelju članka 30. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN broj 26/03, 82/04 i 178/04), neosnovano pravdajući takvo postupanje javnim interesom, je irelevantan, kao što je irelevantan i navod da su tužiteljice uknjižene kao vlasnice nekretnine.

 

Naime činom eksproprijacije tuženik je postao vlasnik nekretnine, porušeni su objekti na njoj a iz rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-1378/81 od 19. svibnja 1981. godine proizlazi da je tim rješenjem konstatirano točkom I. izreke da se utvrđuje naknada za eksproprirano zemljište koje leži na kč.br. 185 k.o. J. u površini od 56 čhv bivše vlasništvo M. I. i to za dodanu vrijednost voćnjaka te za neamortizirana ulaganja u tlo i kulture. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nedvojbeno proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Općine N. Z. od 22. ožujka 1973. godine eksproprirane su nekretnine Z. H. broj 104-b i to obiteljska stambena zgrada i svi pomoćni objekti oko nje sve izgrađeno na kč.br. 185 k.o. J. po novoj izmjeri, a stvarno vlasništvo M. I., a kako je u vezi kuće i građevinskog zemljišta donijeto rješenjem broj R1-1848/78 od 7. studenog 1979. godine, a omaškom da je izostavljena procjena za voćnjak i ukrasno bilje.

 

Iz istog rješenja proizlazi da je naknada za objekte i građevinsko zemljište isplaćena te da je još trebalo isplatiti vrijednost za neamortizirana ulaganja za voćke i ukrasno bilje, te istim rješenjem konstatirano da je zemljište već privedeno svrsi, a spis dostavljen poljoprivrednom vještaku samo da izvrši procjenu navedenih ulaganja prema podacima iz spisa.

 

Dakle, tuženik je ušao u posjed navedene nekretnine, prednicima tužiteljica isplaćena je naknada za objekte, zemljište i kulture, stoga se tužiteljice ne mogu smatrati mirnim i faktičnim posjednicima spornog djela nekretnine, jer se radilo o neizgrađenoj površini koja se kao takva uklapala u okolne nekretnine i u nju je mogao pristupiti svako, stoga eventualno ako su ponekad tužiteljice nešto i koristile to se ne može smatrati zadnjim, mirnim posjedom, budući da se radi o javnoj površini kojom gospodari grad Z. kao njezin vlasnik i na kojoj se ne mogu stjecati nikakva prava.

 

Isto tako, bez obzira što predmet ovog postupka nije utvrđenje prava vlasništva nije osnovan ni žalbeni navod da su tužiteljicama samo eksproprirana stambena zgrada, staja, štagalj, drvarnica, kukuružnjak sušionica, ograde, tarac, septička jama, ručna crpka, hidrofor  te da predmetna nekretnina nije nikada deposedirana, jer tako ne proizlazi iz stanja spisa. Iz svih rješenja priloženih u ovom spisu, koji se neće nepotrebno ponavljati, proizlazi da je predmet nacionalizacije bilo osim građevina i zemljište (u krajnjem slučaju ne bi bilo ni logike da se oduzmu građevine bez zemljišta, jer je svrha eksproprijacije bila izgradnja prometnice "Prva paralelna ulica u južnom Zagrebu" – Z-134), da je isplaćena naknada kako za građevine tako i za zemljište, jer npr. iz sporazuma o isplati dijela naknade između prednika tuženika i M. P. od 16. srpnja 1980. godine proizlazi da je isplaćena naknada za objekte, zemljište i kulture (kao predujam), a kćerki M. P. je i dodijeljen dvosoban stan na korištenje a sinu dvoipolsobni u D., a isplaćene su i naknade za poljoprivredne kulture kao i za nacionalizirano zemljište.

 

Prema tome kod činjenice da je prednicima tužiteljica isplaćena naknada za objekte, poljoprivredne kulture i zemljišta, da su dodijeljeni i zamjenski stanovi (prema tadašnjem propisu na korištenje), kao i činjenica da je i sud konstatirao 19. svibnja 1981. godine u postupku R1-1848/78 da je zemljište privedeno svrsi, da je Grad Z. upisan kao posjednik navedene nekretnine, i prema utvrđenju ovog suda proizlazi da je pravni prednik Grada Z. stupio u posjed predmetne nekretnine, te da je grad Z. kao pravni slijednik bio u posjedu i dana kada je poduzeo izvođenje navedenih radova, te da tužiteljice nisu bile zadnje, mirne i faktične posjednice navedene nekretnine.

 

Naime, tužiteljice nisu mogle steći posjed na zelenoj površini i razvrstanoj cesti, jer isto predstavlja javno dobro u općoj upotrebi kojem upravlja tuženik, radove je izveo tuženik, pa stoga poduzimanje građevinskih i drugih radova ne može se smatrati činom smetanja posjeda u smislu odredbe članka 20. ZVDSP-a.

 

Kako žalbenim navodima tužiteljica nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja to je žalba tužiteljica odbijena kao neosnovana a prvostupanjsko rješenje potvrđeno kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci odbijanju privremene mjere, temeljem odredbe članka 380. točka 3. u svezi s stavkom 368. ZPP-a.

 

U Splitu, 14. ožujka 2017. godine