Broj: Gž-186/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca, Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi  kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. L.K. pok. A. iz Č. ad.2. A.K. pok. Đ.iz Č. i ad.3.M.K. rođ. M., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. u D., protiv tuženika H.C. d.d. C., OIB…, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B.,D. i p. u Z., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. P-806/16 od 20. prosinca 2016., u sjednici održanoj 15. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o

i

r i j e š i o   je

 

Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i  presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-806/16 od 20. prosinca 2016.  se:

 

a)      potvrđuje u dijelu točke I kojim je odbijen zahtjev koji glasi:

„Dužan se tuženi kloniti svakog svojatanja prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem.605/1, 670 i 672 z.ul. k.o. O..“

b)     ukida u dijelu točke I u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenjem da tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 605/1, 670 i 672 z.ul. 190 k.o. O., te u točki II izreke (odluci o troškovima) i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev  koji glasi:

              "Utvrđuje se da tuženom ne pripada pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 605/1, 670 i 672 z.ul.190 k.o. O.

              Dužan se tuženi kloniti svakog svojatanja prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 605/1, 670 i 672 z.ul.190 k.o. O."

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna u roku od 15 dana."             

Ovu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP) i predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora bio je zahtjev za utvrđenjem da tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama u z.ul. 190 k.o. O., suvlasništvo tužitelja, koje suvlasništvo tuženik uznemirava podnošenjem prijedloga za uknjižbu na temelju isprava koje nisu podobne za uknjižbu tuženikova prava vlasništva.

 

Nakon što je tužitelj tužbeni zahtjev uredio na način da se ograničio samo na neke, a ne sve nekretnine upisane u z.ul. 190 k.o. O. i tuženik ustao protutužbom radi utvrđenja da je vlasnik određenih dijelova onih nekretnina na koje se tako ograničeni tužbeni zahtjev odnosio, tužitelji su svoj zahtjev za utvrđenjem da tuženiku pravo vlasništva ne pripada i da mu se zabrani uznemiravanje vlasništva podnošenjem neosnovanih prijedloga za uknjižbu, ograničili na sporne dijelove, a ne čitave nekretnine – čest.zem. 605/1, 670 i 672 k.o. O. (list spisa 126). Prvostupanjski je sud odlučio razdvojiti postupak po protutužbi, radi utvrđenja pripadanja prava vlasništva tuženika - protutužitelja, od postupka  po tužbi, radi utvrđenja nepripadanja prava vlasništva tuženika – protutužitelja, te zabrane uznemiravanja.

 

Odbijanje tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud obrazložio time što smatra da se podnošenje prijedloga za uknjižbu, pa makar i na temelju isprava koje nisu podobne za prijenos prava vlasništva, ne može smatrati bespravnim uznemiravanjem prava vlasništva u smislu odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV), radi čega je neosnovanim našao zahtjev da se tuženiku naloži da se kloni svojatanja prava vlasništva na utuženim nekretninama, dok je zahtjev za utvrđenjem da tuženiku pravo vlasništva na navedenim nekretninama ne pripada odbio nalazeći da je riječ o deklaratornom preambulu kondemnatornog zahtjeva, koji onda, kako bi se dalo zaključiti, dijeli sudbinu odluke o kondemnatornom zahtjevu.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene odredbe kada je u pitanju odluka o kondemnatornom zahtjevu tužitelja. Niti žalitelj ne obrazlaže koja bi bitna povreda parničnog postupka bila počinjena u tom dijelu već tvrdi da su činjenična i pravna utvrđenja pogrešna.

 

Upravo suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio pružiti sudsku zaštitu propisanu odredbom članka 167. ZV-a i to upravo iz razloga koje je prvostupanjski sud i naveo. Stoga je prvostupanjsku presudu u tom dijelu, a prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 5. ZPP-a.

 

U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev ovaj sud smatra da nije riječ samo o „deklaratornom preambulu“, odluka o kojem slijedi sudbinu odluke o kondemnatornom zahtjevu, jer je riječ o posebnom zahtjevu, u biti o „naličju“ protutužbenog zahtjeva, na što osnovano ukazuje žalitelj.

 

U tom dijelu prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 369. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kada je odbio zahtjev za utvrđenjem da tuženiku ne pripada pravo vlasništva, ujedno obrazlažući da će se o njegovom pravu vlasništva odlučiti u drugom postupku, onom nastalom razdvajanjem, po tuženikovoj protutužbi, jer su u tom dijelu razlozi presude o odlučnim činjenicama kontradiktorni. Ovdje se napominje i to da je tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno različit od onog na listu spisa 126, a o tome presuda ne sadrži nikakve razloge.

 

Slijedom navedenog, u tom je dijelu odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

Kako odluka o troškovima ovisi o uspjehu stranaka u parnici to je i u tom dijelu odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.    

 

U Dubrovniku, 15. ožujka 2017.