Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

I Kž 664/2019-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

              - 1 -              I 664/2019-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 664/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. studenog 2019. broj K-8/2019-108, u sjednici održanoj 16. siječnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba optuženog K. D. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća odbijen je prijedlog optuženog K. D. za izdvajanje iz spisa predmeta: fotografija na stranicama 227-228 istražnog dijela spisa, dijela sadržaja na mediju broj 1 od rečenice "hajdemo razgovarati u restoranu" do kraja, na mediju broj 2 od rečenice "ostavimo mobitele i idemo u restoran" do kraja, u cijelosti sadržaj medija broj 3 i 4, medija broj 6, dijela sadržaja na mediju broj 7 od rečenice gdje se navodi "naručuju hranu" do kraja, medija broj 8 u cijelosti te dijela sadržaja na mediju broj 10 od dijela "gdje se spominje restoran" do kraja, kao nezakonitih dokaza.

 

Protiv tog rješenja žali se optuženi K. D., po branitelju M. Š., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se sporne fotografije i mediji izdvoje iz spisa predmeta.

 

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08-I), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj uvodno kao zakonski osnov podnošenja žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, međutim sadržajem žalbe ne specificira niti razlaže u čemu bi se ista sastojala. Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-II), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjskim rješenjem bila počinjena koja od povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na četiri fotografije s listova 227. – 228. istražnog dijela spisa, nije u pravu žalitelj kada opetovano tvrdi da se radi o fotografijama snimljenim prije no što je nalogom suca istrage određeno provođenje posebnih dokaznih radnji, između ostalog tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, prema optuženom K. D.

 

Naime, nalogom suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 12. ožujka 2018., broj Kir-t-84/18. (list 92. – 94. istražnog dijela spisa) određeno je provođenje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 1., 4. i 5. ZKP/08-I, između ostalih, prema optuženom K. D. Postupajući sukladno članku 337. ZKP/08-I, o provođenju konkretne posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 4. ZKP/08-I policijski su službenici sastavili izvješće (list 226. istražnog dijela spisa), sastavni dio kojeg su četiri fotografije uz opis onoga što se na istima vidi (list 227. – 228. istražnog dijela spisa). Iz spomenutog izvješća proizlazi da se radi o radnji koja je izvršena dana 28. ožujka 2018. te se opisuje u koliko je sati i minuta tajno praćenje i tehničko snimanje poduzeto. Točno je da je iznad pojedine fotografije, u opisu sadržaja iste, naznačen  datum 28. veljače 2018., međutim imajući u vidu sadržaj izvješća, ali i dopis Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Kriminalističko-obavještajnog sektora, Službe posebnih kriminalističkih poslova od 17. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da je prilikom opisa fotografija omaškom naveden netočan datum 28. veljače 2018., tada doista nije moguće zaključivati da bi se radilo o snimkama nastalim u vrijeme koje prethodi izdavanju naloga suca istrage o odobrenju ovih posebnih dokaznih radnji, te koje bi iz tog razloga, kao nezakonite, trebalo izdvojiti iz spisa predmeta.

 

Nadalje, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog optuženika za izdvajanje CD medija, odnosno njihovih dijelova, specificiranih izrekom pobijanog rješenja, ispravno smatrajući da se ne radi o nezakonitim dokazima.

 

Prvenstveno je za napomenuti da je optuženik, ranije u tijeku postupka, već predlagao izdvajanje ovih dokaza kao nezakonitih, konkretno izdvajanje prijevoda audio snimaka  razgovora optuženika s pouzdanikom "Zoranom" (na CD-ima broj 1.-11.), tada ističući da je povrijeđen postupovni zakon iz razloga što nije sačinjen transkript snimaka na jeziku kojim su se osobe u razgovorima služile (uz hrvatski i albanski jezik), već odmah prijevod istih na hrvatski jezik. Ovaj prijedlog obrane odbijen je rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 9. travnja 2019. broj K-8/2019-8, koje je u tom dijelu potvrđeno rješenjem ovog suda od 6. lipnja 2019., broj I -322/2019-4 (I -323/2019-4).

 

Ponovno predlažući izdvajanje, sada žalitelj polazi od pogrešne pretpostavke da nalog suca istrage, a vezano uz snimke razgovora, obuhvaća samo one razgovore koji bi proizašli iz nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08-I. Tako žalbom, jednako kao i u prijedlogu za izdvajanje, ponavlja navod da iz prijevoda transkripata preslušanih razgovora nije jasno radi li se o telefonskim razgovorima ili o razgovoru u prostoru vozila optuženika, za koji ističe da je nalogom obuhvaćen, ili, pak, o razgovoru u nekom drugom prostoru koji nalogom suca istrage nije obuhvaćen.

 

Pri tome je žalitelj očito smetnuo s uma da je ranije spomenutim nalogom suca istrage, kojim su određene posebne dokazne radnje prema optuženom K. D., odobrena i uporaba pouzdanika iz članka 332. stavka 1. točke 5. ZKP/08-I, dok se, već prema navodu žalbe, na ovim CD medijima nalaze razgovori snimljeni upravo ovom posebnom dokaznom radnjom. Navedeno proizlazi iz posebnih izvješća Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU Primorsko-goranske od 5. travnja 2018., od 15. svibnja 2018. te od 18. srpnja 2018. Naime, iz izloženih izvješća, koje je nadležno tijelo sastavilo sukladno članku 337. ZKP/08-I jasno je da se u prilogu istih dostavljaju CD mediji sa zabilježenim rezultatima posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 5. ZKP/08-I, dakle uporabom pouzdanika.

 

S tim u vezi, valja naglasiti da Pravilnik o načinu provođenja posebnih dokaznih radnji (Narodne novine broj 102/09., dalje: Pravilnik), na koji se poziva žalitelj, u članku 22. stavku 1. određuje da se pouzdanici mogu koristiti prikrivenim audio i video uređajima i drugim tehničkim uređajima za stvaranje tehničkog zapisa o provedbi posebnih dokaznih radnji, slijedom čega je jasno da pouzdanik može biti ozvučen prilikom provođenja radnje, a snimka kao rezultat ozvučenja može biti korištena u dokaznom postupku. Stavkom 2. članka 22. Pravilnika, nadalje, određeno je da pouzdanik o provedenoj posebnoj dokaznoj radnji sastavlja izvješće koje ovjerava rukovoditelj ustrojstvene jedinice policije zadužene za provedbu ovih radnji ili nadležni državni odvjetnik, te da se o tehničkom zapisu snimaka nastalih korištenjem audio i video uređaja iz stavka 1.  izrađuje dokumentacija.

 

U spisu predmeta, kao prilog svakom od ranije citiranih posebnih izvješća Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU Primorsko-goranske, nalazi se, između ostalog, rukom pisano izvješće pouzdanika (list 200 – 204., 311. – 316. te 363. istražnog dijela spisa) koje predstavlja sastavni dio tih posebnih izvješća. Ova izvješća potpisana su, i time ovjerena, po voditelju službe, dok su snimke nastale provođenjem posebnih dokaznih radnji pouzdanika pohranjene na CD medije koji su dostavljeni u spis predmeta.

 

Slijedom takvog stanja stvari, nije u pravu žalitelj kada ističe da je povrijeđena odredba članka 22. Pravilnika, a time i odredba članka 337. stavka 7. ZKP/08. (koja utvrđuje nadležnost ministra za unutarnje poslove da donese provedbeni propis kojim se uređuje način izvršenja radnji iz članka 332. ZKP/08-I.), samo zato što iz izvješća pouzdanika nije vidljivo da je "provodio mjeru tajnog snimanja", odnosno da bi "pouzdanik snimao razgovore". Naime, obveza pouzdanika da sastavlja izvješće o samoj činjenici ozvučenja ili da tu činjenicu posebno naznačuje u izvješću o provođenju radnje, iz gore izloženih odredaba Pravilnika ne proizlazi, niti bi taj nedostatak, sve i da postoji, činio dokaz nezakonitim.

 

Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi posebna dokazna radnja uporabe pouzdanika bila provedena suprotno zakonskim normama, kao i da bi iz nje proizašli rezultati, CD mediji sa snimkama razgovora, zbog toga bili nezakoniti dokaz. Uz to, valja spomenuti da optuženik, kako u prijedlogu za izdvajanje dokaza, tako ni u žalbi, uopće ne specificira temeljem koje osnove iz članka 10. stavka 2. ZKP/08-I smatra da bi dokazi čije izdvajanje traži bili nezakoniti, time da prema sadržaju zahtjeva, i sada žalbe, proizlazi kako žalitelj nalazi da se radi o dokazima iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08-II. Međutim, slijedom svega ranije rečenog sporni CD mediji nisu pribavljeni povredom bilo koje, pa tako ni odredbe članka 337. stavka 7. ZKP/08-II u vezi s člankom 22. Pravilnika, kako to pogrešno tvrdi žalitelj, dok niti odredbe ZKP/08-II izričito ne propisuju da bi dokaz pribavljen povredom te odredbe bio nezakonit.

 

Slijedom izloženog, a obzirom na to da osnovanost prvostupanjskog rješenja navodima žalbe nije dovedena u pitanje, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-II, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. siječnja 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.                                                        Ranko Marijan, v. r.

 

Copyright © Ante Borić