Broj: Gž-723/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1. D. Đ. iz B., L. 2, 2. M. Đ. iz B., 3. N. V. iz D., i 4. A. V. iz D., koje zastupa punomoćnica N. Đ., odvjetnica u D., protiv tuženice-protutužiteljice: 1. S. M. iz D., i 2. M. F. iz D., koje zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u D., radi iseljenja i predaje posjeda stana, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice S. M. izjavljenoj protiv djelomične presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-85/08 od 04. travnja 2014., u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.

r i j e š i o   j e

Usvaja se žalba tuženice-protutužiteljice S. M., te se ukida djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-85/08 od 04. travnja 2014.

Obrazloženje

              Pobijanom djelomičnom presudom usvojen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              "I. Nalaže se tuženici-protutužiteljici S. M. u roku od 15 dana iseliti iz stana koji se nalazi u D., u potkrovlju zgrade bez zemljišnoknjižne oznake, koja je izgrađena na čest. zem. 616/10 k.o. G., a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika i wc-a, ukupne površine 25 m2, te predati posjed tog stana, slobodan od svojih stvari i osoba, tužiteljima-protutuženicima D. Đ., M. Đ. i A. V. kao suvlasnicima predmetnog stana.

              II. Odluka o trošku donijet će se u kasnijoj presudi."

                 Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženica-protutužiteljica S. M. pobija djelomičnu prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga navedenim u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana djelomična presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju od tuženice–protutužiteljice da iseli iz stana u njihovom vlasništvu, te im ga preda u posjed, slobodan od svojih stvari i  osoba, budući istog drži u posjedu bez valjane pravne osnove.

.
            Donoseći djelomičnu presudu prvostupanjski sud polazi od nespornih činjenica da su tužitelji vlasnici predmetnog stana, a da je tuženica-protutužiteljica u njegovom posjedu. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica-protutužiteljica bila savjesna posjednica predmetnog stana do momenta saznanja za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za utvrđenjem statusa zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, te da je od tog momenta tj. od 26. travnja 2007.g. u nepoštenom posjedu stana. Polazeći od tog činjeničnog utvrđenja, sud usvaja tužbeni zahtjev i nalaže iseljenje tuženice-protutužiteljice, unatoč njezinom zahtjevu za naknadom nužnih i korisnih troškova, smatrajući da kao nepošten posjednik nema pravo zadržati posjed predmetnog stana, primjenom odredbe članka 161. i 165. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. – u daljnjem tekstu: ZV).

Pobijajući prvostupanjsku presudu tuženica-protutužiteljica tvrdi da nije bilo uvjeta za donošenje djelomične presude budući sud nije utvrdio sve činjenice od kojih ovisi pravilno utvrđenje da li je tuženica-protutužitejica pošteni ili nepošteni posjednik stana. Naime, sud je trebao utvrditi činjenicu da li je tuženica-protutužiteljica izvršila nužne i korisne radove i ulaganja u predmetni stan, te ako jest kada ih je izvršila, dok je bila poštena posjednica stana, ili nakon toga.

Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a po ocjeni ovog suda nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Naime, iz uvoda, izreke i obrazloženja presude nesumnjivo se može utvrditi kakav procesni položaj imaju stranke u ovom postupku.

Zaključak prvostupanjskog suda glede osnovanosti reivindikacijskog zahtjeva i neosnovanosti prigovora retencije za sada nije moguće sa sigurnošću prihvatiti.

            Naime, u smislu odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a ukoliko vlasnik zahtijeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Prema odredbi članka 165. stavak 4. ZV-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar sve dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode, a prema odredbi stavka 6. toga zakonskog članka – od dana kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je pravo zadržanja akcesorno pravo ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju  posjednika stvari, prema zahtjevu vlasnika da mu stvar preda u posjed i da se na pravo zadržanja može osnovano pozivati samo pošteni posjednik.

Međutim, prvostupanjski sud nije na siguran i nedvojben način utvrdio pripada li tuženici-protutužiteljici pravo na naknadu  korisnih i nužnih  troškova, a time i pravo na isticanje prigovora retencije. Također nije utvrđeno kada je tuženica-protutužiteljica izvršila ulaganja u predmetni stan, odnosno je li ulaganja izvršila u vrijeme kada se smatrala poštenim posjednikom ili eventualno nakon toga, pa za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica-protutužiteljica nepošteni posjednik.
Ukoliko je tuženica-protutužiteljica ulaganja u predmetni stan vršila  u vrijeme dok je bila pošteni posjednik, dakle do momenta saznanja za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za utvrđenjem statusa zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, tada bi kao pošteni posjednik imala pravo zadržanja nekretnine u odnosu na koju tužitelji traži predaju u posjed sve dok mu ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu.

              Budući je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a prihvatiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Kako je  prvostupanjska presuda ukinuta, trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka.
 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud dopuniti činjenično stanje i utvrditi je li osnovano potraživanje tuženice na ime izvršenih ulaganja, te odlučiti o pravu zadržanja tuženice.

U Dubrovniku, 22. ožujka 2017.