1              Poslovni broj: Gž-878/2018-2

 

 

          

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-878/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. V., OIB: …, iz D., BiH, a sada K., M.-D., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. C. i K. K., u V., protiv tuženika Zavod, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 7 P-415/17-11 od 29. rujna 2017., 15. siječnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika Zavod kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te i dužan tuženik isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 7 P-415/17-11 od 29. rujna 2017.

 

II. Trošak sastava odgovora na žalbu, tužitelju se ne priznaje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 41.505,37 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. rujna 2016. pa do isplate, kao i da tužitelju isplati troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, a točkom II. izreke, odbijen je tužitelj sa zahtjevom za platež zakonske zatezne kamate na dosuđeni mu iznos glavnice, koja kamata je zatražena za period od 4. veljače 2008. pa do zaključno sa 6. rujna 2016.

 

Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 41.505,37 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 4. veljače 2008, pa do isplate, a iz osnova neisplaćenih mu mirovina za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008.

 

U ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna je točka I. izreke prvostupanjske presude, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio:

 

- tužitelju da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog Zavoda, Područne službe u R., Klasa: …, Ur. broj:…, broj spisa:…, od 4. veljače 2008., zbog neprofesionalne nesposobnosti za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. travnja 2007., te da tužitelju isplata mirovine pripada od 1. ožujka 2008.;

 

- zaostale svote mirovine za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008., tužitelju da će biti isplaćene kada za to da budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske;

 

- tuženik da tužitelju nije isplatio invalidske mirovine priznate pravomoćnim rješenjem Hrvatskog Zavoda, Područne službe u R., od 4. veljače 2008., za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008., u ukupnom iznosu od 41.505,37 kuna, jer u državnom proračunu Republike Hrvatske, do zaključenja rasprave u prvostupanjskom postupku, da nisu bila osigurana sredstva za isplatu tih mirovina, za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008.

 

Kada je na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, valjano utvrdio da tuženik, po pravomoćnom rješenju Hrvatskog Zavoda, Područne službe u R., od 4. veljače 2008., nije tužitelju isplatio mirovine za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008., u ukupnom iznosu od 41.505,37 kuna, visina kojeg iznosa se ukazivala nespornim između stranaka, iz razloga što u državnom proračunu Republike Hrvatske da nisu bila osigurana sredstva za isplatu tih mirovina, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da je rok ispunjenja predmetne tražbine ostavljen na volju tuženiku, te da je tuženik došao u zakašnjenje 7. rujna 2016., kada da ga je tužitelj preporučenom pošiljkom pozvao na ispunjenje njegove obveze, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da isplati tužitelju neisplaćene mirovine za vremensko razdoblje od 18. travnja 2007. do 29. veljače 2008., u ukupnom iznosu od 41.505,37 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. rujna 2016. godine pa do isplate, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude.

I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada tuženik nije tužitelju podmirio predmetnu tražbinu unutar roka od deset godina, a tijekom ovog postupka nije iskazao spremnost za podmirenje te tražbine, dok je tužitelj, kojemu je rješenjem priznato to pravo, imao legitimna očekivanja da će mu utužena tražbina biti isplaćena u razumnom roku, to su protekli svi razumni rokovi za ispunjenje predmetne tražbine, pa je i protekao rok za njezino ispunjenje, te je tuženik došao u zakašnjenje za ispunjenje predmetne tražbine, kada ga je tužitelj preporučenom pošiljkom pozvao na njezino ispunjenje, od kada tužitelju, temeljem članka 183. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), pripada pravo i na kamate na dužni iznos predmetne tražbine.

 

Naime, člankom 317. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), koji propis se primjenjuje u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO-a, propisano je da kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje, dok je člankom 183. stavkom 2. ZOO-a propisano, da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da postigne ispunjenje obveze.

 

Prema tome, tužitelj, koji je prije pokretanja ovog parničnog postupka, zatražio od tuženika ispunjenje predmetne obveze, pa kako tuženik niti nakon poziva tužitelja nije odredio točan rok ispunjenja te obveze, opravdano je od suda zatražio ispunjenje predmetne obveze.

 

Nadalje, u odnosu na tuženikove prigovore, da u državnom proračunu Republike Hrvatske nisu bila osigurana sredstva za isplatu utuženih mirovina, za navesti je, da je u smislu članka 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta zakonom o njezinom potvrđivanju („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 18/97. 6/99 i 8/99), svaka fizička ili pravna osoba ima pravni interes na mirno uživanje vlasništva i nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općima načelima međunarodnog prava.

 

Kako se pod pojmom vlasništva podrazumijevaju i sva stečena prava, po bilo kojoj osnovi u smislu legitimnog očekivanja (u konkretnom slučaju radi se o pravima po osnovi mirovinskog osiguranja), to je, neovisno o činjenici što u državnom proračunu Republike Hrvatske nisu osigurana sredstva za isplatu utuženih mirovina, tuženik u obvezi isplatiti tužitelju dospjelu predmetnu tražbinu, koja mu je priznata rješenjem Hrvatskog Zavoda, Područne službe u R., od 4. veljače 2008.

 

Stoga, žalbenim navodima tuženika - kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, u biti ističući da u državnom proračunu Republike Hrvatske nisu osigurana sredstva za isplatu utuženih mirovina, pa da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da je tuženik dužan isplatiti tužitelju dosuđeni mu iznosa, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 3. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana.

 

Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužitelja odgovora na žalbu tuženika), temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

 

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

Nepobijani dio (točku II. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

U Splitu 15. siječnja 2020.