Broj: Gž-1758/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, i to sutkinja Meliha Bahtijarević-Pekić, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz V., OIB..., K. M. iz V., OIB..., J. K. iz V., OIB... , Republika Hrvatska, OIB:..., A. Š. P. iz V., OIB..., I. G. iz V., OIB..., B. Ć. iz V., OIB..., sve zastupa upraviteljica I. P., vlasnica obrta za održavanje i upravljanje zgradama "S." iz V., a nju punomoćnik M. C., odvjetnik iz V., protiv tuženice B. B. iz V., OIB..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl.br. 20 Povrv-70/16-19 od 31. kolovoza 2016. godine, dana 9. kolovoza 2017. godine 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl.br. 20 Povrv-70/16-19 od 31. kolovoza 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. posl.broj Ovrv-45/16 od 13. siječnja 2016. godine u dijelu glavnice s kamatama, kako je navedeno u izreci, ukinut je isti platni nalog u dijelu potraživanja ovršnog troška za iznos od 843,75 kn, a tuženici je naloženo da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn i u iznosu od 5.690,62 kn. Rješenjem istog suda utvrđeno je da je tužitelj I. K. povukao tužbu te je u odnosu na njega ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a određeno je da u odnosu na tog tužitelja svaka strana snosi svoje troškove.

 

Protiv te prvostupanjske presude tuženica je podnijela pravodobnu žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne odluke o naknadi parničnog troška. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj neovlašteno izvršio povišenje iznosa pričuve na čak 8,20 kn/m2 mjesečno, o čemu odluka nije priložena u sudski spis, te da sud pogrešno smatra da odluka obične većine suvlasnika obvezuje tuženicu i druge suvlasnike koji nisu dali suglasnost za povišenje pričuve. Smatra da izrada nove fasade stambene zgrade ne predstavljaju posao redovitog održavanja stambene zgrade nego investicijski zahvat, a to je izvanredni posao, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ističe da ne postoji ni natpolovična većina glasova suvlasnika nekretnine, jer B. Ć. i J. K. uopće nisu evidentirani kao vlasnici stana – suvlasnici zgrade, pa se njihovi potpisi ne mogu uzeti u obzir. Navodi da je sud neosnovano dopustio da se naknadno poimenično navode suvlasnici koji nisu navedeni u prijedlogu za ovrhu, i time učinio apsolutno bitnu postupovnu povredu, a smatra da su svi suvlasnici stambene zgrade jedinstveni i nužni suparničari. Ističe da je sud dvostruko priznao parnični trošak, prvo u toč. I. izreke presude u iznosu od 1.287,50 kn, a potom u toč. 3. izreke u iznosu od 5.690,62 kn. Predlaže da se preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu, a moli trošak sastava žalbe.

 

Tužitelji nisu odgovorili na podnesenu žalbu.

 

Žalba tuženice nije osnovana.

 

Postupanjem  u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11-pročišćeni tekst, 125/13- dalje ZPP) u vezi s čl. 457. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni žaliteljica ne navodi povreda koje odredbe ZPP-a bi bila učinjena donesenom prvostupanjskom presudom.

 

Neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, dok se o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ovaj sud ne može očitovati, jer nije ovlašten ocjenjivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti ne može pobijati iz tog žalbenog razloga (čl. 467.s t. 1. ZPP).

 

Nije osnovan ni žalbeni prigovor da su pogrešno primijenjene postupovne odredbe kada je umjesto prvotnog tužitelja označenog kao suvlasnici stambene zgrade u V., tužitelj označen navođenjem imena i naziva svih suvlasnika, jer označavanje imena i naziva svih suvlasnika stambene zgrade ne predstavlja subjektivnu preinaku i time nisu pogrešno primijenjene odredbe ZPP-a, a u svakom slučaju sud prvog stupnja je mogao nastaviti postupak i po tužbi prvotnog tužitelja, kojem je u smislu čl. 77. st. 3. ZPP mogao priznati svojstvo stranke u ovom postupku.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene pričuve za razdoblje od prosinca 2013. godine do prosinca 2015. godine u ukupnom iznosu od 6.851,00 kn.

 

Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je donio prvostupanjsku presudu, iz kojeg proizlazi:

-da je tuženica bila vlasnica stana u utuženom vremenskom razdoblju u zgradi u V.,

 

- da su tužitelji također vlasnici stanova odnosno suvlasnici zgrade na istoj adresi,

- da je odlukom o otkazu Ugovora o upravljanju sklopljenog sa G. g. d.o.o. iz V. otkazan taj ugovor, sklopljen 3. svibnja 2010. godine, 

- da su suvlasnici stambene zgrade sklopili ugovor o upravljanju stambenom zgradom s obrtom za održavanje i upravljanje zgradama S. dana 19. srpnja 2010. godine,

- da prema odlukama čije su preslike priložene u spis zgrada ima 10 stanova, a da su vlasnici K. M., J. K., I. G., B. Ć. svojim potpisom prihvatili povećanje pričuve, te je umjesto dotadašnjih 1,53 kn/m2 pričuva povećana na 8,20 kn/m2,

- da je i Republika Hrvatska vlasnica tri stambene jedinice u toj zgradi te da je Ministarstvo dana 12. listopada 2010. godine iskazalo suglasnost s povećanjem pričuve za sanaciju stambene zgrade, te je suglasnošću od 13. srpnja 2010. godine iskazala neprotivljenje imenovanju novog upravitelja stambene zgrade,

- da prema podacima analitičke kartice tuženica duguje utužene iznose s dospijećem koje proizlazi iz te kartice,

- da je zgrada u kojoj se nalaze stanovi parničnih stranaka vrlo stara, bila je u izrazito lošem stanju, krov je prokišnjavao, zidovi su bili porozni i puni vlage, voda je nadirala kroz zidove, oluci su visjeli sa zgrade, a bila je oštećena i od ratnih događanja (granatiranja),

- da je izvršena kompletna sanacija krova i obnova fasade, zbog čega je i došlo do povećanja pričuve.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su izvedeni radovi bili nužni i neophodni zbog lošeg stanja zgrade, da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade koje je trebalo sanirati i izvršiti neophodne građevinske radove kako bi bila zajamčena sigurnost suvlasnika i svih trećih osoba i kako bi se u zgradi moglo i dalje normalno živjeti te da je riječ o građevnim promjenama nužnim radi održavanja koji spadaju u poslove redovite uprave cijelom nekretninom za koje je potrebna većina glasova suvlasnika, sukladno odredbi čl. 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV), u vezi s čl. 86. toč. 1. ZV.

Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da suvlasnici zgrade nemaju položaj jedinstvenih suparničara na aktivnoj strani, te da u smislu čl. 46. ZV nisu svi morali nastupiti kao tužitelji u ovoj parnici, budući da je odredbom čl. 46. ZV propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (st. 1.)  te svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari (st. 2.). Stoga većina suvlasnika može tražiti od tuženice plaćanje pričuve koju je bila dužna plaćati po odluci većine stanara.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz navedenih odredaba kada je prihvatio tužbeni zahtjev, te održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP u dijelu glavnice i kamata, koje su određene temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO), a isti platni nalog ukinuo u dijelu troškova koje tužitelji nisu imali.

 

Neosnovan je žalbeni prigovor da uređenje krova i fasade predstavlja izvanredne poslove u smislu odredaba čl. 41. ZV u vezi s čl. 87. ZV, jer ti radovi ne predstavljaju poslove koji premašuju okvire redovitog upravljanja, nego poslove redovite uprave u smislu čl. 86. alineja 1. ZV, kojim je propisano da su poslovi redovite uprave osobito redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnina, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, a za takve radove prema odredbi čl. 40. st. 1. i st. 2. ZV potrebna je većina glasova računajući po suvlasničkim dijelovima, što je u konkretnom slučaju ostvareno, budući da je odluka donesena takvom većinom glasova.

 

Nije osnovan ni prigovor da B. Ć. i J. K., koji su potpisali prihvaćanje odluka stanara, nisu evidentirani kao suvlasnici zgrade, jer je J. K. prema priloženom međuvlasničkom ugovoru predstavnik stanara, odnosno suvlasnika zgrade, a prema popisima sadržanim u donesenim odlukama i B. Ć. je jedan od stanara.

 

Ni žalbeni prigovor tuženice da je tužiteljima dvostruko priznat parnični trošak nije osnovan, jer je sud prvog stupnja (nepotrebno) dosudio odvojeno trošak dijela parničnog postupka koji se odnosi na ovršni postupak, a zatim i ostale troškove parničnog postupka, koji su nastali nakon donošenja rješenja kojim je povodom prigovora tuženice stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tako da nije riječ o dvostrukom priznanju troškova, a pri odlučivanju sud je troškove odmjerio pravilno u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Stoga je, budući ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženice na temelju čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

U Puli-Pola, 9. kolovoza 2017. godine