Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: 24 Pr-1046/16-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja Tomislava Miloša iz Đakova, M. Gupca 22, OIB: 82157893865, kojeg zastupaju punomoćnici Marija i Vladimir Burić, odvjetnici u Osijeku, Europske avenije 12/1, protiv tuženika Milia d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, OIB: 11994132626, kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2017., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Pušić, odvjetnice, zamjenice punomoćnika tuženika Helene Kovačić Liović, odvjetnice i zamjenika punomoćnice umješača Martina Sherria, odvjetničkog vježbenika, dana 12. listopada 2017.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Milia d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, OIB: 11994132626, isplatiti tužitelju Tomislavu Milošu iz Đakova, M. Gupca 22, OIB: 82157893865, naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 48.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 15.1.2016. do isplate, te s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12.10.2017. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku Milia d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, OIB: 11994132626, da tužitelju Tomislavu Milošu iz Đakova, M. Gupca 22, OIB: 82157893865, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.712,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12.10.2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika Milia d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, OIB: 11994132626, kojim traži naknadu parničnog troška.
IV. Odbija se zahtjev umješača Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojim traži naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 29.8.2014. za vrijeme radnog vremena pretrpio ozljedu na radu kada je rezao drveni panel te mu je isti odskočio i bacio ruku na pilu koja mu je odrezala gotovo sve prste na ruci, a sve jer je pila cirkulara bila tupa. Nesreća se dogodila za vrijeme dok je tuženik sa svojim radnicima obavljao građevinske poslove u Frankfurtu u Republici Njemačkoj, te je nakon ozljede tužitelj odvezen vozilom Hitne pomoći u kliniku u Frankfurtu gdje mu je pružena primarna liječnička zaštita. Tuženik tužitelja nije obučio za rad na siguran način na kružnoj pili-cirkularu, a koji uređaj predstavlja opasnu stvar, niti mu je na uporabu dao zaštitna sredstva. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 48.000,00 kn (s osnova umanjenja opće životne i radne sposobnosti - 10.000,00 kn, s osnova pretrpljenog straha - 8.000,00 kn, s osnova fizičkih bolova - 8.000,00 kn i s osnova naruženosti u srednjem stupnju koja je vidljiva drugima uvijek - 22.000,00 kn) sa zateznom kamatom koja teče od 15.1.2016. do isplate, te s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Poriče da bi štetni događaj nastao krivnjom tuženika te osporava postojanje štetne radnje na strani tuženika i uzročno-posljedičnu vezu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
Umješač se pridružuje navodima tuženika. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška umješaču sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu HZMO-a, Rješenje HZMO-a od 21.11.2014., ovjereni prijevod medicinske dokumentacije s njemačkog jezika, medicinsku dokumentaciju, Iskaznicu fizikalne terapije, fotografije šake tužitelja, Odštetni zahtjev s povratnicom, Policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-171954640, Dopis umješača tužitelju, Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru s cjelokupnim spisom Inspektorata rada, Potvrdu liječnika opće prakse, te proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću i dokaz usmenim očitovanjem vještaka te saslušanjem svjedoka Branka Ratkovića i tužitelja.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija i štetni događaj.
Među strankama je sporna odgovornost tuženika s obzirom na navod tuženika da štetni događaj nije nastao krivnjom tuženika i da tuženik nije počinio nikakvu štetnu radnju, te uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete i visina tužbenog zahtjeva.
Temeljem odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u smislu odredbe čl. 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, - dalje: ZOO). Temeljem čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14 i 118/14, dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je st. 2. istoga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
Iz iskaza tužitelja kojemu je sud poklonio vjeru jer je iskazivao jasno, uvjerljivo i životno, sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja radio kod tuženika kao tesar, ali više pomoćne poslove jer je bio nov, s radnim zadacima rašaljivanja, štemanja i pripremanja podupirača za šalovanje deka i pripreme za šalovanje, da je na dan štetnog događaja nadređeni Ivo Kolaković njemu i još 3-4 radnika dao zadatak zatvaranja deke koji je trebalo hitno izvršiti, i to do 14 sati, jer je tada trebao doći beton za nalijevanje deke, da su deku zatvarali gotovim šalunzima određenih mjera, a ukoliko bi imali višak, taj višak se trebao odrezati, a u slučaju manjka, također odrezati gotov šalung i ubaciti ga tamo gdje nedostaje. Iz iskaza je također utvrđeno da tužitelj ima položen tesarski ispit, ali da nije obučen za rad na cirkularu, da nikada prije nije radio na cirkularu, ali da su taj dan svi morali raditi na cirkularu da bi mogli izvršiti posao, da nije mogao odbiti izvršenje tog zadatka jer bi dobio otkaz, da Ivo Kolaković, nadređeni tužitelju i voditelj gradilišta, nije bio fizički prisutan prilikom izvršenja zadatka, niti im je dao uputu kako izvršiti zadatak, da zadatak zatvaranja deke ne mogu izvršiti bez korištenja cirkulara, da se cirkular nalazio u neadekvatnoj prostoriji u kojoj je bilo smeća i otpadaka od željeza, a cirkular se nalazio uz hrpu željeza te nije bilo dovoljno prostora za normalan rad, odnosno za rezanje na pili, da se s rukavicama ne radi na kružnoj pili, da je tužitelj morao odrezati od panela dugog 30 cm dio od 9 cm jer mu je toliko nedostajalo da zatvori deku, pa je postavio panel na pilu i postavio graničnik, uključio pilu i počeo gurati dio koji je trebalo odrezati, a u jednom trenutku mu je daska okrenula desnu ruku i bacila je na pilu, te mu je pila odrezala tri prsta: kažiprst, srednji prst i prstenjak i zarezala mali prst desne ruke. Tužitelj također navodi da su na istom cirkularu drugi rezali aluminij materijal, te je isti vjerojatno oštetio zupce pile.
Navode tužitelja o neadekvatnosti prostorije u kojoj se nalazio cirkular i zabrani rada sa rukavicama na cirkularu potvrdio je i svjedok Branko Ratković kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivao životno, logično, uvjerljivo i u skladu sa iskazom tužitelja.
Sud je zabranio pitanje koje je punomoćnik tužitelja postavio svjedoku Branku Ratkoviću, a koje glasi: "Kako je po vašem mišljenju došlo do ozljeđivanja tužitelja?" jer se temeljem čl. 235. i 244. ZPP-a svjedoci saslušavaju o činjenicama, a ne iznose svoje mišljenje o istima.
Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je do štetnog događaja došlo jer tuženik nije osposobio tužitelja za rad na siguran način (čl. 27. ZZR-a), nije osigurao prikladan prostor za držanje i rad na kružnoj pili-cirkularu (čl. 41. ZZR-a) i propustio je pripremati i provoditi radni postupak i tehnologiju rada, kao i dati odgovarajuću uputu o provođenju zadanog radnog zadatka (čl. 44. ZZR-a). Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe na koje tuženik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, kao niti koje je mjere zaštite na radu tuženik poduzeo.
Neosnovan je prigovor uzročno-posljedične veze jer tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te je na njemu teret dokaza u smislu čl. 25. st. 1. ZZR-a, a nije dokazao suprotno. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja i svjedoka Ratkovića jasno proizlazi uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja.
Kako je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio vještačenje po vještaku zaštite na radu. Osim toga, tuženik se nije izjasnio na koju okolnost bi vještak trebao vještačiti, temeljem koje dokumentacije, na kojem mjestu, gdje se nalazi sporna kružna pila niti je dostavio dokumentaciju o ispravnosti iste.
Nakon zaključenja prethodnog postupka umješač je predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka Ive Kolakovića i dokaz vještačenjem po vještaku građevinske ili strojarske struke sa zadatkom da se utvrdi je li korištenje cirkulara potrebno za obavljanje radnog zadatka zatvaranja deke, kako je to tužitelj opisao, obrazlažući nove dokaze navodom da saznanje o predloženim dokazima nije imao do saslušanja tužitelja. S obzirom da je umješač stupio u parnicu na strani tuženika podnošenjem podneska 4.8.2016., nakon čega je 7.3.2017. održano pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak, to sud temeljem čl. 299. st. 2. i čl. 292. predložene nove dokaze neće uzeti u obzir. Sud također smatra da se u ovom slučaju ne radi o tome da ih umješač bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, jer kako je to prethodno navedeno, umješač je prijavio svoje miješanje 8 mjeseci prije zaključenja prethodnog postupka, te temeljem čl. 208. st. 1. ZPP-a primio parnicu u stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se on umiješao u parnicu, a u daljnjem toku parnice je bio ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima kako bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio (tuženik) i od koje je mogao prikupiti saznanja o odlučnim činjenicama. Konačno, sud je iz iskaza tužitelja i svjedoka Ratkovića utvrdio je li korištenje cirkulara potrebno za obavljanje radnog zadatka zatvaranja deke, pa predloženi dokazi nisu potrebni.
Sud nije posebno cijenio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru jer iz zapisnika i dokumentacije koju je dostavio Inspektorat rada proizlazi da nije mjesno nadležan za provođenje nadzora u EU, s obzirom na činjenicu da se ozljeda na radu dogodila na gradilištu u Njemačkoj, te da svi građevinski radnici tuženika obavljaju djelatnost na teritoriju Njemačke.
Kako iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi do ozljede došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe, to temeljem čl. 25. ZZR-a, za nastalu štetu tužitelju odgovara tuženik.
Radi utvrđenja osnova i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.
Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio posjekotinu od druge do pete ekstenzorne tetive desne ruke.
Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice zbog pretrpljene ozljede u štetnom događaju koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem omjeru mu je potrebno ulaganje pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu. Vještak navodi da je tužitelj dešnjak i da je tijekom pregleda utvrdio dizestezije drugog do četvrtog prsta desne šake dorzalno, ograničenost pokreta u drugom i trećem prstu, MPC zglobovima, PIP i DIP u 30% funkcije, ograničenost pokreta u četvrtom prstu u PIP-u i DIP-u u 20% normalne gibljivosti, da svim prstima desne šake tužitelj ne može formirati šaku, funkcija 4. i dalje bolnost u MPC. Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, sva utvrđena ograničenja koja će u budućem životu trpjeti zbog trajne povrede zdravlja, uzimajući u obzir da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 34 godine, da je po zanimanju strojarski tehničar i da je dešnjak, pa će posljedice ozljede osjećati svakodnevno, visina pravične naknade je 10.000,00 kn.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 50 dana. Bolovi koji se i dalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora. Izazvani fizički bolovi, njihovo trajanje i jačina opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje primarnog straha kod tužitelja koji se javlja pri štetnom događaju i koji je bio kratkotrajan i jakog intenziteta. Tzv. sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja jakog intenziteta trajao je 7 dana, srednjeg 7 dana, a manjeg 50 dana. Izazvani strah, njegovo trajanje i jačina opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn.
Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo u vidu ožiljka 10 cm x 4 mm, sivkasto crvenkaste boje, na dorzalnoj strani desne šake drugog do četvrtog prsta, tik iznad metakarpofalangealnih zglobova. Uvidom u naruženje tužitelja, sud je također utvrdio da se prethodno opisani ožiljak nalazi na desnoj šaci tužitelja i proteže se od korijena kažiprsta do malog prsta u vidu ravne crte, zadebljane kože i neujednačene teksture, kao i da su drugi do četvrti prst tužitelja natečeni. S obzirom da je tužitelj mlađe životne dobi, da se radi o naruženosti srednjeg stupnja koje je trećima vrlo uočljivo i to uvijek jer se radi o šaci desne ruke, a tužitelj je i dešnjak, zaostalo naruženje tužitelja opravdava novčanu naknadu u iznosu od 22.000,00 kn.
Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 2.9.2015.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje kod kuće) u razdoblju od 4.9.2014. do 24.9.2014. po 4 sata dnevno, a nakon toga, u razdoblju od 25.9.2014. do 5.11.2014. po 2 sata dnevno, jer je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove, a pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Tužitelj ima pravo na naknadu te štete temeljem čl. 1095. ZOO-a, a sud smatra primjerenim visinu sata pružanja tuđe pomoći i njege u iznosu od 30,00 kn, pa tužitelju pripada pravična naknada s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn (21 dan x 4 sata + 42 dana x 2 sata = 168 sati x 30,00 kn = 5.000,00 kn).
Nalazu i mišljenju sudskog vještaka prigovorio je tuženik, pa je sud proveo dokaz saslušanjem vještaka koji je u svom usmenom očitovanju istaknuo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te dopune. Navodi da pri ocjeni naruženja nije cijenio funkcijski status desne šake i prstiju jer je on zasebno ocijenjen u trajnim posljedicama, već isključivo kakav dojam naruženje ostavlja trećim osobama. Objašnjava da se naruženost ocjenjuje opisno, odnosno kvalitativno i predstavlja opći dojam trećih osoba koje mogu vidjeti određeni vid naruženja, kao i da se u predmetnom slučaju na hrptu desne šake na prijelazu šake u prste vidi veliki ožiljak tužitelja u svakom trenutku, pa se radi o naruženju srednjeg stupnja.
Sud je također izvršio uvid u Potvrdu liječnika opće prakse tužitelja, te utvrdio da prije ovog štetnog događaja tužitelj nije imao ozljede zbog kojih bi liječio desnu ruku ili desnu šaku. Slijedom navedenog, sud smatra nepotrebnim provođenje dokaza dostavom zdravstvenog kartona tužitelja radi uvida u premorbidno stanje tužitelja i razgraničenje posljedica ovog štetnog događaja od tegoba koje bi kod tužitelja eventualno perzistirale i ranije.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti, a vještak je argumentirano otklonio prigovore tuženika i umješača.
Slijedom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je ozljeđivanjem tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbi čl. 19. ZOO-a u svezi s odredbama čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 48.000,00 kn i imovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.
Budući da temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je liječenje završeno dana 2.9.2015., dok je tužba podnesena 8.3.2016., a odštetni zahtjev je tuženik zaprimio 15.1.2016., kamata na dosuđeni dio neimovinske štete teče od tog datuma.
Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege priznata kamata koja teče od 12.10.2017.
Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika i odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28) - 1.000,00 kn, sastava tužbe (Tbr. 7/1) - 1.000,00 kn, sastava podneska od 15.9.2016. (Tbr. 8/1) - 1.000,00 kn, pristupa na ročište 7.3.2017. (Tbr. 9/1) - 1.000,00 kn, sastava podneska od 30.3.2017. (Tbr. 8/3) - 250,00 kn, sastava podneska od 29.5.2017. (Tbr. 8/1) - 1.000,00 kn, pristupa na ročište 18.9.2017. (Tbr. 9/1) - 1.000,00 kn, a što uz 25 % PDV-a (1.562,50 kn) ukupno iznosi 7.812,50 kn, te uz trošak medicinskog vještačenja koje je bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica u iznosu od 1.100,00 kn i troška pristupa svjedoka Branka Ratkovića u iznosu od 1.800,00 kn koji je na ročište za saslušanje pristupio iz Kitzingena, Njemačka, parnični trošak ukupno iznosi 10.712,50 kn.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15.9.2017. jer je predan na ročištu za glavnu raspravu, pa kako je tužitelj njegov sadržaj mogao iznijeti na zapisnik s ročišta za glavnu raspravu održanog 18.9.2017., za pristup na koje mu je priznat trošak, to isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.
Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
Zahtjev tuženika i umješača za naknadom parničnog troška odbijen je jer su u cijelosti izgubili spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. listopada 2017.
Sutkinja:
Lucija Miše
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku uz poziv na uplatu predujma za pristup vještaka (250,00 kn) u roku od 8 dana
3. Umješaču po punomoćniku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.