Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: 6 Pr-902/17-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Babić Željka OIB: 85737169479 iz Vidovca, Sv. Valentina 14, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ruždjak i partneri iz Zagreba, protiv tuženika HŽ-Infrastruktura d.o.o. OIB: 39901919995 iz Zagreba, Mihanovićeva 12, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2017. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Sandre Sasunić, temeljem generalne punomoći Su-567/12, dana 12. listopada 2017. godine,
presudio je
I Nalaže se tuženiku HŽ-Infrastruktura d.o.o. OIB: 39901919995 iz Zagreba, Mihanovićeva 12 da tužitelju Babić Željku OIB: 85737169479 iz Vidovca, Sv. Valentina 14 na ime razlike plaće isplati iznos od 9.954,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:
- 865,60 kn od 15.02.2011. godine do isplate
- 865,60 kn od 15.03.2011. godine do isplate
- 995,44 kn od 15.04.2011. godine do isplate
- 865,60 kn od 15.05.2011. godine do isplate
- 952,16 kn od 15.06.2011. godine do isplate
- 865,60 kn od 15.07.2011. godine do isplate
- 865,60 kn od 15.08.2011. godine do isplate
- 908,88 kn od 15.09.2011. godine do isplate
- 952,16 kn od 15.10.2011. godine do isplate
- 908,88 kn od 15.11.2011. godine do isplate
- 908,88 kn od 15.12.2011. godine do isplate
u roku od 8 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 9.954,40 kn.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 10.484,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 6.278,00 kn u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je ovom sudu dana 27. veljače 2013. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je člankom 223 Kolektivnog ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture od 25. srpnja 2007. godine, ugovoreno da se za razdoblje primjene Kolektivnog ugovora, cijena sata rada povećava za svaku započetu godinu za 6%. Prema stavku 2 navedenog članka, usklađivanje sata rada ne smatra se izmjenom Kolektivnog ugovora. Člankom 2 III Aneksa Kolektivnog ugovora od 11. veljače 2009. godine regulirano je da se cijene sata rada neće povećavati u 2009. godini. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-885/11 od 12. srpnja 2011. godine preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1157/09 od 17. ožujka 2011. godine te je utvrđeno da je ništetan III Aneks Kolektivnog ugovora od 11. veljače 2009. godine. Nakon utvrđenja ništetnosti III Aneksa, ponovo je osnažena odredba članka 223 Kolektivnog ugovora pa je tuženik bio dužan usklađivati cijenu sata rada s navedenom odredbom do 01. prosinca 2011. godine, kada je sklopljen novi Kolektivni ugovor.
U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na presudi Županijskog suda u Zagrebu Gžr-885/11 od 12. srpnja 2011. godine, ali navedena presuda je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12 od 03. travnja 2013. godine i Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudio da je III Aneks Kolektivnom ugovoru djelatnosti HŽ Infrastrukture od 11. veljače 2009. godine zakonit i ima pravne učinke. Stoga tuženik smatra da tužitelj nema pravo na povećanje plaće od 6%.
U kasnijem tijeku postupka tužitelj je naveo da unatoč presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. travnja 2013. godine, ustraje na prigovoru ništetnosti Aneksa III jer smatra da je Aneks III ništetan zato što mu nije prethodilo bilo kakvo pregovaranje i isti je sklopljen protivno članku 229 Kolektivnog ugovora iz 2007. godine. Naveo je da se Aneks III odnosi samo na 2009. godinu i nije od utjecaja na tužiteljevo potraživanje za 2010. i 2011. godinu. Naveo je da stranke nisu pregovarale o povećanju plaće za 2010. godinu, već su jednostavno sklopile sporazum od 09. prosinca 2009. godine, ali navedeni sporazum ne obvezuje Sindikat Infrastrukture HŽ jer isti nije potpisao taj Sporazum. Tužitelj smatra da Sporazum između poslodavca i pojedinog sindikata ne može mijenjati odredbe Kolektivnog ugovora u kojem su sudjelovali i ostali sindikati. Tužitelj smatra da tuženik nije pokrenuo kolektivnog pregovaranje o povećanju cijena sata rada za 2011. godinu, a u odnosu na 2010. godinu pokrenuti su pregovori za sklapanje Aneksa Kolektivnog ugovora, ali samo radi utvrđivanja cijene sata za radna mjesta koja nisu postojala u Kolektivnom ugovoru.
Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti za ponovnu primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora.
Tužbenim zahtjevom navedenim u tužbi tužitelj na ime razlike između plaće obračunate prema članku 223 Kolektivnog ugovora i plaće koja mu je ispaćena za razdoblje od 01. siječnja 2009. godine od 30. studenog 2011. godinu, potražuje ukupni iznos od 20.438,40 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.
U podnesku od 26. veljače 2015. godine tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da ukoliko sud odbije tužbeni zahtjev naznačen u tužbi, predlaže da su naloži tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2010. godine do 30. studenog 2011. godine isplati ukupni iznos od 9.880,80 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec. Ukoliko sud odbije i navedeni tužbeni zahtjev, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2011. godine do 30. studenog 2011. godine isplati ukupni iznos od 3.128,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.
U kasnijem tijeku postupka tuženik je naveo da su oba eventualno kumulirana tužbena zahtjeva iz podneska od 24. ožujka 2015. godine, u cijelosti obuhvaćena glavnim tužbenim zahtjevom navedenim u tužbi te da tužiteljev tužbeni zahtjev nije predviđen člankom 188 stavak 2 ZPP-a.
Tuženik je naveo da je tužiteljevo potraživanje za 2009. godinu neosnovano jer je člankom 2 III Aneksa Kolektivnog ugovora od 11. veljače 2009. godine utvrđeno da se cijene sata rada neće povećavati u 2009. godini, a III Aneks Kolektivnog ugovora je sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zakonit i proizvodi pravne učinke.
Tuženik tvrdi da je tužiteljevo potraživanje za 2010. godinu neosnovano jer su sindikati s pravom na kolektivno pregovaranje i Uprava tuženika dana 09. prosinca 2009. godine sklopili Sporazum (IV Aneks) kojim su ugovorili da se plaće radnika tuženika privremeno u 2010. godini zamrzavaju na način da se cijene sata rada neće mijenjati do kraja 2010. godine. Kod zaključivanja Sporazuma od 09. prosinca 2009. godine proveden ja zakonom predviđeni postupak kolektivnog pregovaranja i u postupku donošenja Sporazuma imenovan je pregovarački odbor o čijem imenovanju su sindikati obavijestili tuženika.
Tuženik tvrdi da je neosnovano tužiteljevo potraživanje za 2011. godinu jer nisu ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora, s obzirom da je tuženik tijekom 2010. godine pokrenuo i zaključio 26. studenog 2010. godine V Aneks Kolektivnog ugovora koji regulira cijenu sata rada za pedesetak radnih mjesta, ali ne i povećanje cijene sata rada za 6%. Iz navedenog se, prema mišljenu tuženika, vidi volja i namjera ugovornih strana da nema povećanje plaća za 6% u 2011. godini.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunski list, izvadak iz Kolektivni ugovor za djelatnost HŽ Infrastrukture od 25. srpnja 2007. godine (u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor), III Aneks Kolektivnom ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture od 11. veljače 2009. godine (u daljnjem tekstu III Aneks), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1157/09 od 17. ožujka 2011. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-885/11 od 12. srpnja 2011. godine, izvadak iz Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture od 26. listopada 2011. godine, presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-408/12 od 03. travnja 2013. godine, Sporazum od 09. prosinca 2009. godine, poziv na kolektivno pregovaranje od 14. listopada 2009. godine, obavijest o imenovanju članova pregovaračkog odbora od 21. listopada 2009. godine, obavijest o otvaranju pregovora od 21 listopada 2009. godine, odluku o imenovanju pregovaračkog tima HŽ Infrastrukture d.o.o. za pregovaranje o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. od 23. listopada 2009. godine, zapisnik sa kolektivnog pregovaranja od 09. prosinca 2009. godine, V Aneks Kolektivnom ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture od 26. studenog 2010. godine (u daljnjem tekstu V Aneks), odluku o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora HŽ Infrastruktura d.o.o. od 27. srpnja 2010. godine, zabilješku od 27. kolovoza 2010. godine, zabilješku od 24. studenog 2010. godine.
Presudom poslovni broj Pr-4204/13 od 16. prosinca 2015. godine sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, a navedena presuda preinačena je u točki I presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-173/16 od 05. srpnja 2016. godine te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2009. godine do 30. studenog 2011. godine isplati ukupni iznos od 20.438,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-173/16 od 05. srpnja 2016. godine ukinuta je presuda ovog suda od 16. prosinca 2015. godine u dijelu pod točkom II i III presude koji se odnose na razliku plaće za razdoblje od 01. siječnja 2010. godine do 30. studenog 2011. godine i na razdoblje od 01. siječnja 2011. godine do 30. studenog 2011. godine.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1484/16 od 08. veljače 2017. godine ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-173/16 od 05. srpnja 2016. godine i presuda ovog suda poslovni broj Pr-4204/13 od 16. prosinca 2015. godine, iz razloga što sud nije utvrdio da li je pokrenuto kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada za 6% i za ostala radna mjesta, osim za 40 novih radnih mjesta koja nisu obuhvaćena kolektivnim ugovorom i 11 radnih mjesta u Službi za fondove EU.
U ponovljenom postupku sud nije provodio dokaze jer ih parnične stranke nisu predložile.
Sud je ponovo ocijenio dokaze provedene u postupku koji je prethodio donošenju presude od 16. prosinca 2015. godine te je sukladno članku 8 ZPP-a zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
Među strankama je nesporan matematički izračun tužbenog zahtjeva.
Člankom 223 stavak 1 Kolektivnog ugovora od 25. srpnja 2007. godine propisano je da se za razdoblje primjene tog ugovora cijene sata rada povećavaju za svaku započetu godinu za 6%.
Člankom 2 III Aneksa od 11. veljače 2009. godine izmijenjen je članak 223 Kolektivnog ugovora i propisano je da se cijene sata rada utvrđene prilogom II Aneksa sklopljenog 08. veljače 2008. godine, neće povećavati u 2009. godini. Stranke su suglasne da se najkasnije u rujnu 2009. godine otvore pregovori o povećanju plaće za 2010. godinu.
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 408/12 potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pr-1157/09 od 17. ožujka 2011. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je Sindikat tuženika predložio da sud utvrdi da je ništetan III Aneks Kolektivnog ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture od 11. veljače 2009. godine.
Iz navedenog proizlazi da III Aneks nije ništetan, već je isti valjan i proizvodi pravne učinke.
Tužitelj neosnovano ustraje na prigovoru ništetnosti III Aneksa jer je pitanje ništetnosti III Aneksa prethodno pitanje u ovom sporu, a s obzirom da je o tom pitanju sud već donio pravomoćnu odluku, ovaj sud u ovom postupku nije ovlašten ponovo odlučivati o tom pitanju.
Dopisom od 14. listopada 2009. godine tuženik je pozvao Sindikate na kolektivno pregovaranje temeljem članka 2 III Aneksa te je pozvao Sindikate da imenuju pregovarački odbor radi kolektivnog pregovaranja.
Na navedeni poziv odgovorili su Sindikat Infrastrukture Hrvatske, Sindikat željezničara Hrvatske, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Sindikat hrvatskih željezničara, koji su imenovali članove pregovaračkog odbora i navedeni sindikati su dopisom od 21. listopada 2009. godine obavijestili Upravu tuženika da su spremni putem pregovaračkog odbora pristupiti otvaranju pregovora u skladu s člankom 2 stavak 2 III Aneksa.
Tuženik je odlukom od 23. listopada 2009. godine imenovao pregovarački tim Uprave za kolektivno pregovaranje o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora djelatnosti HŽ Infrastruktura d.o.o., sa pregovaračkim odborom sindikata HŽ Infrastrukture. Istom odlukom utvrđen je početak kolektivnog pregovaranja s danom 28. listopad 2009. godine.
Kolektivno pregovaranje održano je 09. prosinca 2009. godine, što je vidljivo iz zapisnika na listu 48 spisa i članovi pregovaračkog tima sindikata i pregovaračkog tima Uprave tuženika dogovorili su konačni tekst Sporazuma i potpisivanje istog.
Dana 09. prosinca 2009. godine između sindikata s pravom na kolektivno pregovaranje u HŽ Infrastrukturi i Uprave tuženika sklopljen je Sporazum, koji po sadržaju predstavlja IV Aneks Kolektivnog ugovora.
Okolnost što navedeni Sporazum nije potpisan po Sindikatu Infrastrukture HŽ-a, nije od utjecaja na valjanost tog Sporazuma odnosno Aneksa Kolektivnog ugovora jer da bi Kolektivni ugovor mogao proizvoditi valjane pravne učinke, nije nužno da ga sklope sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, već je dovoljno da ga potpišu najmanje jedan subjekt na strani poslodavca i jedan na strani sindikata. Iz zapisnika od 09. prosinca 2009. godine nedvojbeno proizlazi da su u pregovorima sudjelovali predstavnici Sindikata Infrastrukture imenovani u pregovarački odbor sindikata Infrastrukture odlukom od 21. listopada 2009. godine.
Iz navedenog proizlazi da je sklapanju Sporazuma od 09. prosinca 2009. godine prethodila procedura kolektivnog pregovaranja pa tužitelj neosnovano tvrdi da navedeni Sporazum ne predstavlja Aneks kolektivnog ugovora jer nije donesen po proceduri propisanoj za izmjenu kolektivnog ugovora.
Člankom 3 Sporazuma utvrđeno je da se plaće radnika u 2010. godini, privremeno zamrzavaju na način da se cijene sata rada važeće u 2009. godini, neće mijenjati do kraja 2010. godine osim povećanja po osnovi navršenog radnog staža.
Člankom 5 stavak 2 Sporazuma utvrđeno je da ukoliko poslodavac tijekom rujna 2010. godine ne pokrene kolektivno pregovaranje o povećanju cijena sata rada, smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora objavljenog u Službenom vjesniku od 23. kolovoza 2007. godine.
S obzirom da je člankom 3 Sporazuma predviđeno zamrzavanje plaća radnika u 2010. godini tužiteljevo potraživanje razlike plaće s navedenog osnova za 2010. godinu je neosnovano.
Tužitelj smatra da su za 2011. godinu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora jer tuženik u rujnu 2010. godine niti u studenom 2010. godine nije pokrenuo kolektivno pregovaranje u smislu članka 5 stavak 2 Sporazuma.
Nasuprot tome, tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora jer je 26. studenog 2010. godine sklopljen V Aneks koji regulira povećanje cijene sata rada za određena radna mjesta, ali ne i povećanje cijene sata rada za 6%.
Uvidom u zabilješku od 24. studenog 2010.godine utvrđeno je da su toga dana održani pregovori na sastanku pregovaračkog odbora sindikata i pregovaračkog tima poslodavca za izmjene i dopune kolektivnog ugovora HŽ Infrastruktura d.o.o. Na sastanku su sudjelovali predstavnici sindikata Infrastrukture HŽ, a pregovori su se odnosili na cijene sata rada za pojedina radna mjesta navedena u zapisniku sa sastanka. Iz zabilješke je vidljivo da je poslodavac dana 03. studenog 2010. godine uputio sindikatima s pravom na kolektivno pregovaranje, prijedlog za kolektivno pregovaranje o povećanju postojećih cijena sata rada za radna mjesta u Službi za fondove EU. Na kraju sastanka konstatiran je završetak dijela kolektivnog pregovaranja koji se odnosi na utvrđivanje cijena sata rada te će se na temelju navedene zabilješke izraditi V aneks kolektivnog ugovora djelatnosti HŽ Infrastrukture.
S obzirom da je tuženik dopisom od 03. studenog 2010.godine pokrenuo kolektivno pregovaranje za određivanje cijene sata rada za radna mjesta navedena u tom dopisu (što je vidljivo iz zabilješke od 24. studenog 2010. godine), a nije dokazao da je pokrenuo kolektivno pregovaranje za povećanje cijene sata rada za 6% u 2011. godini za ostala radna mjesta, sud je zaključio da tuženik nije pokrenuo kolektivno pregovaranje u smislu članka 5 stavak 2 Sporazuma.
Stoga je sud zaključio da je ispunjen uvjet za potpunu primjenu članka 223 Kolektivnog ugovora od 25. srpnja 2007. godine te slijedom toga tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće po osnovi uvećanja cijene sata rada za 6% za 2011. godinu.
S obzirom da je sud zaključio da tužitelj ima pravo na povećanje cijene sata rada za 6% za razdoblje od 01. siječnja 2011. godinu do 30. studenog 2011. godine, tužitelju je na ime razlike plaće za navedeno razdoblje dosuđen ukupni iznos od 9.954,40 kn bruto, a sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporan matematički izračun tužbenog zahtjeva.
Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća, sukladno članku 84 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 149/09) dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu pa je tuženik slijedećeg dana došao u zakašnjenje.
Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.
Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 9.954,40 kn.
Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15).
Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 26.02.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 10.03.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 08.04.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 21.04.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 28.05.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 10.09.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 10.11.2015. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), za sastav žalbe od 23.12.2015. godine u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10/1), za zastupanje na ročištu 19.09.2017. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1).
Ukupan trošak tužitelja iznosi 10.250,00 kn, a s obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 49% na ime parničnog troška pripada mu iznos od 5.022,50 kn. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 1.255,50 kn pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 6.278,00 kn.
Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.
Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 28. rujna 2015. godine jer u navedenom podnesku tužitelj ponavlja ranije iznesene navode.
Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. listopada 2017. godine
Sudac:
Jasminka Galešić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.