Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Pr-66/2017-11 Općinski sud u Vukovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Pr-66/2017-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

            Općinski sud u Vukovaru, OIB: 69370038985, po sucu toga suda Branku Fabcu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Karlo Andrić, OIB:88235309510, Strizivojna, Braće Radića 323, koga zastupa punomoćnica Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku, Trg Ante Starčevića 12, protiv tuženika Hrvatske šume, društvo sa ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB:696993144506, Uprava šuma – Podružnica Vinkovci, Trg bana Josipa Šokčevića 20, Vinkovci, koga zastupa punomoćnica Vlatka Radanov, dipl. pravnica, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 05. listopada 2017. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Sibile Jagar Marčić odvjetnice u Osijeku i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4.  ZPP-a, dana 06. listopada 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

            I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume, društvo sa ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB:696993144506, Uprava šuma – Podružnica Vinkovci, Trg bana Josipa Šokčevića 20, Vinkovci da na ime razlike plaće za razdoblje od 01. travnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2017. godine  isplati tužitelju Karlu Andrić, OIB:88235309510, Strizivojna, Braće Radića 323 sveukupan bruto iznos od 17.002,40 kn (slovima:sedamnaesttisućadvijekune-ičetrdesetlipa) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- za travanj 2016. godine bruto iznos od 1.460,50 kn počevši od 20. svibnja 2016. g. do isplate

- za svibanj 2016. godine bruto iznos od 1.740,21 kn uvećano za stimulaciju u bruto iznosu od 

  114,03 kn  počevši od 20. lipnja 2016. godine do isplate

- za lipanj 2016. godine bruto iznos od 1.330,50 kn počevši od 20. srpnja 2016. g. do isplate

- za srpanj 2016. godine bruto iznos od 1.301,78 kn počevši od 20. kolovoza 2016. g. do isplate

- za kolovoz 2016. godine bruto iznos od 1.341,64 kn počevši od 20. rujna 2016. g. do isplate

- za rujan 2016. godine bruto iznos od 293,01 kn uvećano za stimulaciju u bruto iznosu od

  123,45 kn počevši od 20. listopada 2016. godine do isplate,

- za listopad 2016. godine bruto iznos od 530,20 kn počevši od 20. studenoga 2016. g. do isplate

- za studeni 2016. godine bruto iznos od 1.572,59 kn počevši od 20. prosinca 2016. g. do isplate

- za prosinac 2016. godine bruto iznos od 801,78 kn počevši od 20. siječnja 2017. g. do isplate

- za siječanj 2017. godine bruto iznos od 1.524,03 kn počevši od 20. veljače 2017. g. do isplate

- za veljaču 2017. godine bruto iznos od 718,09 kn počevši od 20. ožujka 2017. g. do isplate

- za ožujak 2017. godine bruto iznos od 1.086,96 kn počevši od 20. travnja 2017. g. do isplate

- za travanj 2017. godine bruto iznos od 1.585,23 kn počevši od 20. svibnja 2017. g. do isplate

- za svibanj 2017. godine bruto iznos od 1.478,40 kn počevši od 20. lipnja 2017. g. do isplate,

kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.062,50 kn (slovima:četiritisuće-šezdesetdvijekuneipedesetlipa) sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 06. listopada 2017. godine pa do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana.

            II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,50 kn (slovima:tisućupetstošezdesetdvijekuneipedestlipa).

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi tvrdi da je radnik tuženika prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a na radnom mjestu šumskog radnika sa mjestom rada u Šumariji Strizivojna, zatim da je prije premještaja na ovo radno mjesto kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu šumskog radnika - sjekača, na kojem je obolio od dijagnosticirane i priznate profesionalne bolesti, kao i da na sadašnjem radnom mjestu ostvaruje nižu plaću od one koju je ostvarivao na radnom mjestu šumskog radnika sjekača, tako da mu je nastala imovinska šteta u smislu izgubljene zarade. Tužitelj navodi da mu je s obzirom na promjenu radnog mjesta odnosno premještaj na radno mjesto šumskog radnika za koje je prema aktima tuženika utvrđena niža plaća od one koju je tužitelj ostvarivao na radnom mjestu šumskog radnika sjekača nesporno nastala imovinska šteta a što je utvrđeno zaključivanjem izvansudskih nagodbi tijekom prethodnih godina.

Dalje tužitelj navodi da su u svrhu sprječavanja te štete sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o zaštiti na radu, Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima kod tuženika  strane kolektivnog ugovora utvrdile pravo radnika na izgubljenu zaradu odnosno pravo na isplatu razlike plaće, što je utvrđeno člankom 45. važećeg Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma zaključenog u mjesecu veljači 2014. godine koji je i danas na snazi.

Dalje navodi tužitelj da je slijedom nespornog prava na isplatu razlike plaće prethodnih godina zaključivao i izvansudske nagodbe a kasnije je to pravo ostvarivao kroz sudske postupke vođene pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod poslovnim brojem P-421/2013 i poslovnim brojem Pr-151/2015.

 Međutim, tuženik unatoč naprijed navedenom svoju obvezu niti nadalje ne ispunjava, zatim tužitelj tvrdi da mu tuženik duguje iznos od oko petnaest tisuća kuna na ime razlike plaće za razdoblje od 01. travnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2017. godine, zbog čega predlaže sudu da se tuženiku naloži isplata razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom.

            U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pravni osnov odnosno činjenicu da je tužitelj zbog profesionalnog oboljenja s poslova šumskog radnika sjekača raspoređen na poslove šumskog radnika i da mu je s te osnove isplaćivana naknada štete s naslova izgubljene zarade, zatim navodi tuženik kako je suglasan da se izračun razlike plaće sačini po njegovom Financijsko – računovodstvenom odjelu, a koji je izračun tuženik priložio uz podnesak zaprimljen 25. srpnja 2017. godine.

            U podnesku zaprimljenom  20. rujna 2017. godine tužitelj je izjavio da  prihvaća izračun razlike plaće  koji je dostavio tuženik, te je ujedno uredio tužbeni zahtjev na način kako je pobliže opisano u točki I. izreke ove presude, a kojem se tuženik ne protivi ali nije izričito priznao tužbeni zahtjev.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja HZMO PS u Osijeku od 12. kolovoza 2011. godine, prijave o profesionalnoj bolesti od 07. prosinca 2010. godine, ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 08. prosinca 2011. godine, Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenoga 2009. godine te pregledom obračuna razlike bruto plaće sačinjenog po Financijsko računovodstvenom odjelu Uprave šuma, Podružnica Vinkovci na listu 4 spisa.

 

            Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP - „Nar.nov.“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08. 123/08.-ispr. 57/11; 148/11., 25/13. i 89/14 – Odluka USRH) sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

            Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj kao radnik zaključio sa tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika dana 08. prosinca 2011. godine, zatim da je tužitelj ranije kod tuženika radio na poslovima šumskog radnika sjekača, kao i da je kod tužitelja utvrđena profesionalna bolest. Nije sporno niti da je tužitelj radio ranije a i danas radi u organizacionoj jedinici tuženika odnosno u Šumariji Strizivojna, zatim da je za prethodno razdoblje tužitelju već dosuđena razlika plaće kako to proizlazi iz presude ovog suda Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pr-151/2015-12 od 13. studenoga 2015. godine i presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-421/13-15 od 10. srpnja 2014. godine.

            Pregledom obračuna razlike bruto plaće na listu 24 spisa utvrđeno je da razlika bruto plaće tužitelja za razdoblje od 01. travnja 2016. godine pa do 31. svibnja 2017. godine u usporedbi sa plaćama radnika sjekača Ilije Andrijević,  Danijela Gašpić, Mario Jurić, Predraga Kljajić i Darka Damjanović iznosi 17.002,40 kn  bruto ukupno, a mjesečno kako je to pobliže opisano u navedenom obračunu a što je sve sukladno odredbi čl. 43. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb.

Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, pa kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tuženik isplatio tužitelju plaću u iznosima manjim od one koja mu pripada po osnovi priznate i utvrđene profesionalne bolesti, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.

            S obzirom da je tuženik zakasnio sa ispunjenjem svoje obveze, tužitelju se dosuđuje zatezna kamata u smislu čl. 29. st. 1. ZOO/05 tako da je kamata dosuđena od dvadesetog dana u tekućem mjesecu za razliku plaće u prethodnom mjesecu sukladno KU. 

            Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

O zateznoj kamati i stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Nar. nov“ br. 78/15), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 17.002,50 kn i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarife odvjetnika - „Nar. nov.“ br. 142/12., 103/14., 118/14 i 107/15).

Tužitelj je u ovoj parnici uspio u cijelosti a njegovi troškovi se sastoje iz nagrade za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife odvjetnika, zatim nagrade za sastav obrazloženog podneska zaprimljenog 20. rujna 2017. godine po Tbr 8/1 Tarife odvjetnika i zastupanja na ročištu održanom dana 05. listopada 2017. godine po Tbr. 9/1 Tarife odvjetnika za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 kn ili za sve tri radnje zajedno 3.000,00 kn, zatim iz nagrade za pristup punomoćnice tužitelja na pripremno ročište 13. srpnja 2017. godine odgođeno bez raspravljanja u iznosu od 250,00 kn po Tbr. 9/5 Tarife odvjetnika, kao i PDV-a na odvjetničke usluge u iznosu od 812,50 kn po Tbr. 42. Tarife odvjetnika (na osnovicu od 3.250,00 kn) ili sveukupno 4.062,50 kn, koliko je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju.

            Preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,50 kn se odbija kao neosnovan. Naime, tužitelju nije priznat trošak nagrade za pristup njegove punomoćnice na ročište za objavu presude 06. listopada 2017. godine po Tbr. 9/3 Tarife odvjetnika u iznosu od 625,00 kn zajedno sa PDV-om jer ta parnična radnja nije potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a), budući da se u smislu odredbe čl. 335. st. st. 10. ZPP-a presuda može istaknuti na internetskoj stranici e–oglasne ploče sudova ukoliko stranka odnosno punomoćnik ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje a uredno je obaviještena o ročištu, dok se razlika do zatraženih 1.562,50 kn troška sastoji u odbijanju dijela naknade za zastupanje na ročištu 13. srpnja 2017. godine u iznosu od 937,50 kn zajedno sa PDV-om budući da je to ročište odgođeno bez raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife odvjetnika).

Tuženik troškove postupka nije tražio tako da sud o njima nije odlučivao.

Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Vukovaru, 06. listopada 2017. godine

                                                                                                                                  S U D A C:

                                                                                                                               Branko Fabac,v.r.

 

 

 

            UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

            Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

            Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

Copyright © Ante Borić