Broj: Pr-370/2016-28

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja  Antun Galović, OIB 45869453818, Matije Gupca 12, 32270 Županja zastupanog po punomoćniku ZOU Ivan Lukić i Hana Lukić Hob, protiv tuženika  Dom zdravlja Županja, OIB 59035887147, Dr. Franje Račkog 32, 32270 Županja, radi Radno - naknada štete nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 28. rujna 2017. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 05. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Županja, Županja, Dr. Franje Račkog 32 (OIB:59035887147), da tužitelju Antunu Galović (OIB:45869453818), Županja, M. Gupca 12, isplati iznos od ukupno 35.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 10.02.2015. god. do isplate, sve u roku 15 dana."

 

Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

U historijatu tužbe za naknadu štete navodi se da je tužitelj kao radnik tuženika na radnom mjestu djelatnika za čišćenje i održavanje u uredima, hotelima i drugim objektima i da je nastradao na radnom mjestu dana 10. veljače 2015. prilikom redovnog radnog vremena i obavljanja uobičajenih poslova. Do teške ozljede ramena puknuća tetive, te ozljede šake posebno u predjelu srednjeg prsta i zgloba navodi da je došlo bez njegove krivnje prilikom pada elektro ormarića na tužitelja. U tužbi se navodi i da je nakon nezgode tužitelju pružena hitna pomoć nakon čega je uslijedilo dugotrajno liječenje, operacija i fizikalna terapija i da do stradavanja tužitelj nikada nije imao problema sa rukom i da je bio potpuno zdrav.

Zbog ozljede tužitelj navodi da trpi trajne posljedice u vidu smanjenja životnih aktivnost, neprekidnom trpljenju bolova, da je trpio strah i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog čega od tuženika kao poslodavca traži naknadu štete u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna prema inicijalnom tužbenom zahtjevu.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i predlaže da sud odbije isti u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.

Tuženik ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu domara – dostavljača i ne spori da je tužitelj pri obavljanju redovnih poslova – zamjena osigurača u elektro ormariću doživio ozljedu na radu, ali osporava da bi tuženik za to bio odgovoran. Tuženik navodi da je kao poslodavac primijenio sva pravila zaštite na radu i da je do ozljede došlo uslijed više sile.

Tuženik navodi i da je tužitelj tek 17. veljače 2015. o ozljeđivanju na radu obavijestio poslodavca i da je u razmaku od 10. do 17. veljače 2015. uredno obavljao svoje radne zadatke o čemu da je vodio i dnevnik i da je poslodavca o ozljedi odmah obavijestio.

Tuženik se poziva na otpusno pismo u kojem da se navodi iskaz tužitelja liječniku da je sredinom veljače prilikom dizanja tereta osjetio jake bolove u lijevom ramenu, te nakon toga oslabljen i bolan opseg pokreta u istom ramenu, i da sam tužitelj nije naveo da se radi o ozljedi na radu iz kojeg razloga se sam tuženik pita da li je operacija bila posljedica ozljede na radu ili neke druge ozljede.

Tuženik se poziva i na specijalistički nalaz od 14. rujna 2015. u kojem stoji da od zadnje kontrole je tužitelj dobio udarac u operirano rame i da je bilo nužno utvrditi koliko je udarac utjecao na oporavak tužitelja i boli koje je svakodnevno trpio.

Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik ima zaključenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 217700000039, i da je tužitelj naknadu štete trebao tražiti od Croatia osiguranja.

 

Sud je proveo dokazni postupak uvidom u:

- prijava ozljede na radu list 5-8 spisa

- odštetni zahtjev list 10-11 spisa

- medicinska dokumentacija list 12-37 spisa

- ugovori o radu na neodređeno vrijeme list 42-47 spisa

- popis poslova u zdravstvenoj djelatnosti list 48-69 spisa

- dnevnik rada list 70 spisa

- polica osiguranja od posljedica nesretnog slučaja list 75 spisa

- fotografije  elektro ormarića list 81-82 spisa

- ispis zdravstvenog kartona list 83 -104 spisa

- izjave Nede Grgić i Katice Oreč list 108-109 spisa

- fotografije elektroormarića list 110-113 spisa

- nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Borne Wertheimer

- nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Zlatka Haramustek

- iskazi svjedoka Katice Oreč i Nede Grgić te tužitelja kao stranke u postupku.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadom štete u iznosu od 35.000,00 kuna od tuženika kao poslodavca.

Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima domar i dostavljač i da je dana 10. veljače 2015. tijekom redovnog radnog vremena došao u ambulantu u Bošnjacima kada je pristupio promjeni osigurača u elektro ormariću.

Sporno je da je tužitelj pretrpio štetne posljedice  za koje potražuje naknadu štete zbog pada poklopca elektro ormara na ruku i rame tužitelja kao i odgovornost tuženika, te pasivna legitimacija tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik imao zaključenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja br. 217700000039 kod Croatia osiguranja, te je uz odgovor na tužbu dostavio tu policu iz koje je sud utvrdio da je Ministarstvo financija u korist svih korisnika državnog proračuna sa Croatia osiguranjem zaključilo navedenu policu osiguranja osoba od nesretnog slučaja 02. veljače 2016. i da osiguranje počinje 01. travanj 2016. i traje do 31. prosinca 2016.  Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan jer navedena polica osiguranja ne pokriva dan 10. veljače 2015. kada je tužitelj ozlijeđen na radu kod tuženika, a inače bi obveznik glede eventualne pripadajuće naknade tužitelju da je zaključeno kolektivno osiguranje i za dan kada je tužitelj ozlijeđen po toj polici bio osiguratelj. Kako tuženik za sud i suprotnu stranu nije pružio podatak da je tužitelja osigurao od posljedica nesretnog slučaja pasivno je legitimiran tuženik kao poslodavac za naknadu štete koja tužitelju kao radniku nastane tijekom rada. Takvo stajalište zauzeo je i VSRH u presudi broj Rev-2427/ 1996-2 od 29. ožujka 2000.

 

Sud je saslušao svjedoke koji su izjavili:  

Neda Grgić:

- da je vidjela na dan 10. veljače 2015. da je tužitelj došao u medicinsku ambulantu u Bošnjacima da promjeni osigurače ili tako nešto, neki kvar, više se ne sjeća točno zbog proteka vremena, a  kasnije da je čula od kolegice iz patronaže Katice Oreč da se tužitelj ozlijedio,

- da u trenutku ozljeđivanja odnosno pada poklopca ormarića  da nije bila prisutna u prostoru  pa ne može reći na koji način se to dogodilo jer se elektro ormarić nalazi u čekaonici ambulante,

- da joj je Katica Oreč rekla da se majstor Antun ozlijedio,  a kasnije su čuli i da je odlazio na terapije,

- da radi u zubnoj ambulanti i iz te ambulante tužitelj nije pozvan ali u zgradi postoje još dvije druge ambulante i patronažna služba i moguće je da ih je netko iz tih ambulanti pozvao za navedeni posao jer je čekaonica zajednička za sve ambulante i patronažu,  

- na pitanje punomoćnika tužitelja da li je dala kakvu izjavu u vezi štetnog događaja svjedokinja je odgovorila da se sjeća da je potpisala izjavu ali se ne sjeća sadržaja iste,

-  na pitanje suca uz predočenje fotografije poklopca elektro ormara na str 110-113  spisa, te se svjedok izjašnjava da je riječ o elektro ormaru u čekaonici,

- da ne zna tko je napisao tekst ali misli da joj je medicinska sestra donijela izjavu i tom prilikom rekla da je bio tužitelj i da je tražio dva svjedoka.

 

Katica Oreč:

-   da pozna tužitelja kao djelatnika tuženika odnosno domara i on se javio njoj, a sad se zbog proteka vremena koji je to točno dan bio ne može sjetiti, sjeća se da je bilo dopodne, a javio se njoj i rekao da će promijeniti osigurač, da je izašla za tužiteljem u čekaonicu u kojoj je bilo više pacijenata, donijela mu karton koji je stavio na stolicu i da je otišla u svoju sobu.

- da je tužitelj pristupio promjeni osigurača i nakon nekog vremena čula je da je nešto tresnulo i izašla je van u čekaonicu,

- da je tada tužitelj rekao da dok je silazio sa stolice jer je završio zamjenu osigurača iznenada su ga vrata kutije sa osiguračima udarila po ramenu. Tužitelj se nije odmah žalio na to da je ozlijeđen već tek nakon dužeg vremena je tužitelja srela i to možda od nekoliko mjeseci, a možda i godinu dana i tada joj  je tužitelj priopćio da je od posljedica udarca pretrpio ozljede i da ide na fizikalnu terapiju i da je na bolovanju,

- da su vrata od sandučića oko 70x40 ali su ista malo teža,

- da je riječ je o starijem ormariću u trošnijem stanju i djeluje klimavo,

- da je potpisala izjavu od 16. veljače 2015. ali da je bila prisutna do trenutka kada je postavljen karton na stolicu, a ne i kasnije odnosno za vrijeme promjene osigurača i silaska tužitelja sa stolice,

- kada je čula da je nešto tresnulo ušla je u čekaonicu i vidjela je da su vrata sandučića otvorena. Tom prilikom se tužitelj požalio da su ga udarila vrata, a nije s njim provela duže vrijeme u razgovoru da bih znala koliko ga je to povrijedilo i koliko je trpio bolove,

- da je u tom trenutku  bilo 7-8 ljudi u čekaonici,

- da misli da predmetni ormarić na vratima nema ključ već samo ima zatvarač odnosno mehanizam koji drži poklopac i sprječava pad vrata.

- da nije vidjela da li je tužitelj ispravno zatvorio vrata pa su se unatoč tome ista naglo otvorila.

 

Tužitelj Antun Galović saslušan kao stranka u postupku je izjavio:

- da kod tuženika radi kao domar i dostavljač, da je taj dan vraćao protupožarne aparate sa servisa i iste je trebao razvesti po svim ambulantama,

- da je dolaskom u Bošnjake Katica Oreč ga zamolila da pogleda jednu utičnicu koja nije bila u funkciji i da je ispitao da li ima struje pošto je pokazalo da nema struje išao je promijeniti osigurač,

- da se osigurači  nalaze u metalnom ormariću koji se otvara prema van, riječ je o metalnom ormariću čije stijenke su deblje jer je riječ o starijem primjerku. Da je otključao ormarić i dok je spuštao poklopac poklopac je padao prema dolje jer se otkačio sa šarki i da je poklopac zaustavio lijevom rukom i šaka lijeve ruke boljela ga je više dana jer je naglo udario u navedeni poklopac. Da je malo osjećao bolove i u ramenu ali je  pio tablete protiv bolova i mislio da će za nekoliko dana proći i zato nije odmah zatražio liječničku pomoć. Kod liječnika je otišao nakon desetak dana koji ga je uputio kod fizijatra, a koji nije izvršio snimanje ramena i tek nakon više dana je izvršeno snimanje ramena. I potom je utvrđeno da je doživio rupturu tetive supra spiratus, da je u vezi predmetnog ozljeđivanja  imao operativni zahvat, a bio je i zaražen bakterijom,  

- da je neposredno odgovaran Janji Stojanović glavnoj sestri, da on već godinama postupa po zahtjevima svih medicinskih sredstava jer iste za svaki kvar ne zovu prvo glavnu medicinsku sestru već kad se tužitelj pojavi u ambulanti njemu neposredno prijave kvar i traže popravak,

- da je na taj način sam popravljao razne kvarove u 12 ambulanti.

 

Na prijedlog tuženika sud je odredio vještačenje po vještaku zaštite na radu Zlatku Haramustek iz Čepina koji se izjasnio:

- da smatra da je tužitelj izvodio posao zamjene osigurača suprotno pravilima zaštite na radu, da zamjena osigurača spada u osnovne poslove održavanja, pa ih svatko može odraditi pa i tužitelj kao domar, da je tužitelj pogriješio kada je sa stolice mijenjao predmetni osigurač na ormariću, da taj posao treba odraditi sa ljestava koje su stabilnije, da ne može reći da li je navedeno bilo od utjecaja na padanje poklopca ormarića,

- da kao vještak zaštite na radu ne može donijeti sud o tome da li su brava i ormarić bili u ispravnom stanju, ali da prema izvješću o provjeravanju električne instalacije zdravstvene stanice Bošnjaci od 21. veljače 2015. broj ZNR-ELM-00248/13 i dostupnim fotografijama da je ormarić bio u uporabnom stanju,

- da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način  odnosno osposobljen za poslove domara – dostavljača,

-  da su vratašca morala biti uzemljena što znači da su imala vodič s jedne strane povezan na vratašca, a s druge strane na masu ormarića, te kao takva nisu mogla pasti na pod, mogla su pasti odnosno visjeti da ih tužitelj uhvati rukom.

Analizom iskaza svjedoka i tužitelja kao stranke u postupku,te nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu i priloženih fotografija sud je utvrdio:

- da je tužitelj 10. veljače 2015. u dopodnevnim satima vraćao protupožarne aparate sa servisa i iste trebao razvesti po svim ambulantama Doma zdravlja Županja i kada je došao u ambulantu u mjestu Bošnjaci tužitelj je zamoljen od patronažne sestre Katice Oreč da pogleda jednu utičnicu za koju je utvrdio da nije bila u funkciji jer u istoj nije bilo struje iz kojeg razloga je otišao promijeniti osigurač,

- da se elektro ormar  nalazi u  čekaonici medicinske ambulante, da je medicinska sestra Katica Oreč sa tužiteljem izašla u čekaonicu i dala mu karton koji je stavio na stolicu (kako bi sačuvao stolicu od prljanja) na koju se popeo,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            

- da su vrata ormarića od debljeg lima promjera cca 70 x40 cm, da je riječ o starijem ormariću u trošnijem stanju koji djeluje klimavo, da se poklopac ormarića otvara prema van što da je tužitelj i učinio i potom zamijenio osigurač i poklopac ponovno vratio u prvobitno stanje zatvorivši ormar, ali kad je počeo silaziti sa stolice poklopac se otkačio i udario tužitelja po ramenu i rukama.

Sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja da su ga vrata odnosno poklopac elektro ormara udarila dok ih je otvarao uslijed pada sa šarki jer je to ne logično s obzirom da je tužitelj prilikom spuštanja poklopca poklopac držao rukom pa nije mogao pasti na njegovo rame tako što bi se otkačio, a i da se jeste tada otkačio padao bi okomito, a ne na stranu prema tužitelju jer to i ruka tužitelja ne bi omogućavala. S druge strane sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka  Katice Oreč da je čuvši pad predmeta u hodniku u isti izašla i vidjela da poklopac visi i da je tužitelj joj tada rekao da ga je poklopac udario po ramenu prilikom silaska sa stolice nakon što je izvršio zamjenu osigurača u ormariću. S obzirom da navedeni svjedok nema razloga da opisuje šteni događaj drugačije u odnosu na ono što je vidjela i što joj je sam tužitelj odmah priopćio sud je iskazu tog svjedoka poklonio vjeru, dok tužitelj nije jer je iskaz tužitelja usmjeren na neistinito prikazivanje trenutka i okolnosti pod kojima je udaren od strane metalnog poklopca kako bi odgovornost za štetu bila na tuženiku.

Na prijedlog tužitelja sud je odredio medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Borna Westheimer i utvrdio:

- da je u štetnom događaju od 10. veljače 2015. tužitelj pretrpio raskinuće tetive iznad grebenskog mišića lijevog ramena što je okvalificirano kao teška tjelesna ozljeda,

- da je tužitelj sa takvom ozljedom mogao dolaziti na posao s tim da nije mogao adekvatno koristiti lijevu ruku i da prije ozljeđivanja u zdravstvenom kartonu tužitelja nema podataka da se žalio na bolove u lijevom ramenu, da do predmetne ozljede može doći bilo što bi tužitelj naglo trznuo ruku ili od udarca vrata ormarića,

- da kod tužitelja postoji umanjenje životnih aktivnosti od 10% zbog ograničene pokretljivosti ramena koja kod tužitelja nije u jačem stupnju,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, na dan ozljede i na dan operacije, bolove srednjeg intenziteta 30 dana od toga 20 nakon ozljede i 10 nakon operacije, a bolove blagog intenziteta trpio je ukupno još 150 dana (za vrijeme liječenja infekcije lijevog ramena i za vrijeme fizikalne terapije). Povremene bolove slabijeg intenziteta koji su nakon toga zaostali ubrojeni su u postotak životne i radne sposobnosti,

- primarni strah jakog intenziteta trajao je vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je jedan dan na dan operacije, sekundarni strah srednje jakog intenziteta trajao 14 dana, a slabog intenziteta još 30 dana, strah nije ostavio trajne posljedice,

- kod tužitelja postoji naruženost blagog stupnja uvjetovana ožiljcima na lijevom ramenu koji su vidljivi drugim osobama sa prilikom nošenja ljetne odjeće odnosno kad je pacijent u majici bez rukava ili bez majice,

- potrebu za tuđom njegom i pomoći tužitelj je imao, nakon povrede i nakon otpusta iz bolnice, tijekom nošenja imobilizacije na ruci ukupno tijekom 8 tjedana 4 sata dnevno (dva tjedna nakon ozljeđivanja i 6 tjedana za vrijeme liječenja gnojne upale ramena nakon operacije), a potom još 6 tjedana u trajanju od dva sata dnevno nekvalificirane osobe.

U vezi naknadnog osporavanja od strane tuženika da je tužitelj  ozlijeđen 10. veljače 2015. jer nije odmah prijavio poslodavcu ozljedu na radu, valja reći da je takva mogućnost utvrđena medicinskim vještačenjem, a i sam tuženik je to priznao kada je za tužitelja sastavio prijavu ozljede na radu 17. veljače 2015.

Nalaz medicinskog vještaka je obrazložen i u njemu nema kontradiktornosti, te je sud isti kao stručan i objektivan prihvatio.

S druge strane sud nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu nije prihvatio kao stručan i objektivan u dijelu u kojem nije obrazložio zašto je tužitelj pogriješio kada je sa stolice mijenjao osigurač u elektro ormariću, a ne sa ljestava koje su po vještaku stabilnije, budući da tužitelj nije izgubio ravnotežu ili se poskliznuo sa stolice. I sam vještak navodi da ne može reći da li je mijenjanje osigurača sa stolice bilo od utjecaja na padanje poklopca ormarića pa valja zaključiti da vještak nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između uporabe stolice i ozljeđivanja tužitelja. Dakle, mijenjanje osigurača sa stolice nije uzrok ozljeđivanja tužitelja, već što tužitelj nije stavio kočnicu u pravilan položaj, a ista i po iskazu svjedoka Katice Oreč postoji na elektro ormariću. Tužitelj kao domar kod tuženika bio je ovlašten i osposobljen vršiti zamjenu osigurača u elektro ormaru jer za taj posao nije potrebno bilo kakvo dodatno stručno osposobljavanje ili osposobljavanje s područja zaštite na radu, u tom dijelu sud prihvaća nalaz vještaka zaštite na radu.

 U relevantnoj sudskoj praksi kod ozljeđivanja na radu  npr. u odluci VSRH Rev 2206/1991-2 od 23. siječnja 1992. rečeno je da grubo nemarno postupa onaj oštećeni koji u svom radu ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, a sa običnom pak nepažnjom postupa onaj koji u svom radu ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek. Ovakvo definiranje i razlikovanje grube od obične nepažnje prihvaća i ovaj sud.

Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/17., 118/14., 154/14) koji je na snazi od 25. prosinca 2014. propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Iz prednjih utvrđenja ovaj sud zaključuje da je tužitelj ozlijeđen na radu 10. veljače 2015. tako što je u njegovo rame dok je silazio sa stolice udario metalni teži poklopac elektro ormara pri padu koji prethodno nije osigurao od pada time što bi stavio kočnicu u pravilan položaj i time nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek čime je grubo nemarno postupio. Tijekom postupka ni sam tužitelj ne tvrdi da na ormariću nema kočnice, a i bilo bi nelogično da nema jer bez iste ormarić ne bi mogao biti zatvoren. Stoga je ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju posljedica njegove krajnje nepažnje, a ne propusta poslodavca, te se tuženik temeljem odredbe čl. 25. st.2. Zakona o zaštiti na radu oslobađa odgovornosti za naknadu štete tužitelju.

S obzirom na prednja utvrđenja i zaključke sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom štete za iznos od 35.000,00 kuna sa zateznom kamatom.

 

Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 164. ZPP-a.

VPS je 35.000,00 kuna.

Tužitelju ne pripada naknada parničnog troška u iznosu 13.245,00 kuna jer nije uspio u sporu.

Tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 350,00 kuna, sastava odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kuna, pristupa na ročište 24.11. 2016. iznos od 1.000,00 kuna, pristup na ročište 14.04.2017. iznos od 1.000,00 kuna, pristup na ročište 05.09.2017. iznos od 1.000,00 kuna i 28.09.2017. iznos od 1.000,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska 07.04.2017. iznos od 1.000,00 kuna i 26.07.2017. iznos od 1.000,00 kuna, ukupno 7.000,00 kuna uvećano za PDV u iznosu od 1.750,00 kuna, ukupno 9.100,00 kuna.

Tuženik je imao trošak vještačenja po vještaku zaštite na radu 2.620,00 kuna.

Dakle, tuženik je imao ukupan trošak u iznosu od 11.720,00 kuna.

Neosnovano tuženik potražuje trošak medicinskog vještačenja jer je isti platio tužitelj.

Međutim, iako je tuženik uspio u sporu za naknadu štete, uvažavajući primanja tužitelja u iznosu od 4.182,49 kuna na ime plaće i iznos troškova koje bi tužitelj trebao platiti,  sud cijeni da iznos troškova  koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženiku nije neznatan i da predstavlja ne razmjeran teret za njega, a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (tako i u predmetima Cindrić i Bešlić protiv RH Zahtjev br. 72152/13, te predmetu Kuduz kod suda EU), te je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. Takva je i sudska praksa tijekom 2017. od strane više županijskih sudova npr. Županijskog suda u Splitu i Županijskog suda u Zagrebu.

U Vukovaru, 05. listopada 2017.

                                                                                                               Sudac

                                                                                                                            Ivica Grubišić, v.r.       

          

          POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

          Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 8 dana od dana objave presude putem ovog suda.