Broj: Pr-1122/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice Ivane Sladonja iz Zagreba, Nova cesta 126, OIB: 72126878412, zastupane po punomoćnicima Josipu Vukadinu, Vesni Grčević Vukadin i Hrvoju Vukadinu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika HPB-Invest d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 77486858909, zastupanog po punomoćniku Tvrtku Dobriniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2017., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika Borisa Guljaša i punomoćnika tuženika, dana 5. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.         Utvrđuje se da Odluka tuženika HPB Invest d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 77486858909, o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 021-16-OU od 19. travnja 2016. tužiteljici Ivani Sladonja iz Zagreba, Nova cesta 126, OIB: 72126878412, nije zakonita, te da radni odnos tužiteljici Ivani Sladonja nije prestao.

 

II.        Nalaže se tuženiku HPB Invest d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 77486858909, da tužiteljicu Ivanu Sladonja iz Zagreba, Nova cesta 126, OIB: 72126878412, vrati na posao u  roku od 8 dana.

 

III.       Nalaže se tuženiku HPB Invest d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 77486858909, da tužiteljici Ivani Sladonja iz Zagreba, Nova cesta 126, OIB: 72126878412, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

IV.       Odbija se zahtjev tuženika HPB Invest d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 77486858909, kojim traži naknadu parničnog troška.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 30.4.2014. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i Dodatak I. za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj u organizacijskoj jedinici Odjel middle office s plaćom od 10.356,00 kn. Dana 31.3.2016. pozvana je u Upravu tuženika gdje joj je rečeno da je pogrešno unijela limit za Global fond što predstavlja tešku povredu Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, te je zatraženo njeno objašnjenje o čemu je sastavljen zapisnik na koji je stavila primjedbe. Dana 4.4.2016. tuženik joj je uručio upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa prije otkaza Ugovora o radu protiv kojeg je tužiteljica podnijela prigovor dana 6.4.2016. Zbog iste povrede radne obveze dana 19.4.2016. primila je tuženikovu Odluku o otkazu od 19.4.2016. s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu za radno mjesto specijalist s plaćom od 5.178,00 kn. Navodi da u svom Odjelu nije nikome rukovodila jer je bila jedina zaposlena u tom Odjelu, te da je odbila ponudu izmijenjenog Ugovora o radu i podnijela Zahtjev za zaštitu prava dana 23.4.2016. Nakon toga je tuženik Odlukom od 25.4.2016. izmijenio t. 3. Odluke o otkazu na način da je odredio otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca. Smatra da joj tuženik nakon izrečenog Upozorenja na povrede radne obveze ne može otkazati za istu povredu, te da je do greške u unosu limita došlo uslijed preopterećenosti posla i loše organizacije posla kod tuženika u kojem je izostala kontrola unesenih podataka, a ne uslijed njene nemarnosti i nesavjesnosti. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da sud utvrdi nezakonitom Odluku o otkazu ugovora o radu od 19.4.2016., da radni odnos tužiteljice nije prestao, da naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i da joj naknadi trošak parničnog postupka.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je tužiteljica priznala pogrešku na Zapisnik o očitovanju od 31.5.2016., kao i da se nije uspjela organizirati zbog velike količine posla, da posao nije organiziran, da je svjesna da bi morala imati dodatnu kontrolu, da je svjesna da ima niz limita koji ne funkcioniraju i/ili nisu dobro unijeti, da nema završeno ekonomsko usmjerenje na što je svjesna da se ne može pozivati s obzirom da dugogodišnji rad kod tuženika, da ne osporava da je predsjednik Uprave u više navrata ukazivao na propuste i manjkavosti u radu i posebno znanju tužiteljice kao rukovoditeljice odjela o ulaganju, financijskim izvješćima i osnovnim funkcioniranjima drugih poslovnih procesa te da joj je ukazivao na potrebu savladavanja pravila tog dijela posla kako bi ispravno obavljala povjerene poslove, dok je sama tužiteljica u odnosu na navedeno jasno navela da je najveći problem bio to što je sve radila u hodu, paralelno i površno te se nije uspjela sa svime dovoljno detaljno pozabaviti. Smatra da prethodni navodi upućuju na opravdanost i zakonsku osnovanost otkaza te napominje da se radi o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu jer tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti zbog čega je došlo do opravdanog gubitka povjerenja tuženika da tužiteljica ima sposobnosti dalje samostalno rukovoditi Odjelom middle office. Također ukazuje i da su ispunjeni uvjeti i za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu s elementima skrivljenog ponašanja radnika jer se radi o teškom propustu u izvršavanju obveze iz radnog odnosa u slučaju pogrešno unesenog ograničenja ulaganja jer je gotovo godinu dana (od 11.3.2015. do 13.3.2016.) HPB Global fond imao više od 35% neto imovine uložene u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj ili za koje jamči RH, a za što nije dobiveno prethodno odobrenje HANFA-e niti je to smio učiniti, što znači da su vršena ulaganja preko zakonom određenih ograničenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 22.3.2016., Odluku o izmjeni odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, Odluku o otkazu, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.4.2016., Prigovor na Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa, Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa, Primjedba na „Zapisnik – Očitovanje“, Zapisnik – očitovanje, Ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelja Odjela, Odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava, Zaključak od 18.3.2016., te proveo dokaz saslušanjem svjedoka Lidije Grbešić, tužiteljice i zz tuženika Borisa Guljaša.

Na temelju provedenog postupka, ocjenjujući dokaze svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica do otkazivanja kod tuženika radila na radnom mjestu rukovoditelja Odjela middle office, da joj je tuženik 4.4.2016. izrekao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, te da je 19.4.2016. donio Odluku o otkazu.

Među strankama je sporno može li tuženik nakon izrečenog Upozorenja za istu povredu otkazati Ugovor o radu tužiteljice, o kojoj vrsti otkaza se radi u Odluci o otkazu, kao i je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz tužiteljici.

Uvidom u Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 19.04.2016. sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj u Odjelu poslova middle office-a s funkcijom upravljanja rizika te joj ponudio zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta specijalist u Odjelu poslova middle office-a, sve pozivajući se na članak 123. Zakona o radu, koji regulira institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Tuženik u Odluci nije naznačio o kojoj vrsti otkaza se radi niti je naznačio članak Zakona o radu iz kojeg bi eventualno proizlazila vrsta otkaza, slijedom čega je vrstu otkaza potrebno utvrditi iz sadržaja Odluke o otkazu (čl. 120. Zakona o radu, „Narodne novine“ br. 93/14, -dalje: ZR).

Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljica koja obavlja poslove radnog mjesta rukovoditelj Odjela middle office-a i funkcije upravljanja rizicima grubo povrijedila obveze iz radnog odnosa, jer je nemarno i nesavjesno izvršavala svoje radne obveze i napravila veliki propust koji se u skladu sa člankom 374. Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom ("Narodne novine" br. 16/13 i 143/14) smatra teškim prekršajem društva za upravljanje.

Iz gore navedenog iz obrazloženja Odluke o otkazu, ovaj sud zaključuje da je tuženik tužiteljici dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a ne osobno uvjetovani otkaz i /ili osobno uvjetovani otkaz s elementima skrivljenog ponašanja, kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu.

Člankom 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Člankom 119. st. 1. ZR-a propisana je dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a stavkom 2., dužnost poslodavca da radniku omogući da iznese svoju obranu prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je dana 21.03.2016. tuženik zaprimio Zapisnik o neposrednom nadzoru Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga kojim je utvrđeno da HPB Global fond u razdoblju od 11.03.2015. do 13.03.2016. ima više od 35% neto imovine uložene u prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca, čiji je izdavatelj ili za koje jamči Republika Hrvatska za što nije dobio prethodno odobrenje te iste Agencije, a niti je to navedeno u prospektu Fonda. Navodi se da je tužiteljica trebala unijeti u aplikaciju ograničenje ulaganja te da to nije učinila na ispravan način. U obrazloženju se također navodi da je dana 31.03.2016. tužiteljica pozvana u ured Uprave kako bi joj se ukazalo na težinu propusta koji se temeljem članka 374. Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom smatra teškim prekršajem o čemu je sastavljen i Zapisnik - očitovanje od 31.03.2016. i kojom prilikom je tužiteljica navela da je svjesna propusta koji je nastao zbog velikog obima posla i velike količine regulatornih promjena te da je svjesna pogreške i da prilikom unosa limita nije obratila dužnu pažnju, nakon čega joj je Uprava ukazala na činjenicu da su joj u nekoliko navrata pokušali ukazati na propuste i manjkavosti i radu, manjkavosti u znanju o ulaganju, znanje o financijskim izvješćima, u osnovnim funkcioniranjima drugih poslovnih procesa te da su je poticali na savladavanje tog gradiva kako bi ispravno obavljala povjerene poslove. Također su naveli da bi tužiteljica kao rukovoditelj trebala samostalno organizirati i obavljati sve poslove iz svoje domene, dok je na navedene primjedbe tužiteljica izjavila da nije ekonomskog usmjerenja, iako svjesna da se na to ne može pozvati s obzirom da ima osam godina radnog iskustva kod tuženika te da je problem bio u tome što je sve radila paralelno i površno te se nije uspjela svemu dovoljno detaljno posvetiti.

U Odluci o otkazu se nadalje navodi da je nakon tog razgovora dana 04.04.2016. tužiteljici uručeno Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa prije otkaza ugovora o radu kojim joj se ukazalo na mogućnost otkaza ako nastavi s kršenjem navedenih ili sličnih obveza iz radnog odnosa te joj je istodobno uručen novi ugovor o radu koji je 07.04.2016. tužiteljica vratila nepotpisanog i uručila prigovor na Upozorenje.

Iz prethodno iznesenog proizlazi da je tuženik smatrao da je tužiteljica grubo povrijedila obveze iz radnog odnosa kada je ograničenje ulaganja unijela na neispravan način što je on utvrdio 21.03.2016., kada je zaprimio Zapisnik o posrednom nadzoru te je pozvao 31.03.2016. tužiteljicu i ukazao joj na propust kao i na ostale propuste i manjkavosti u radu, a konačno je tužiteljici 04.04.2016. upravo zbog tog propusta i ostalih manjkavosti u radu izrekao Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa kojim joj je ukazana mogućnost otkazivanja u slučaju nastavka kršenjem navedenih ili sličnih obveza iz radnog odnosa.

Uvidom u Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa prije otkaza ugovora o radu od 04.04.2016., sud je utvrdio da se istim tužiteljica upozorava na povrede obveza iz radnog odnosa prije otkaza ugovora o radu ako nastavi s kršenjem navedenih ili sličnih obveza iz radnog odnosa. Sadržaj Upozorenja u cijelosti je identičan obrazloženju Odluke o otkazu, te se odnosi na iste povrede.

Kako je tuženik tužiteljicu pisano upozorio na povredu radne obveze detaljno opisujući o kakvoj povredi se radi, to nije bilo uvjeta da tuženik nakon toga iz istih razloga odnosno zbog iste povrede donese Odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Naime, nakon što je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa, tužiteljica nije ponovila niti počinila novu povredu radne obveze, odnosno nije nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa, pa tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu. Konačno, prije donošenja Odluke o otkazu, tuženik nije ni povukao/stavio izvan snage Upozorenje na obveze iz radnog odnosa.

 Prema tome, tuženik je tužiteljici izrekao Upozorenje u smislu čl. 119. st. 1. ZR-a, a nakon toga joj je zbog iste povrede otkazao ugovor o radu. Kako tužiteljica nakon Upozorenja nije ponovila niti počinila novu povredu radne obveze, to tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika zbog čega je valjalo utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena.

Navedeno također proizlazi iz iskaza svjedoka Lidije Grbešić, zz tuženika Borisa Guljaša i tužiteljice kojima je sud u tom dijelu poklonio vjeru. Štoviše, svjedok Lidija Grbešić, članica Uprave tuženika i zz tuženika izričito su u svom iskazu naveli da je tužiteljica dobila otkaz jer nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora, da je Upozorenje izrečeno za propust u ograničenju limita i za ostale propuste u radu, te da u cijelosti ostaju kod tog Upozorenja. 

Valja istaknuti da neprihvaćanje ponude izmijenjenog ugovora o radu ne predstavlja i ne može biti opravdani razlog za otkaz tužiteljici jer je radni odnos ugovorni odnos koji nastaje suglasnošću volja stranaka odnosno slobodnom voljom ugovornih stranaka. Osim toga, radni odnos (ugovor o radu) može prestati samo iz razloga taksativno navedenih u čl. 112. u vezi s čl. 115. i 116. ZR-a, a neprihvaćanje ponude nije jedan od njih.

Nadalje, neosnovan je navod tuženika da se u konkretnom slučaju radi o osobno uvjetovanom otkazu, jer iz obrazloženja Odluke o otkazu, a kako je to gore objašnjeno, proizlazi da tuženik tužiteljici stavlja na teret kršenje obveza iz radnog odnosa, dok u obrazloženju ne navodi koje bi to bile određene trajne osobine i sposobnosti zbog kojih tužiteljica ne bi bila u mogućnost uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa u smislu članka 115. st. 1. t. 2. ZR-a.

Konačno, tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu navodi i gubitak povjerenja u sposobnost tužiteljice navodeći da je sama tužiteljica navela da je nad njezinim radom potrebno vršiti dodatnu kontrolu. Iz iskaza zz tuženika i svjedoka Grbešić ne proizlazi da bi tužiteljici bilo otkazano zbog gubitka povjerenja niti oni to uopće navode kao razlog otkaza, dok u odnosu na navod da je tužiteljica sama navela da joj je potrebna dodatna kontrola, valja istaknuti da je tužiteljica u svom iskazu kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je životan i uvjerljiv, objasnila da je rekla da je Skrbništvo banke također trebalo kontrolirati ograničenje ulaganja što nije učinilo. Isto tako, tužiteljica je jasno i detaljno iznijela primjedbe na sadržaj Zapisnika o očitovanju i na sadržaj Upozorenja u Prigovoru na Zapisnik i Prigovoru na Upozorenje. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je izjava tužiteljice izvučena iz konteksta te da tuženik nije dokazao da bi izgubio povjerenje u tužiteljicu. 

Pored toga, ponovno se ponavlja da je tuženik za iste povrede već prethodno tužiteljici izrekao Upozorenje primjenom čl. 119. st. 1. ZR-a pa iz istih razloga ne može naknadno izgubiti povjerenje u sposobnost tužiteljice i opravdano i zakonito tužiteljici otkazati Ugovor o radu.

S obzirom da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu nedopuštena, valjalo je temeljem članka 124. ZR-a utvrditi da radni odnos tužiteljice nije prestao i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na posao.  

Kako je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije posebno ocjenjivao ostale dijelove iskaza saslušanog svjedoka, zz tuženika i tužitelja.

Tužiteljici je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je sukladno Tbr. 7/2 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn, što uz 25% PDV-a (500,00 kn) iznosi 2.500,00 kn.

Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu, 5. listopada 2017.

                                                                                                                       Sutkinja:

                                                                                                                    Lucija Miše, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.