Broj: 4 Pr-778/16-42

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

           

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice Katarine Gornik iz Zagreba, Turinina 7, OIB 02685955424, zastupane po punomoćnici Goranki Franić, odvjetnici u Zagrebu, Bosanska 57, protiv tuženika ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o. za usluge, Zagreb, Heinzelova 53A, OIB 45462110557, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec, Zagreb, Draškovićeva 82, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. rujna 2017., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 4. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

           

I.          Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od:

- 22.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2016. pa do isplate,

-   1.680,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2017. pa do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II.        Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom:

- iznosa od 28.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2016. pa do isplate,

- iznosa od 3.320,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2016. pa do isplate,

- zakonskih zateznih kamata na iznos od 22.000,00 kuna tekućih od 30. ožujka 2016. do 11. listopada 2016., i

- zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.680,00 kuna tekućih od 30. ožujka 2016. do 3. listopada 2017.

 

III.       Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.082,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

IV.       Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.737,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

V.        Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 7.242,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

VI.       Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.532,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 30. ožujka 2016.  i tijekom postupka tvrdi da se dana 7. lipnja 2015. u obavljanju svog redovitog posla kao zaposlenica tuženika na radnom mjestu čistačica u KBC Rebro Zagreb u prostoru "nečistog" poskliznula na mokri pod i pala. Istog dana obrađena je u KBC Zagreb gdje je ustanovljena zadobivena ozljeda desnog koljena, te je konačnim dijagnostičkim pregledom indicirana operacija koljena, artroskopija, koja je i obavljena u KBC Sestre milosrdnice dana 28. siječnja 2016. uz daljnju preporuku fizikalne terapije. Od štetnog događaja pa sve do danas nesposobna je za rad. Nakon štetnog događaja otkazan joj je ugovor o radu. Uslijed zadobivenih ozljeda povrijeđeno joj je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, trpjela je bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 15. rujna 2017.  (list 143. spisa) predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade štete isplatiti joj iznos od 55.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je u cijelosti bila osigurana zaštita na radu. Tužiteljica se spornog dana nije poskliznula i pala tijekom obavljanja svog redovnog posla, budući je . Naime, spornog dana tužiteljica je prema rasporedu bila zadužena za čišćenje Odjela očne poliklinike, a ne Odjela onkologije u kojem je prostoru i pala. Nije jasno zašto je tužiteljica uopće ulazila u prostor onkologije, s obzirom da taj dan nije bila upućena na taj Odjel, niti je za isti bila zadužena. Pregledom provedenim spornog dana nisu utvrđene ozljede koje tužiteljica navodi  u tužbi, već je utvrđen samo otok koljena uz očuvanu gibljivost, bez frakture. Kraj navedenog, tužiteljica je i prije spornog događaja imala problema s koljenom, pa ozljede koje navodi u tužbi nikako ne mogu biti posljedica pada spornog dana. Tužiteljici je radni odnos prestao istekom vremena na koje je bio sklopljen ugovor o radu. Stoga, predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 6.-10. spisa), Izjavu o ozljedi na radu (list 11. spisa), medicinsku dokumentaciju (list 12.-34., 59.-103. i 114.-116. spisa), Raspored (list 44. spisa), Potvrdu od 14. rujna 206. (list 58. spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 22. travnja 2015. (list 107.-109. spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Bumčiju i dr. Vesni Šerić (list 122.-127. i 142. spisa), saslušani su svjedoci Monika Bračić (list 111. spisa), Mara Klarić (lis t111.-112. spisa), Maja Šivak (list 112. spisa) i Gizela Maraković (list 112. spisa), te je saslušana tužiteljica (list 112.-113. spisa).

 

Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 22. travnja 2015., temeljem kojeg je obavljala poslove čistačice. Također nije sporno da je tužiteljica 7. lipnja 2015. bila zadužena za čišćenje Odjela očne poliklinike u KBC Rebro.

 

Između stranaka je sporna odgovornost, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

 

Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu od 10. lipnja 2015. utvrđeno je da se tužiteljica ozlijedila na radu 7. lipnja 2015. u razdoblju od 14,00-14,59 sati na KBC Rebro Zagreb za vrijeme redovitog radnog vremena na poslovima čišćenja na način da se prilikom ulaska u prostor "nečistog" poskliznula na mokri pod i pala, pri čemu je ozlijedila koljeno.

 

Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da se na trećem katu nalaze tri odjela, i to očni, onkologija i crijevni. Njezino  radno mjesto preko tjedna bilo je na Odjelu za onkologiju gdje je ona držala svoja sredstva za rad. Čistačice cijelog trećeg kata su na tom prostoru „nečisto“ držale sredstva za rad, s tim da se tu držalo i smeće, veš i infektivni otpad. Ona je taj dan trebala čistiti na Očnom odjelu od 7,00 do 19,00 sati. U jednom trenutku joj je ponestalo čistih krpa i ona se sjetila da na svom odjelu ima dva „mopa“, odnosno dvije krpe za pod i da se iste nalaze u tom prostoru za „nečisto“. Došla je u prostor „nečisto“, poskliznula se na mokrom podu i pala je naprijed na koljena. Jauknula je i došla je gospođa Klarić koja ju je podignula i odvela na hitnu. Prije predmetnog ozljeđivanja nije imala nikakvih problema s koljenima. To desno koljeno je operirala i ima dva ožiljka. Za vrijeme dok je bila u longeti pomoć su joj pružala djeca. Nije znala da se treba javiti za ključ ako joj za vikend ponestane sredstava.

 

Iskaz tužiteljice prihvaćen je u cijelosti, jer je ista iskazivala uvjerljivo, životno, i sukladno iskazu svjedokinje Mare Klarić. Tako je Mara Klarić, koja je 7. lipnja 2015. čistila Odjel onkologije, potvrdila da se na Odjelu onkologije u jednom središnjem zatvorenom prostoru drže krpe i sav potrebni materijal, tako da oni sa svih strana dolaze i uzimaju što im treba. Kada su dolazile po taj materijal nisu se trebale nikome javljati. Ukoliko je bilo problema s krpama svjedokinja Mara Klarić bi ih donijela s nekakvog daljnjeg odjela.

 

Da su se sredstva za rad nalazila u prostoru „nečisto“ u svom je iskazu potvrdila i svjedokinja Gizela Marković.

 

Sud prihvaća iskaze svjedokinja Gizele Marković i Monike Bračić iz kojih proizlazi da su se čistačice ukoliko bi im ponestalo sredstava za rad trebale javiti Moniki Bračić, kao nadređenoj radnici, kako bi ih ista ovlastila da uzmu sredstva za rad iz skladišta, nakon čega su trebale upisati što su uzele. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica bez dozvole nadređene radnice nije uzela niti jedno sredstvo za rad iz skladišta, već je sa odjela na kojem je čistila otišla u zatvoreni prostor „nečisto“ koji se nalazio na istom katu na kojem je čistila. Kraj navedenog, taj prostor „nečisto“ se nalazio na Odjelu onkologije na kojem je i inače čistila i držala svoja sredstva za rad.

 

Iskazi svjedokinja Maje Šivak i Gizele Marković u dijelu u kojem su iskazivale kako im se tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja žalila na bolove u koljenu sud nije posebno cijenio, jer utjecaj možebitnih ozljeda koljena i prijašnjih problema s koljenom na tjelesno zdravlje tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja ocjenjuje vještak medicinske struke.

 

Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se tužiteljica 7. lipnja 2015. ozlijedila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka, te da je tužiteljičina ozljeda, a time i šteta, u uzročno-posljedičnoj vezi s njezinim radom za tuženika.

 

Odredbom čl. 51. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., u  daljnjem dijelu teksta: ZR-a) propisano je da ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u skladu s člankom 111. Zakona o radu.

 

Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14. i 118/14., dalje u tekstu: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

 

Iz prethodnih utvrđenja proizlazi da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo zbog događaja nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Također je utvrđeno da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo radnjom treće osobe.

 

Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

 

Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužiteljice, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužiteljice.

 

Utvrđujući odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom  (čl. 68. ZZR-a).

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica predmetne zgode prilikom obavljanja svojih redovitih poslova postupala s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječno pažljiv radnik u identičnoj situaciji, te da ista nije počinila nikakav propust u provođenju pravila zaštite na radu. Upravo suprotno, do pada tužiteljice došlo je zbog mokrog poda, odnosno zbog propusta tuženika da radni prostor tužiteljice učini sigurnim i održavanim, čime je postupio protivno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a.

 

Svjedokinja Gizela Marković u svom je iskazu navela da im nije bilo preporučeno da u slučaju da im ponestane krpa ili drugog materijala idu na drugi odjel uzimati krpe ili materijal, dok je Monika Brečić istaknula da u principu čistačica bez dozvole nadređene osobe ne može otići sa svog radnog mjesta radi posuđivanja sredstava na drugi odjel.

 

Imajući u vidu prethodno navedene iskaze svjedokinja Gizele Marković i Monike Brečić, sud u odlasku tužiteljice u zatvoreni središnji prostor (tzv. „nečisto“) na drugi odjel koji se nalazi na istom katu na kojem je predmetne zgode i čistila, i koji prostor se nalazi na odjelu na kojem je i inače čistila, a sve radi pribavljanja krpa za čišćenje poda, ne nalazi propusta u radu tužiteljice. To ne samo zbog toga što tuženik čistačicama nije dao jasne upute o postupanju u identičnoj situaciji za vrijeme vikenda, već i zbog toga što bi svaka prosječno pažljiva radnica postupila kao i tužiteljica u konkretnoj situaciji.

 

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Bumči, kirurgu, i dr. Vesni Šerić, neurologu.

 

Na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Igora Bumči, kirurga i dr. Vesne Šerić, neurologa  od 27. veljače 2017. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje desnog koljena, a potom je nakon obrade i provođenja fizikalne terapije indiciran operativni zahvat. Liječena po kirurgu konzervativno, ortopedu operacijski i fizijatru fizikalnom terapijom. Po provedenom liječenju zaostali su bolovi i smanjenja pokretljivost desnog koljena, te sukladno navedenom tužiteljica ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu i radu srazmjerno 3% trajno,  u smislu pogoršanja stanja degenerativnih promjena te ranije ispoljenja tegoba. Fizičke boli kumulativno (ozljeđivanje i operacija) jakog intenziteta tužiteljica je trpjela 2 dana, srednjeg tri tjedna, blagog do dva mjeseca, dok su povremene pojavnosti nadalje obuhvaćeni ocjenom pojačanih napora. Primarni strah intenzivan i kratkotrajan kod tužiteljice trajao je i koliko i sam štetni događaj, sekundarni strah kumulativno jakog stupnja 3 dana, srednjeg 8 dana, slabog intenziteta oko 2 mjeseca. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna (kumulativna) 8 tjedana 2 sata dnevno (za vrijeme imobilizacije, mirovanja, hoda s pomagalima) za obavljanje kućanskih poslova, nabavka i pripremu hrane te osobnu higijenu. Neugodnosti tijekom liječenja tužiteljica je imala u smislu bolova i straha uslijed imobilizacije, operacije, vađenja šavi, primanja lijekova, fizikalne terapije. Naruženje uslijed opisanih ožiljaka te blago šepanje. Prema medicinskoj dokumentaciji liječenje tužiteljice završilo je 11. listopada 2016.

 

Navedenom nalazu i mišljenju tužiteljica je prigovorila navodeći kako nije jasna formulacija "ranije ispoljenja tegoba", a što insinuira da bi tužiteljica imala tegobe s desnim koljenom i prije štetnog događaja što nije evidentirano u njezinom zdravstvenom kartonu. Smatra da je nalazom i mišljenjem neadekvatno određena posljedica koju trpi zbog zadobivene ozljede, budući posljedice osjeća u vidu svakodnevnih bolova u nozi, nemogućnosti normalnog hodanja, a zbog čega vidno i šepa. Također smatra da je ocjena straha, boli i tuđe pomoći i njege preniska.

 

Tuženik je ukazao na činjenicu da je tužiteljica prije nastanka štetnog događaja bolovala od bolesti varikoziteta nogu (bolnost, osjećaj težine i napetosti u nogama nakon dužeg stajanja, oteknuće nogu, svrbež na koži, grčevi u nogama, otok u području skočnog zgloba, trnci i nemir u nogama) i šećerne bolesti. Međutim, vještaci u svom nalazu i mišljenju nisu naveli je li do pada tužiteljice moglo doći uslijed navedenih bolesti, kao i da li bi posljedice pada tužiteljice i sam tijek liječenja bili isti u slučaju da tužiteljica ne boluje od bolesti varikoziteta nogu.

 

Očitujući se na iznesene prigovore stalni sudski vještaci dr. Igor Bumči i dr. Vesna Šerić iskazali su da su trajne posljedice tužiteljice ocijenili sa 3% u smislu pogoršanja degenerativnih promjena (zbog degenerativnih promjena došlo je do lakših pucanja sveza) i potom ispoljenja simptoma, odnosno slabija pokretljivost, bolnost i izljevi u koljenu su nastali ranije nego što bi nastali normalnim tijekom samih degenerativnih promjena. Iz zdravstvenog kartona nije vidljivo da je tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja imala problema s koljenom, međutim po provedenoj magnetnoj rezonanci na kojoj su vidljive kronične degenerativne promjene, utvrđeno je da su iste postojale i prije predmetnog štetnog događaja. Da su varikoziteti nogu utjecali na predmetni štetni događaj u tom slučaju bi postojali neki drugi klinički znakovi kao eventualna embolija pluća ili drugih organa. Evidentirana šećerna bolest tretirana je peroralnim dijabeticima i nije terapija koja bi eventualno mogla izazvati hipoglikemijske atake, ukoliko se misli na prethodni gubitak svijesti u navedenom štetnom događaju. Osim toga, postojao bi drugačiji daljnji tijek liječenja, te bi se interveniralo u regulaciji eventualne hipoglikemijske krize.

 

Navedeni nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Igora Bumči, kirurga i dr. Vesne Šerić, neurologa  od 27. veljače 2017. prihvaćen je u cijelosti, jer je isti sačinjen na temelju priložene medicinske dokumentacije, stručno, jasno i obrazloženo, a u skladu sa odredbom čl. 258. st. 1. ZPP-a.

 

Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

 

 Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.000,00 kuna,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 kuna,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 3%, uz životnu dob tužiteljice (rođen 1956.), trajne posljedice koje se očituju u pogoršanju degenerativnih promjena, slabijoj pokretljivosti, bolnosti i izljevima u koljenu koji su nastali ranije nego što bi nastali normalnim tijekom samih degenerativnih promjena, opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 kuna.

- naruženje slabog stupnja koje se odnosi na ožiljke (na desnom koljenu 3 manja postop. ožiljka duljine po 1 cm i širine do 2 mm, u nivou kože te nešto svjetliji od nje) i blago šepanje opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 22.000,00 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete u iznosu od 28.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen je kao previsoko postavljen, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 112 sati potrebne tuđe pomoći i njege koju su joj tijekom bolovanja pružala djeca pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 15,00 kn po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 1.680,00 kuna. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev s naslova imovinske štete u iznosu od 3.320,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen je kao previsoko postavljen, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Liječenje tužiteljice, prema nalazu i mišljenju vještaka, završeno je 11. listopada 2016., dakle, nakon podnošenja tužbe, slijedom čega su istoj zakonske zatezne kamate na iznos od 22.000,00 kuna dosuđene od 12. listopada 2016. pa do isplate. Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 22.000,00 kuna tekućih od 30. ožujka 2016. do 11. listopada 2016. odbijen kao pod točkom II. izreke presude.

 

Na iznos od 1.680,00 kuna s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici su zakonske zatezne kamate dosuđene, sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, od dana donošenja presude 4. listopada 2017. pa do isplate, iz razloga što je tek ovom presudom utvrđena visina te nenovčane imovinske štete koja prilikom utuženja još ne predstavlja glavnicu izraženu u novcu. Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.680,00 kuna tekućih od 30. ožujka 2016. do 3. listopada 2017. odbijen kao pod točkom II. izreke presude.

 

Stopa zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), te su strankama priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12.) prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva (55.000,00 kuna) i omjera uspjeha stranaka u parnici.

 

Tako su tužiteljici priznati troškova sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 11. svibnja 2016. i 14. ožujka 2017. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12), pristupa na ročišta 4. srpnja 2016. i 8. lipnja 2017. (po 25 bodova prema Tbr. 9/5 OT/12), pristupa na ročišta 8. rujna 2016., 7. studenog 2016. i 15. rujna 2017. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT712) i sastava podneska od 17. studenog 2016. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12),  što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12), srazmjerno uspjehu tužiteljice u sporu (43,05%) iznosi 3.632,34 kuna. Ukupnom zbroju priznatih troškova parničnog postupka tužiteljice u iznosu od 3.632,34 kuna valjalo je pribrojati troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 2.450,00 kuna, pa je tužiteljici ukupno dosuđen iznos od 6.082,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom III. izreke presude.

 

Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 15. studenog 2016. u iznosu od 25 bodova, budući istim tužiteljica obavještava sud o uplati predujma za vještačenja, koji trošak nije potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplatu navedenih troškova. Tužiteljici nisu priznati niti troškovi sastava podneska od 12. srpnja 2017., jer isti ne prileži spisu, niti joj je priznat unaprijed zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu, budući da stranke sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a mogu tražiti troškove koji su im nastali do zaključenja glavne rasprave, a zatraženi trošak ročišta za objavu nije ni nastao, a niti dospio do dana zaključenja glavne rasprave kada je ovaj trošak zatražen.

 

Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 7.242,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao pod točkom V. izreke presude.

 

Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12),  pristupa na ročišta 8. rujna 2016., 7. studenog 2016. i 15. rujna 2017. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), sastava podneska od 17. ožujka 2017. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) i pristupa na ročište 8. lipnja 2017. (25 bodova prema Tbr. 9/5 OT/12 umjesto traženih 50 bodova), što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12), srazmjerno uspjehu tuženika u sporu (56,95%) iznosi 3.737,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom IV. izreke presude.

 

Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa na ročište za objavu, budući da stranke sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a mogu tražiti troškove koji su im nastali do zaključenja glavne rasprave, a zatraženi trošak ročišta za objavu nije ni nastao, a niti dospio do dana zaključenja glavne rasprave kada je ovaj trošak zatražen. Tuženiku nisu priznati niti troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu, jer spisu ne prileži dokaz da je tuženik iste i platio. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.532,66 kuna odbijen je kao pod točkom VI. izreke presude.

 

Tužiteljica je sukladno odredbi čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11., 112/12. i 157/13.) oslobođena plateža sudskih pristojbi u ovom predmetu.

           

Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 4. listopada 2017.

                               Sutkinja:

                                                                                                                                  Ruža Garac

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 8 dana.

 

Dna:

1. pun tužiteljice

2. pun tuženika