Broj: Pr-2980/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

            Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Tina Vegha, Zaprešić, Zvonka Vinceka 29, OIB: 75395526727, zastupan po punomoćniku Ivanu Filkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika-protutužitelja Adria Media Zagreb d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 39, OIB: 58576890942, zastupan po punomoćnici Sanji Krasnec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. rujna 2017. u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika Ivana Filkovića, odvjetnika, te punomoćnice tuženika-protutužitelja Sanje Krasnec, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), 4. listopada 2017. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

            I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika Tina Vegha koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženika od 27. listopada 2016. nedopušten, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad radi obavljanja poslova grafički urednik/art direktor, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 8 dana."

 

            II. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Adria Media Zagreb d.o.o. koji glasi:

 

"Sudski se raskida ugovor o radu između tužitelja i tuženika zaključen dana 7. travnja 2015. s danom 2. studenoga 2016."

 

            III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj-protutuženik Tino Vegh (dalje u tekstu: tužitelj-protutuženik) u tužbi od 16. prosinca 2016. navodi da je zaposlen kod tuženika-protutužitelja Adria Media Zagreb d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik-protutužitelj), temeljem ugovora o radu od 7. travnja 2015. te je obavljao poslove grafičkog urednika/art direktora. Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 27. listopada 2016. tužitelju-protutuženiku je izvanredno otkazan Ugovor o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa. Protiv Odluke o otkazu tužitelj-protutuženik je uložio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik-protutužitelj nije odlučio. Odluka o otkazu nije dopuštena, obzirom da je povrijeđena procedura otkazivanja, te ujedno ne postoji opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu. Izvanredni otkaz ugovora o radu može se dati samo u roku od 15 dana od saznanja za povredu obveze iz radnog odnosa. Odluka o otkazu temelji se na navodnoj povredi zakonske zabrane natjecanja. Postojanje tvrtke Optimum dizajn d.o.o. od siječnja 2014. upisano je u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Radi se o javnom registru, koji je dostupan svakome, što znači da je tuženik-protutužitelj u času sklapanja Ugovora o radu bio upoznat s činjenicom da je tužitelj-protutuženik osnivač te tvrtke. Tuženiku-protutužitelju su navedene okolnosti poznate i iz drugih izvora, što znači da je Odluka o otkazu donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana. Prije otkazivanja tužitelju-protutuženiku nije omogućena obrana, izostao je poziv na obranu, te je povrijeđena procedura otkazivanja. Konačno, ne postoji niti opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu. Tuženiku-protutužitelju je već prilikom zasnivanja radnog odnosa bilo poznato postojanje tvrtke Optimum dizajn d.o.o. i činjenice da je tužitelj-protutuženik njezin osnivač. Budući da tuženik-protutužitelj nije tražio tužitelja-protutuženika da obustavi obavljanje poslova u tvrtci Optimum dizajn d.o.o., smatra se da je tužitelju-protutuženiku dano odobrenje za obavljanje takvih poslova. Također, tvrtka Optimum dizajn d.o.o. ne bavi se istom djelatnošću kao tuženik-protutužitelj. Za ocjenu iste djelatnosti nije bitno ono što je formalno upisano u Sudski registar, nego ono čime se trgovačko društvo doista bavi, i prema tome je vidljivo da tvrtka Optimum dizajn ne obavlja istu djelatnost kao i tuženik-protutužitelj, radi čega nema povrede zakonske zabrane natjecanja. Slijedom iznesenog tužitelj-protutuženik predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

 

Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik-protutužitelj je dana 19. listopada 2016. saznao za postojanje društva Optimum dizajn d.o.o., kao i to da u radu istog sudjeluje tužitelj-protutuženik. Tuženiku-protutužitelju kao poslodavcu u vrijeme sklapanja ugovora o radu, pa sve do 19. listopada 2016. nije bilo poznato postojanje navedenog društva, odnosno činjenica da u radu istog sudjeluje tužitelj-protutuženik. Tužitelj-protutuženik nije imao odobrenje poslodavca za obavljanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Nije sporno da je Sudski registar javan, međutim životno je nelogično da je samo zbog toga tuženiku-protutužitelju bila poznata činjenica postojanja trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o., kao i činjenica da je tužitelj-protutuženik osnivač i član istog. Opće je poznato kako je u Sudskom registru evidentirano postojanje više tisuća trgovačkih društava, stoga poslodavac u trenutku sklapanja Ugovora o radu ne može znati da radnik sudjeluje u radu nekog trgovačkog društva, bez da ga radnik o tome izvijesti. Nije sporno da tužitelj-protutuženik nije izvijestio tuženika-protutužitelja o postojanju navedenog trgovačkog društva u vrijeme sklapanja Ugovora o radu. Tuženiku-protutužitelju nije bila poznata činjenica da tužitelj-protutuženik sudjeluje u radu trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o. u vrijeme sklapanja Ugovora o radu. Tuženik-protutužitelj poštivao je rok iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, budući je za postojanje navedenog društva saznao 19. listopada 2016., a Odluka o otkazu donesena je 27. listopada 2016. Također, tužitelju-protutuženiku omogućeno je iznošenje obrane na sastanku održanom 27. listopada 2016., kada je tužitelj-protutuženik potvrdio postojanje društva Optimum dizajn d.o.o. i činjenicu da sudjeluje u radu istog. Obrana tužitelja-protutuženika potvrdila je potrebu donošenja Odluke o otkazu. Obrana tužitelja-protutuženika nije dala povoda za odustanak od Odluke o izvanrednom otkazu. Tužitelj-protutuženik obavlja poslove grafičkog urednika/art direktora, te se odredbom čl. 13. st. 2. i 3. Ugovora o radu obvezao da neće sudjelovati na bilo koji način u radu drugih tvrtki, posebice u onima koje se bave istom djelatnošću kao tuženik-protutužitelj. Navedeno je propisano i odredbom čl. 75. Pravilnika o radu te čl. 101. st. 1. Zakona o radu. Trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. registrirano je za obavljanje djelatnosti koje ujedno obavlja i tuženik-protutužitelj. Nije sporno da tužitelj-protutuženik sudjeluje u radu navedenog društva kao direktor i jedini član. Tužitelj-protutuženik u trgovačkom društvu Optimum dizajn d.o.o. obavlja poslove vodećeg web dizajnera i kreativnog direktora, zadužen je za izradu vizuala za klijente, što predstavlja iste poslove koje je tužitelj-protutuženik obavljao kod tuženika-protutužitelja. Nije relevantna činjenica to što je trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. registrirana za obavljanje drugih, nekonkurentnih djelatnosti, jer tužitelj-protutuženik radi navedenog nije niti dobio Odluku o otkazu. Tuženik-protutužitelj je izgubio povjerenje u tužitelja protutuženika kao radnika, te je stoga opravdano donio odluku o izvanrednom otkazu. Slijedom iznesenog tuženik-protutužitelj predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti, a podredno ističe tužbeni zahtjev kojim traži sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 2. studenoga 2016., koji zahtjev predlaže usvojiti u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika.

 

  Tijekom postupka izvedeni su dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (list 5-11 spisa), u Odluku o izvanrednom otkazu (list 12-14 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (list 15-19 spisa), u presliku povratnica (list 21-22 spisa), u obavijest o razvrstavanju subjekta prema NKD-u (list 23 spisa), u Izvadak iz Sudskog registra (list 24-27 spisa), u zapisnik od 27. listopada 2016 (list 41 spisa), u Odluku o opisu radnih mjesta (list 44-56 spisa), u Pravilnik o radu (list 57-97 spisa), u izvatke iz Sudskog registra (list 100-111 spisa), u ispis web stranice Optimum dizajn d.o.o. (list 113-116 spisa), u Izvadak iz Google analytics (list 136-146 spisa), u putne naloge i račune (list 142-170 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika Tina Vegha (list 147-148 spisa), i direktorice tuženika-protutužitelja Ivone Čulo (list 149-150 spisa), kao parničnih stranaka.

 

Slijedom svih izvedenih dokaza, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika nije osnovan, slijedom čega nije osnovan niti protutužbeni zahtjev tuženika-protužitelja.  

 

Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu je utvrđeno da je ista donesena 27. listopada 2016. Tužitelj-protutuženik ističe da je Odluku o otkazu zaprimio dana 2. studenoga 2016. putem pošte. Iz preslike povratnice koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj-protutuženik protiv navedene Odluke uložio zahtjev za zaštitu prava dana 17. studenoga 2016., odnosno u roku od 15 dana, računajući od dana primitka Odluke o otkazu. Tuženik-protutužitelj je na ročištu održanom 31. svibnja 2017. istaknuo prigovor prekluzije navodeći da je tužitelj-protutuženik bio upoznat s odlukom o otkazu dana 27. listopada 2016. na sastanku kod tuženika-protutužitelja, te obzirom na navedeni datum, tužitelj-protutuženik nije pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava, radi čega tuženik protutužitelj predlaže odbaciti tužbu. Tužitelj-protutuženik se usprotivio navodima tuženika-protutužitelja ističući da je tužitelju-protutuženiku Odluka o otkazu dostavljena putem pošte 2. studenoga 2016., te je stoga tužitelj-protutuženik pravodobno, dana 17. studenoga 2016., uložio zahtjev za zaštitu prava. U odnosu na navedeni prigovor iskazivala je direktorica tuženika-protutužitelja koja je u svom iskazu navela da je tužitelj na sastanku 27. listopada 2016. odbio preuzeti Odluku o otkazu, bacio ju je na stol, pa je otkaz poslan poštom. Nadalje, tužitelj-protutuženik u svom iskazu također navodi da je odbio primitak Odluke o otkazu na sastanku 27. listopada 2016., da nije znao radi čega se poziva na sastanak, i nije se stigao pripremiti. Kasnije je zaprimio Odluku o otkazu na kućnu adresu, na koju je uložio žalbu. Sukladno odredbi čl. 118. Pravilnika o radu tuženika-protutužitelja propisan je način dostave Odluka radniku. Tako je odredbom čl. 118. st. 2. Pravilnika o radu propisano da se dostava obavlja na radnom mjestu uz potpis radnika i oznaku datuma primitka, ili preporučeno poštom na adresu stanovanja radnika. Budući na odluci o izvanrednom otkazu nije naznačeno da je ista dostavljena radniku na radnom mjestu dana 27. listopada 2016.,odnosno na Odluci nedostaje potpis tužitelja-protutuženika o primitku, za početak tijeka roka iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14), uzima se datum primitka pisanog otpravka Odluke o otkazu, kojeg je tužitelj-protutuženik zaprimio putem pošte. Među strankama nije sporna činjenica da je Odluka o otkazu tužitelju-protutuženiku uručena putem pošte dana 2. studenoga 2016., što znači da je tužitelj-protutuženik pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava dana 17. studenoga 2016. Obzirom da tuženik-protutužitelj nije donio odluku o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava, tužitelj-protutuženik je pravodobno dana 16. prosinca 2016. ustao s tužbom. Time je utvrđeno da je tužba tužitelja-protutuženika pravodobna i dopuštena sve sukladno odredbi čl. 133. st. 1 i 2 Zakona o radu.

 

Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu proizlazi da je tužitelju-protutuženiku izvanredno otkazan Ugovor o radu od 7. travnja 2015., iz razloga jer je tužitelj-protutuženik povrijedio zakonsku, odnosno ugovornu zabranu natjecanja s tuženikom-protutužiteljem. U obrazloženju Odluke o otkazu se navodi da se tužitelj-protutuženik odredbom čl. 13. st. 2. i 3. Ugovora o radu obvezao da neće na bilo koji način sudjelovati u radu drugih tvrtki, posebice u onima koje se bave istom djelatnošću kao tuženik-protutužitelj, a kršenje navedene obveze predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Navedeno je propisano i odredbom čl. 75. Pravilnika o radu tuženika-protutužitelja, kao i odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o radu. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik-protutužitelj dana 19. listopada 2016. saznao za postojanje trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o., kao i za činjenicu da u radu istog društva sudjeluje tužitelj-protutuženik. O navedenom tužitelj-protutuženik nije izvijestio tuženika-protutužitelja, čime je prekršio zakonsku i ugovornu zabranu natjecanja, što predstavlja razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. Tužitelj-protutuženik je narušio poslovni ugled tuženika-protutužitelja postupajući kao direktor društva koje obavlja djelatnost kojom konkurira tuženiku-protutužitelju. Tužitelju-protutuženiku je dana mogućnost iznošenja obrane na sastanku 27. listopada 2016. Postupanje tužitelja-protutuženika predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa i opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

 

Tužitelj-protutuženik u svom zahtjevu za zaštitu prava navodi kako Odluka o otkazu nije zakonita, ističe da je tuženik-protutužitelj bio upoznat s činjenicom da je tužitelj-protutuženik direktor trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o., a prilikom zaključenja ugovora o radu nije tražio tužitelja-protutuženika da se prestane baviti takvim poslom. Tužitelj-protutuženik također ističe da kršenje ugovorne obveze iz čl. 13. Ugovora o radu može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ali ne mora bez iznimno predstavljati razlog za otkaz Ugovora o radu, te je tuženik-protutužitelj imao mogućnost tužitelju-protutuženiku izreći opomenu pred otkaz. Nadalje tužitelj-protutuženik ističe da je tvrtka Optimum dizajn d.o.o. registrirana za 60 različitih vrsta djelatnosti, pa se ne može govoriti da se bavi istom djelatnošću kao i tuženik-protutužitelj. Tužitelj-protutuženik ističe kako ima saznanja o tome da je tuženik-protutužitelj i prije 19. listopada 2016. saznao za postojanje firme Optimum dizajn d.o.o., radi čega Odluka o otkazu nije donesena u roku od 15 dana, sukladno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu.

 

Spisu prileži Ugovor o radu od 7. travnja 2015., koji je zaključen između tuženika-protutužitelja kao poslodavca i tužitelja-protutuženika kao radnika za obavljanje poslova grafički urednik/art direktor. Sukladno odredbi čl. 13. st. 2. Ugovora o radu radnik se obvezuje da neće sudjelovati na bilo koji način u radu drugih tvrtki, posebice u onima koje se bave istom djelatnošću kao poslodavac, te da neće posredovati u sklapanju poslova za račun trećih. Prema odredbi čl. 13. st. 3. Ugovora o radu, ukoliko radnik postupi suprotno odredbi čl. 13. st. 2. Ugovora o radu takov njegovo postupanje može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu uz zadržavanje prava poslodavca na naknadu eventualno prouzročene štete.

 

Sukladno odredbi čl.  75. st. 1. Pravilnika o radu radnik ne smije za sebe ili za drugog poslodavca obavljati poslove kojima konkurira poslodavcu, odnosno tuženiku-protutužitelju. Prema odredbi čl. 75. st. 2. Pravilnika o radu radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koje obavlja poslodavac. Zabrana takmičenja (konkurencije) odnosi se na obavljanje rada u svim oblicima pravnih odnosa. Prema odredbi čl. 108. st. 1. Pravilnika o radu osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jesu povreda zabrane tržišne utakmice odnosno povreda odredbe čl. 75. Pravilnika o radu.

 

Prema odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o radu je propisano da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).

 

Uvidom u Izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo Optimum dizajn je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik osnivač, direktor i jedini član navedenog društva. Društvo je između ostalog registrirano za tiskanje časopisa, za istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja, za promidžbu (reklama i propaganda), za računalne i srodne djelatnosti, za  izradu i održavanje web stranica, za distribuciju tiska, djelatnost nakladnika, tiskanje časopisa i drugih periodičkih publikacija, knjiga, brošura, plakata, reklamnih kataloga, prospekata i drugih tiskanih oglasa i komercijalnih publikacija, za koje djelatnosti je registriran i tuženik-protutužitelj, sukladno izvatku iz Sudskog registra za tuženika-protutužitelja koji prileži spisu.

 

Iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja-protutuženika proizlazi da on kreira vizualni identitet časopisa i održava standard grafičkog uređivanja, organizira posao i ljude u segmentu grafičkog uređenja časopisa, obavlja druge poslove vezane uz grafičko kreiranje i uređenje časopisa, te sve ostale poslove po nalogu nadređenih osoba.

 

Iz ispisa web stranice trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o. proizlazi da je tužitelj-protutuženik kreativni direktor, a Vanja Begić izvršni direktor. Ujedno su navedeni klijenti navedenog trgovačkog društva, a to su Agencija Eurorizik d.o.o, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Restoran & bar Time.

 

Iz zapisnika od 27. listopada 2016. proizlazi da je toga dana kod tuženika-protutužitelja održan sastanak kojem su nazočili tužitelj-protutuženik, direktorica tuženika-protutužitelja, Maja Toplek i Kristina Čirić. Iz zapisnika proizlazi da se tužitelj-protutuženik očitovao o saznanju poslodavca za postojanje društva Optimum dizajn d.o.o., te da u radu istog sudjeluje tužitelj-protutuženik. Iz zapisnika proizlazi da tužitelj-protutuženik navodi kako je navedenu firmu imao i prije zaključenja Ugovora o radu s tuženikom-protutužiteljem, te da prema Zakonu o radu van radnog vremena može raditi što god želi. Za vrijeme radnog vremena tužitelj-protutuženik savjesno obavlja svoj posao i doprinosi svojim radom firmi. Tužitelj-protutuženik ističe da je svjestan što je potpisao u ugovoru o radu, bez obzira na to za vrijeme slobodnog vremena ima pravo raditi što želi, čime nije oštetio ni na koji način tuženika-protutužitelja. Na pitanje zašto nije prijavio tu činjenicu prilikom zapošljavanja, tužitelj-protutuženik odgovara da nije on trebao prijaviti tu firmu, i nije kriv što tuženik-protutužitelj ima lošu kadrovsku službu koja ne provjerava ljude prije zapošljavanja. Navedeni zapisnik potpisale su Ivona Čulo, Maja Toplek i Kristina Čirić, dok tužitelj-protutuženik nije potpisao taj zapisnik.

 

Na okolnost razloga donošenja Odluke o otkazu izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

 

Tužitelj-protutuženik u svom iskazu navodi da radi kod tuženika protutužitelja zadnjih 10-11 godina kao grafički urednik. Negdje 2008 godine tužitelj-protutuženik je registrirao slobodnu djelatnost, te je nastavio poslovati s tuženikom-protutužiteljem kao vanjski suradnik. Negdje 2012. tuženik-protutužitelj je odlučio smanjiti plaću tužitelju-protutuženiku, te je on rekao da će otvoriti nešto svoje na sastanku s direktoricom Čulo. To znači da je ona mogla imati saznanja o tome. 2014. godine tužitelj-protutuženik otvara trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. To društvo ne obavlja konkurentsku djelatnost u odnosu na tuženika-protutužitelja, jer se u 70% poslova bavi web dizajnom, 5% obavlja poslove video produkcije, 10% Google bussines view, te 10% izrada biznis časopisa koje poslove ne radi tuženik-protutužitelj. Tuženik-protutužitelj bavi se izdavaštvom časopisa, i to komercijalnih. Nakon zaključenja Ugovora o radu tužitelj-protutuženik nastavlja obavljati svoje poslove kod tuženika-protutužitelja, a također i poslove za trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. Tužiteljev-protutuženikov angažman u Optimum dizajn d.o.o. nije bio tema sastanka s direktoricom Čulo prilikom zaključivanja Ugovora o radu. Tužitelj-protutuženik je pozvan pred kraj radnog vremena u ured direktorice, nije znao iz kojeg razloga ga se zove, tamo mu je uručena Odluka o otkazu, u odnosu na što se tužitelj-protutuženik nije stigao pripremiti. Tužitelj-protutuženik je rekao da trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. ne šteti tuženiku-protutužitelju, što nije uvaženo. Tuženik-protutužitelj nije pozvao tužitelja-protutuženika na davanje obrane niti ga je upoznao s povredama koje mu se stavljaju na teret, niti mu je dao rok za očitovanje. Web stranica trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o. ima ugrađeno praćenje posjećenosti iz kojeg je vidljivo s kojih servera se pristupa stranici, pa je tako utvrđeno da je šest različitih ljudi zaposlenih kod tuženika-protutužitelja 30. rujna 2016. pristupilo toj stranici. Tužitelj-protutuženik je od kolege Nikole Milete saznao da direktorica zna za firmu, da načelno nema ništa protiv, ali se boji što će ljudi reći. Tvrtka Optimum dizajn d.o.o. se ne bavi izdavaštvom i prodajom oglasnog prostora. Tužitelju-protutuženiku nije poznato da je tuženik-protutužitelj radio vizualne kampanje za klijente, koje se sastoje od brošura, korporativnih letaka i vizualnog identiteta kampanje. Tužitelj-protutuženik je radio na kampanji MasterCard sladokusac što je izašlo u okviru časopisa Story book.

 

Direktorica tuženika-protutužitelja Ivona Čulo u svom iskazu navodi da surađuje s tužiteljem-protutuženikom više od 10 godina. Dana 28. prosinca 2014. postaje generalna direktorica kompanije i ima mogućnost zapošljavanja kvalitetnih ljudi. Tako je došlo do toga da je u travnju 2015. ponudila tužitelju-protutuženiku zaposlenje. Tada nije znala da tužitelj-protutuženik ima trgovačko društvo Optimum dizajn d.o.o. Pravilo je takvo da u poslu nema obavljanja posla sa strane i vrbovanja djelatnika. Svi djelatnici koji su dodatno angažirani, npr. na fakultetu, imaju potvrdu o tome što točno rade. U jednom trenutku do direktorice tuženika-protutužitelja je došao glas da se tužitelj-protutuženik počeo intenzivnije družiti s Vanjom Begićem, za kojeg direktorica tuženika-protutužitelja ima dojam da se previše ne angažira, za razliku od tužitelja-protutuženika na čiji rad nije bilo primjedbi. U rujnu 2016. direktorica tuženika-protutužitelja nalazila se na službenom putu, na Weekend media festivalu, gdje se razboljela, te je koristila godišnji odmor umjesto bolovanja. Također je sudjelovala 7. listopada 2016. na Skupštini tuženika-protutužitelja u Grazu, za što je trebala pripremiti plan poslovanja. Prije i poslije Skupštine imala je sastanke u Beogradu, gdje se nalaze vlasnici tuženika-protutužitelja. U petak se vratila u ured, te je izvještena od strane Ane Kamenar o tome da je Vanja Begić izvršni direktor trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o., te joj je pokazala web stranicu tog društva na mobitelu. U odnosu na Vanju Begić to je bilo ne samo razočaravajuće, već i nevjerojatno. Također je Ana Kamenar pokazala da je tužitelj-protutuženik naveden kao kreativni direktor. U ponedjeljak je direktorica tuženika-protutužitelja zatražila od odvjetnika da provjere te navode i istraže tu kompaniju. U srijedu su odvjetnici izvijestili direktoricu tuženika-protutužitelja o tome da iz Sudskog registra proizlazi da je tužitelj protutuženik direktor i vlasnik firme. To je bilo razočaravajuće. O tome je direktorica tuženika-protutužitelja izvještena u srijedu, 19.listpada, a do tada ona smatra da je Vanja Begić direktor, a tužitelj-protutuženik kreativni direktor. 27. listopada održan je sastanak sa svih troje djelatnika, Vanjom Begićem, Draganom Karanušićem i tužiteljem-protutuženikom. Na tom sastanku tužitelj-protutuženik je bio bezobrazan rekavši da nas se ne tiče što radi u slobodno vrijeme i da tko je kriv što imaju loše ljude u ljudskim resursima koji ne provjeravaju djelatnike. Vanja Begić reagirao je s podsmjehom, ironično i bezobrazno,dok je Dragan Karanušić rekao da nije radio za tu firmu, već je samo naveden na web stranici. Nakon toga direktorica tuženika-protutužitelja je Draganu Karanušiću rekla neka dostavi dokaz o tome, te je nakon toga navedeni djelatnik nastavio raditi kod tuženika-protutužitelja. Direktorica tuženika-protutužitelja bila je otvorena za sva objašnjenja, međutim, tužitelj-protutuženik niti u jednom trenutku nije rekao da ta firma ne radi iste poslove, odnosno nije se ispričao. Tuženik-protutužitelj ne radi samo izdavačku djelatnost, zbog stanja na tržištu primoran je nuditi više vrsta usluga, tako da radi nekomercijalne časopise za pojedine klijente kao što su City centar one, MasterCard. Tuženik-protutužitelj također radi video produkciju, ne na razini na kojoj bi oni željeli, ali nude tu uslugu. Sve što radi Optimum dizajn d.o.o. nudi i tuženik-protutužitelj. Direktorica tuženika-protutužitelja se mora izuzetno angažirati oko održavanja likvidnosti, pa nije primjereno da netko drugi u isto vrijeme povećava opseg poslovanja svoje firme. Na sastanku koji je održan 27. listopada direktorica tuženika-protutužitelja imala je napisanu Odluku o otkazu, kao što je imala i za Dragana Karanušića. Tužitelja-protutuženika nije pisanim putem pozvala na davanje obrane, a s Nikolom Miletom nije nikada razgovarala o tvrtci Optimum dizajn d.o.o., niti je vršila uvid u Sudski registar, budući ima ljude koji to rade.

 

Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu opravdana i dopuštena. Sud je ocijenio iskaz direktorice tuženika-protutužitelja istinitim, budući je ista iskazivala uvjerljivo, logično, podudarno  s ostalim izvedenim dokazima u spisu. Prigovori tužitelja-protutuženika protiv tuženika-protutužitelja u bitnome se svode na to da je promašen rok za donošenje odluke o otkazu, budući je uvidom u Google analytics utvrđeno da je šest različitih osoba dana 30. rujna 2016. pristupilo web stranici Optimum dizajn d.o.o., a koje su zaposlene kod tuženika-protutužitelja. Navodi tužitelja-protutuženika nisu dokaz činjenice da je direktorica tuženika-protutužitelja imala saznanja o tome da je tužitelj-protutuženik osnivač i jedini član Optimum dizajn d.o.o., budući navedeno ne proizlazi iz web stranice trgovačkog društva, već iz sadržaja Sudskog registra. Direktorica tuženika-protutužitelja logično i uvjerljivo obrazlaže činjenicu da je putem svojih odvjetnika dana 19. listopada 2016. saznala za činjenicu da je tužitelj-protutuženik direktor i osnivač Optimum dizajn d.o.o., koju činjenicu je potvrdio sam tužitelj-protutuženik na sastanku održanom 27.listopada 2016. Unatoč tome što je direktorica tuženika protutužitelja imala napisanu Odluku o izvanrednom otkazu, tužitelju-protutuženiku je dana mogućost iznošenja obrane na sastanku koji je održan 27. listopada 2016., te je postojala mogućnost da tuženik-protutužitelj odustane od odluke o otkazu u slučaju prihvaćanja obrane tužitelja-protutuženika, kao što je to učinjeno u slučaju radnika Dragana Karanušića. Sukladno odredbi čl. 119. st. 2 Zakona o radu, nije propisano da poziv na obranu mora biti u pisanom obliku, niti je propisano da se obrana mora iznositi u nekom roku prije donošenja Odluke o otkazu. U ovom slučaju tužitelj-protutuženik dao je svoju obranu prije uručivanja Odluke o otkazu, što znači da je tuženik-protutužitelj imao mogućnost uzeti u obzir navode tužitelja-protutuženika iz obrane te odustati od donošenja Odluke o otkazu. Obrana tužitelja-protutuženika nije dovela do drugačije Odluke tuženika-protutužitelja, budući tužitelj-protutuženik nije osporio činjenicu da je osnivač i član trgovačkog društva Optimum dizajn d.o.o., te da sudjeluje u radu istog. Ne mogu se prihvatiti navodi tužitelja-protutuženika da je isti u slobodno vrijeme ovlašten raditi što god želi, budući ga u tome sprječava zakonska i ugovorna zabrana utakmice. Također nisu relevantni navodi tužitelja-protutuženika da se u ovom slučaju ne radi o konkurirajućim djelatnostima, jer je uvidom u izvadak iz sudskog registra vidljivo da se djelatnosti preklapaju, a dovoljno je to da postoji mogućnost nuđenja istih usluga koje pruža tuženik-protutužitelj, i nije nužno da je konkurirajuće trgovačko društvo doista pružilo uslugu koju pruža i tuženik-protutužitelj. Stoga nisu relevantni dokazi koji se odnose na vizuale, odnosno kampanje koje je tuženik-protutužitelj odradio za MasterCard i druge klijente, jer je uvidom u sudski registar utvrđeno da postoji mogućnost nuđenja istih usluga. Iz iskaza direktorice tuženika- protutužitelja sud je utvrdio da je Odluka o otkazu pravodobna, u smislu odredbe čl. 116. st 2 Zakona o radu, budući je direktorica tuženika-protutužitelja vrlo precizno navela svoje aktivnosti u periodu od kraja rujna do početka listopada 2016., koje govore u prilog činjenici da je direktorica tuženika-protutužitelja dana 19. listopada 2016. saznala za činjenicu na kojoj se temelji Odluka o otkazu.

             

            Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbiti u cijelosti i donijeti presudu kao u točki I. izrijeke. Obzirom da je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, valjalo je odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za usvajanje tog zahtjeva nema pravne osnove.

 

            Sukladno odredbi čl. 125 st. 1  Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete. Prema odredbi čl. 125. st. 2 Zakona o radu odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Obzirom na citiranu odredbu Zakona o radu, da bi se usvojio zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid Ugovora o radu potrebno je prethodno utvrditi nedopuštenost Odluke o otkazu. Kako je u ovom slučaju odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, valjalo je odbiti i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, i donijeti presudu kao pod točkom II. izrijeke, budući je radni odnos tužitelja-protutuženika prestao dana 2. studenoga 2016., odnosno danom uručenja Odluke o otkazu.

 

Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Visina troškova tuženika-protutužitelja određena je sukladno odredbi Tbr 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14), budući je tuženik-protutužitelj zastupan po odvjetniku. Trošak se odnosi na jednokratnu nagradu u visini od 2.000,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn (Tbr 42), što ukupno iznosi 2.500,00 kn, koji trošak je tužitelj-protutuženik dužan naknaditi tuženiku-protutužitelju.

 

Obzirom da je tužitelj-protutuženik izgubio parnicu, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kojeg je postavio u iznosu od 3.125,00 kn.

 

 

U Zagrebu, 4. listopada 2017.

                                                                                                                                                                                                                                                           Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

 

DNA:

1. tužitelju-protutuženiku po pun.

2. tuženiku-protutužitelju

 

 

                                                           Za točnost otpravka ovlašteni službenik:

                                                           Tamara Filipec