Broj: Pr-359/2016-33

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DUBRAVKA TRGOVČIĆ iz Barilovića, Barilović 4, OIB: 15976876926, svi zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralj odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu, radi naknade štete, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 05. rujna 2017. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Kralj odvjetnika u Zagrebu i punom. tužene zamjenika ODO u Karlovcu Stjepana Sabljarić, a objavljene dana 02. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.

Odbija se tužitelj Dubravko Trgovčić sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Zagreb, OIB: 36162371878, da tužitelju, Dubravku Trgovčiću, Barilović, Barilović 4, OIB: 15976876926, u roku od 8 dana isplati iznos od 17.550,05 kuna neto, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 29.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotna poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

 

2. Nalaže tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“, radi neosnovanosti.

 

II.

Nalaže se tužitelju Dubravku Trgovčić iz Barilovića, Barilović 4, da tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kuna (osam tisuća petsto kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude (02. listopada 2017. godine) pa do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi tvrdi, da je tužitelj kao državni službenik ili namještenik zaposlen u MUP RH, da je određena novčana potraživanja iz radnog odnosa prema RH kao poslodavcu potraživao sudskim putem i uvezi takvih potraživanja donesena je sudska presuda. Nadalje ističe, da su predmetna potraživanja naplaćena u ovršnom postupku neto iznosu, dok je poslodavac RH tek naknado 2007. ispunio svoje obveze i na tako dosuđeni i naplaćeni iznos uplatila dužne poreze, prirez, doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i druga javna davanja na plaću. Nadalje tvrdi, da prema čl. 45 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada se obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koje važe na dan isplate, da tako obračunati porez i prirez pripada tekućem poreznom razdoblju, da se po isteku poreznog razdoblja iskazuje u obrascu IP s identifikatorom 1 ili ako nije bilo moguće koristiti osobni dobitak s identifikatorom 2. Tužitelj ističe da je poslodavac suprotno citiranom propisu tužitelju izdao obrazac IP s identifikatorom 3, da je tužitelj radi povrata poreza podnio poreznu prijavu, ali nadležno tijelo porezne uprave obrazac IP s identifikatorom 3 ne uzima u obzir pri utvrđivanju konačne porezne obveze i tužitelj stoga nije mogao ostvariti pravo na povrat poreza. Tužitelj tvrdi, da je tuženik kao poslodavac više puta prekršio zakonske propise i to na način da odmah po uplati neto iznosa nije uplatio porez i prirez, da izvršene uplate nije prikazao u odgovarajućem IP obrascu, da je naknadno uplatio  porez i prirez, da tako uplaćen porez i prirez je prikazao u pogrešnom IP obrascu. Nadalje navodi, da je zbog nezakonitog postupanja poslodavca tj. tužene tužitelj pretrpio štetu u visini neisplaćenog i nepriznatog prava na povrat poreza. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženoj da mu nadoknadi štetu u iznosu 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, da mu nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7.3.2017. (list br.144 spisa) specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje novčani iznos od 17.550,05 kuna neto sa kamatama od 29.07.2011. godine do isplate, te ostaje kod zahtjeva za nadoknadom parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi, da prema čl. 113. Općeg poreznog zakona povrat poreza je više plaćeni porez koji se vraća poreznom obvezniku na njegov zahtjev, da je povrat poreza zapravo vraćanje određenog iznosa koji je plaćen u višem iznosu nego što je propisima utvrđeno. Nadalje navodi, da je tužitelj podnio poreznu prijavu za utvrđenje poreza na dohodak za 2007. godinu, da je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđen dohodak od nesamostalnog rada i godišnja obveza poreza i prireza na prihode iz 2007. godine, dok mu nije obračunat porez za dohodak od nesamostalnog rada koji mu je isplaćen temeljem pravomoćne sudske odluke i iz neke ranije godine koju tužba ne precizira. Nadalje ističe, da je protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj podnio žalbu koja je odbijena u upravnom postupku s obrazloženjem da je tuženik dostavio dva obrasca IP i to jedan naznačen s identifikatorom 1 koji je sadržavao podatke o ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada u 2007. godini i drugi naznačen s identifikatorom 3 koji je sadržavao podatke o uplaćenom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak za protekla porezna razdoblja prije tekućeg poreznog razdoblja, te je porezna uprava kao nadležno upravno tijelo na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdila porez na dohodak za 2007. godinu. Nadalje ističe, da je tužitelj vjerojatno tijekom 2004. godine po pravomoćnoj presudi izvršena isplata razlike plaće, da je tužitelj bio obvezan sukladno odredbi čl. 42. Zakona o porezu na dohodak do kraja veljače 2005. godine podnijeti godišnju poreznu prijavu za dohodak ostvaren u 2004. godini, ako mu isplatitelj dohotka nije obračunao, obustavio i uplatio predujam poreza na dohodak i prireza na dohodak. Tuženik ističe, da je navedena odredba bila na snazi u vrijeme ostvarenog primitka, da je identična odredba sadržana u čl. 39 st. 4. Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu 01.01.2005. godine. Tuženik ističe da podnošenje porezne prijave za spornu godinu je strogo osobno pravo tužitelja, a tuženik nema ovlast da podnese prijavu za tužitelja. Zatim ističe, da obzirom da tužitelj za prethodnu godinu nije prijavio navedeni primitak u godišnju prijavi, a kako taj primitak nije ostvaren u 2007. godini, već u ranijim godinama, tuženik je kao poslodavac pravilno izdao obrazac IP s identifikatorom 3 koji se odnosi na isplate izvršene u proteklim poreznim razdobljima, konkretno u 2004. godini. Zatim navodi, da je tuženik postupio po pravomoćnoj presudi i važećim propisima i za 2007. godinu izdao obrazac s identifikatorom 3, radi čega nije ostvarena uzročno posljedična veza sa štetom koju tužitelj trpi iz razloga što mu nije izvršen povrat poreza. Na kraju tuženik predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, a uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem obrasca IP sa lista br. 7, zaključka Ministarstva financija-porezne Uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Duga Resa sa lista br. 8-9, rješenja Ministarstva financija samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak sa lista br. 10-11, zahtjev od 15. veljače 2008. godine za rješavanjem godišnje prijave na dohodak za 2005. godinu sa lista br. 45, prijava poreza na dohodak za 2005. godinu sa lista br. 54-61, obrazac IP od 10. siječnja 2006. godine sa lista br. 62, privremeno porezne rješenje od 04. svibnja 2006. godine sa lista br. 64-65, preslik povratnice sa lista br. 66, prijava poreza na dohodak sa lista br. 67-74, obrazac IP od 05. veljače 2008. godine sa lista br. 75, privremeno porezno rješenje od 17. travnja 2008. godine sa lista br. 84-85, povratnice sa lista br. 86, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 141. izvršio uvid u preslik spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-7204/2010. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. toč. 1. i članak 219. st. 1. ZPP-u).

 

Temeljem obrasca IP sa lista br. 7, prijava poreza na dohodak za 2005. godinu sa lista br. 54-61, obrazac IP od 10. siječnja 2006. godine sa lista br. 62, privremeno porezne rješenje od 04. svibnja 2006. godine sa lista br. 64-65, preslik povratnice sa lista br. 66, prijava poreza na dohodak sa lista br. 67-74, obrazac IP od 05. veljače 2008. godine sa lista br. 75, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Omega plus d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 141, sud je utvrdio, da bi tužitelj ostvario pravo na povrat poreza i prireza u iznosu od 18.092,60 kuna pod pretpostavkom da su tužitelju istovremeno uz isplaćenu razliku neto plaće po sudskoj presudi plaćeni pripadajući porez i prirez 2005. godine i pod pretpostavkom da bi tužitelj u prijavi poreza na dohodak prijavio navedenu uplatu odnosno zahtijevao povrat poreza. Nadalje je utvrđeno, da je tužitelju plaćeni iznos 41.125,82 kune i to dana 29.12.2005. godine po pravomoćnoj presudi od 05.09.2005. godine, a da je porez i prirez uplaćen u 2007. godini. Zatim je utvrđeno, da tužitelj nije u prijavi poreza na dohodak za 2005. godinu naveo da mu nije uplaćen porez i prirez za ostvareni primitak s osnove isplate razlike plaće po sudskoj presudi.

 

Sud je dao povjerenje nalazu vještaka iz razloga što je vještak logično i argumentirano obrazložio svoj nalaz, dok stranke nisu imale prigovor na nalaz vještaka.

 

Međutim, temeljem gore provedenih dokaza proizlazi, da je presudom ovoga suda posl. br. P-1938/04 od 05. rujna 2005. godine naloženo tuženoj da tužitelju kao radniku isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 41.125,82 kune zajedno sa kamatama i parničnim troškovima i da je presuda postala pravomoćna i ovršna dana 06. listopada 2005. godine, da je tužitelj podnio dana 15. veljače 2008. godine zahtjev Poreznoj upravi za obnovom postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2005. godinu koji je upravo podnio tužitelj Dubravko Trgovčić kao porezni obveznik, da je rješenjem porezne uprave utvrđena tužitelju obveza poreza na dohodak za 2005. godinu i da je navedeno rješenje tužitelj zaprimio dana 15. svibnja 2006 godine i na isto se nije žalio, da je zahtjev tužitelja za obnovom postupka odbačen zbog nepravovremenosti, da je tužitelj protiv takve odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog poreznog tijela podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-7204/2010-4 od dana 25. travnja 2013. godine odbijena tužba protiv navedenih rješenja kojim je odbačen zahtjev tužitelja za obnovom postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2005. godinu.

 

Dakle, tužitelj je nepravovremenim podnošenjem prijedloga za obnovom postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2005. godinu isključivo odgovoran što mu nije postupak obnovljen i što se nije utvrđivalo i odlučivalo u upravnom postupku da li je došlo do propusta u radu porezne uprave, te ukoliko bi se propusti utvrdili, valjalo bi za očekivati da se to i ispravi, radi čega je njegov tužbeni zahtjev neosnovan. Osim toga, sud ističe da iz priložene porezne prijave poreza na dohodak koji je za 2005. godinu osobno podnio tužitelj nije naveden dohodak odnosno uplata poreza, prireza i doprinosa koji mu je tuženik morao obračunati i isplatiti po pravomoćnoj presudi prilikom isplate 2005. godine iznosa od 41.125,82 kune. Naime, prema tada važećoj odredbi članka 39. st. 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne Novine“ broj 73/04) porezni obveznik je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu ako poslodavac, isplatitelj primitka ili sam porezni obveznik nije obračunao, obustavio i uplatio predujam poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak. Navedenim propuštanjem tužitelj je uzrokovao da mu se navedeni povrat poreza ne isplati.

 

Stoga sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

 

Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).

 

Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punom. odvjetniku u skladu sa važećim odvjetničkim tarifama i prema VPS u iznosu od 20.000,00 kn.

 

Naime, tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 26. kolovoza 2011. godine (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna,  prisustvovanje punom. na ročištu od 28. rujna 2011.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska tuženika od dana 30. rujna 2011. godine (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav podneska tuženika od dana 22. studenog 2016. godine (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav podneska tuženika od dana 21. prosinca 2016. godine (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, prisustvovanje punom. na ročištu od 24. siječnja 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska tuženika od dana 23. ožujka 2017. godine (tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, prisustvovanje punom. na ročištu od 05. rujna 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 1.000,00 kn, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 2. listopada  2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3.) u iznosu od 500,00 kn.

 

Dakle, tuženiku su ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 8.500,00 kuna.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Karlovcu, 02. listopada 2017. godine

 

S U D A C  :

Miroslav Kosanović vr

                                                                                   za točnost otpravka ovl.službenik

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

 

I.

Dna:    1. Zoran Kralj odvjetnik u Zagrebu, Dankovečka 8

            2. ODO u Karlovcu, građ.-upravni odjel (P-DO-497/2011)