Broj: Gž-49/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. (OIB: …) iz N. G., zastupanog po punomoćniku N. N. odvjetniku u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu  tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 3. studenog 2016., broj P-102/16-5., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2017.,

            

p r e s u d i o   j e

 

                            I. Odbija se žalba tužitelja D. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od  3. studenog 2016., broj P-102/16-5.

 

                            II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1852 k.o. S. P. S. označenoj kao kč. br. 19/5 oranica u S. sa 4550 m², kao i sa zahtjevom da mu tuženica izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama (točka I. izreke), te mu je naloženo da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

 

                            Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.  

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Pravilno tužitelj u žalbi navodi da su razlozi prvostupanjske presude u suprotnosti sa izrekom presude jer prvostupanjski sud u izreci presude odbija tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a u razlozima presude navodi: "Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno, te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan."

 

                            Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1852 k.o. S. P. S. i to kč. br. 19/5 oranica u S. površine 4550 m² stekao dosjelošću, te da mu je stoga tuženica dužna izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva.

 

                            Tužitelj i svjedok M. Š. u svojim iskazima navod da je kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. neprekidno u posjedu obitelji tužitelja od 1896. i da su te nekretnine u početku bile u vlasništvu Š. zadruge, čiji su članovi međusobno bili u srodstvu, a kasnije je razvrgnućem zadruge ova čestica pripala obitelji tužitelja. Svjedok M. Š. je u svom iskazu posebno istaknuo da je Š. zadruga razvrgnuta oko 1974. (list 55 spisa). Iz iskaza tužitelja i svjedoka M. Š. proizlazi da je M. Š. darovao predmetnu nekretninu tužitelju 2011. i da im nitko nije osporavao posjed nekretnine, te osporava sklapanje Kupoprodajnog ugovora od 1. studenog 1958., navodeći da njegova obitelj nije prodavala zemlju, te posebno ističe da potpis na ovom Kupoprodajnom ugovoru nije potpis njegov otac pokojnog I. Š., koji je rođen 1919.

 

                            Svjedoci M. S., I. B. i B. S. potvrđuju iskaz tužitelja i svjedoka M. Š. u dijelu da je predmetna kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. više od 100 godina u nesmetanom posjedu obitelji Š., te da je ovu nekretninu prvo koristio M. Š., a da ju sada koristi tužitelj. Mišljenja su da je ova nekretnina vlasništvo obitelji Š., te su naveli da ova obitelj nema običaj prodavati svoju zemlju.

 

                            Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je kč. br. 19/5 bila upisana u zk. ul. 606 k.o. S. P. S. do 1896., kao vlasništvo B. zadruge broj 114 iz S., te da je od 6. listopada 1896., temeljem ugovora upisana kao vlasništvo I. Š., M. Š., J. Š. i M. Š. iz S. P. S., a od 27. veljače 1909., temeljem odluke nadležnog tijela upisuje se kao vlasništvo Š. zadruge iz S. P. S. broj 386. Nadalje, kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. je temeljem odluke nadležnog tijela 3. kolovoza 1949. pripisana u zk.ul. 875 k.o. S. P. S. kao vlasništvo Š. zadruge broj 483 i 484, a potom je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 1. studenog 1958. kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. uknjižena u zemljišne knjige kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Općine S. P. S., te je kč. br. 19/5 prenesena u zk.ul. 2794 k.o. S. P. S. (list 29 i 32). Temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva od 22. veljače 2007. i uvjerenja Službe za prostorno uređenje od 22. veljače 2007. kč. br. 19/5 prenesena je u zk. ul. 1852 k.o. S. P. S. kao vlasništvo Republike Hrvatske.

 

                            Po ocjeni ovog suda, obzirom da su prema povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga za kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. prednici tužitelja od 1896. do 1958. bili uknjiženi kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama temeljem ugovora, dakle pravnog posla, a što tužitelj nije osporavao tijekom prvostupanjskog postupka, navedeno razdoblje ne može biti razdoblje koje se računa kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

                            Kako je prema povijesnom izvatku kč. br. 19/5 k.o. S. P. S. od prosinca 1958. temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prednicima tužitelja uknjižena u zemljišne knjige kao općenarodna imovina kojom je upravljao Narodni odbor Općine S. P. S., ovaj sud smatra da tvrdnja tužitelja i svjedoka M. Š., da otac M. Š. nije potpisao Kupoprodajni ugovor od 1. studenog 1958. nije relevantna i to iz razloga što ovaj upis u zemljišne knjige nikada nije brisan te je za sud valjan, a ni navedeni Ugovor nije utvrđen ništavim. Osim toga, da pravni prednici tužitelja nisu prodali predmetnu nekretninu tužitelj bi temeljem nasljeđivanja bio uknjižen kao vlasnik iste u zemljišne knjige, jer su prednici tužitelja do kupoprodaje bili uknjiženi kao vlasnici ove nekretnine.

 

                            Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda samo se razdoblje u kojem je otac tužitelja i tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu može računati u dosjelost, jer ovaj sud prihvaća da tužitelj i njegov otac nisu morali znati za prodaju ove nekretnine, te da su stoga bili savjesni posjednici.

 

                            Iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da je on nakon svog oca počeo posjedovati predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo oko 1990., a 2011. je ovu nekretninu predao u posjed tužitelju (list 55 spisa).

 

                            Člankom  159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZOV) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed samostalno trajao najmanje 20 godine neprekidno, ili barem pošten samostalan posjed neprekidno je trajao 40 godina. 

 

                            Prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - 8. 10. 1991., 9/92, 77/92), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. vlasništvo na stvarima u društvenom vlasništvu se nije moglo steći dosjelošću.

 

                            Nadalje, člankom 388. stavak. 4. ZOV je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8 listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja na tim nekretninama prije tog datuma, a stavkom 2. istog članka  je propisano da se  stjecanje, promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

                            Slijedom navedenog proizlazi da ako su tužitelj i svjedok M. Š. i bili savjesni posjednici nekretnine od 1990., a vrijeme posjedovanja nekretnine do 8. listopada 1991. ne može se pribrojiti vremenu posjedovanja nekretnine od tog datuma, a od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe nije protekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 40 godina propisan člankom 159. stavak 4. ZOV.

 

                            Slijedom navedenog proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 373. a. ZPP-a.

 

                            Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 ).

 

                            Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbu jer s njom nije uspio, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 23. ožujka 2017.