Broj: Gž-1611/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Tatjane Kučić kao predsjednika vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz A., M., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik iz O., protiv tuženika I. L. iz L., OIB ..., radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i dijela rješenja Općinskog suda u Korčuli broj P-624/13 od 29. siječnja 2015. godine, na nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tuženika te se:

-          preinačuje presuda Općinskog suda u Korčuli broj P-624/13 od 29. siječnja 2015. godine u točkama I. i II. izreke presude, i sudi se:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. L. koji glasi:

„1. Utvrđuje se da suvlasničku zajednicu stranaka  čine nekretnine čkbr. 5738, 5739, 5740 i 232, sve k.o. L., što u naravi predstavlja stojnu kuću (stari i nadograđeni dio) s pripadnim vrtom, dvorom i prilazom u mjestu L. a na kojim nekretninama tužitelj ima suvlasnički dio od 4/10 a tuženik suvlasnički dio od 6/10.

              2. Razvrgava se suvlasnička zajednica utvrđena u točki 1. ove presude civilnim razvrgnućem time što će se postupak razvrgnuća provesti u ovršnom postupku po pravomoćnosti ove presude.

              3. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

              - preinačuje rješenje Općinskog suda u Korčuli broj P-624/13 od 29. siječnja 2015. godine u točci II izreke rješenja i rješava se:

              Nalaže se tužitelju J. L. da tuženiku I. L. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.375,00 kn (slovima: tri tisuće tristo sedamdeset i pet kuna) u roku od 15. dana.

             

Obrazloženje

             

              Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

              „I. Utvrđuje se da su stranke suvlasnici i to tužitelj za 4/10 a tuženik za 6/10 dijela nekretnina u mjestu L., u naravi stojne kuće s pripadajućim vrtom, dvorom i prilazom, izgrađene na čest.zgr. 232 površine 79 m2, čest.zem. 5740 površine 201 m2 te na dijelu čest.zem. 5738 površine 235 m2 i dijelu čest.zem. 5739 (površine 30 m2), sve k.o. L..

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina pobliže opisanih u toč. I. pravorijeka ove presude civilnom diobom na način da će se opisana stojna kuća s pripadajućom okućnicom, vrtom i prilazom prodati na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim omjerima pri čemu tužitelju pripada 4/10 a tuženiku 6/10, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. U preostalom dijelu (u odnosu na čest.zem. 6324 i 5741 k.o. L.) tužbeni zahtjev se odbija.„

i rješenje čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na čest.zem. 6935 i 6995 k.o. L., u naravi maslinik u predjelu D..

II. Svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova a na ime izdataka za provedbu vještačenja tuženik je dužan naknaditi tužitelju iznos od 2.157,62 kn u roku od 15 dana.“ 

              Protiv presude i rješenja žali se tuženik i to protiv točaka I i II izreke presude i protiv točke II izreke rješenja i to zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst) i 25/13. - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijani dijelovi presude i rješenja preinače a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojim je predložio da se ista odbije kao neosnovana.

             

              Žalba je osnovana.

 

              Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

              Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku, koji je proizašao iz izvanparničnog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka, jest utvrđenje da suvlasničku zajednicu stranaka čine čkbr. 5738, 5739, 5740 i 232, sve k.o. L. i da tužitelj ima suvlasnički dio od 4/10 dijela a tuženik suvlasnički dio od 6/10 dijela te da se odredi razvrgnuće te suvlasničke zajednice  civilnim razvrgnućem u ovršnom postupku.

              Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev.

              Tuženik se žali navodeći u žalbi da tužitelj nije pravilno zasnovao pasivnu legitimaciju u ovom postupku jer ne postoje nikakvi dokazi o tome da bi stranke bile suvlasnici  predmetnih nekretnina.

              Nije sporno da stranke nisu upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina a utvrđeno je da iz presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-639/05 od 6. listopada 2005. godine proizlazi da je kao vlasnik zemljišta na kojemu je izgrađena predmetna kuća u vrijeme donošenja te presude bila upisana Općina L..

              Parnični postupak u kojem je predmet tužbenog zahtjeva zahtjev za utvrđenje postojanja suvlasničke zajednice nekretnina i zahtjev za razvrgnuće te suvlasničke zajednice može se voditi i u slučaju ukoliko stranke nisu u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnici nekretnina koje su predmet postupka. Međutim, u tom slučaju tužbenim zahtjevom se kao tuženik treba obuhvatiti osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnina ili više osoba koje su upisane kao suvlasnici nekretnina. Tek u tom slučaju je pasivna legitimacija pravilno  zasnovana i postupak se može provesti.

              Stoga je i tužitelj u ovom postupku tužbenim zahtjevom trebao obuhvatiti osobu ili osobe koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina. Kako on to nije učinio, pasivna legitimacija nije pravilno  zasnovana.

              Nadalje, tijekom postupka je na temelju provedenog mjerničkog vještačenja utvrđeno da je predmetna kuća sagrađena i na čkbr. 6321/4 k.o. L. a ta parcela nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom. U takvom slučaju nije moguće odrediti civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice prodajom već se tužbenim zahtjevom trebaju obuhvatiti sve parcele na kojima je sagrađena kuća.

              Također, istim mjerničkim vještačenjem je utvrđeno da se predmetna kuća ne proteže na cijelim čkbr. 5738 i 5739 k.o. L., već na dijelu tih nekretnina. I u takvom slučaju nije moguće provesti razvrgnuće već je prethodno potrebno provesti odgovarajuću parcelaciju kako bi se formirale parcele u skladu s posjedom stranaka jer u civilnom razvrgnuću koje se provodi u ovršnom postupku nije moguće prodavati dijelove pojedinih parcela obzirom na odredbu čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14. – dalje u tekstu: ZOV) koji propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.

              Zbog navedenih razloga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo  kada je usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev pa je pobijana presuda preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

              Tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada parničnog troška. Njegov parnični trošak se sastoji od troška ročišta od 25. kolovoza 2009. godine, 19. listopada 2009. godine, 18. prosinca 2009. godine, 10. veljače 2014. godine i 15. prosinca 2014. godine, sve temeljem Tbr. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14. i 118/14. – dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 kn što ukupno iznosi 2.500,00 kn. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak za podneske od 10. rujna 2009. godine i 17. veljače 2014. godine budući da ti podnesci nisu u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka jer je tuženik ono što je iznio u tim postupcima mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave. Tuženiku također ne pripada trošak pristojbe na presudu zatražen njegovim troškovnikom jer taj trošak tereti tužitelja.

              Tuženiku također pripada trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. st. 1. Tarife u iznosu od 625,00 kn te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 250,00 kn prema Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne Novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) tako da ukupni parnični trošak tuženika iznosi 3.375,00 kn pa je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u tom iznosu.

 

U Koprivnici, 23. ožujka 2017. godine