Broj: Gž-2504/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. C., odvjetniku u S., protiv tuženika HEP ODS d.o.o. Elektrodalmacija iz Splita, Poljička cesta 73, OIB: ..., radi činidbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 5. svibnja 2016. godine pod poslovnim brojem P-249/2015, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 5. svibnja 2016. godine pod poslovnim brojem P-249/2015.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženika obveže s tužiteljeve nekretnine označene kao čest. zem. ... k.o. P. ukloniti betonski električni stup koji nosi kabel za snabdijevanje električnom energijom, te nakon uklanjanja stupa poravnati i očistiti nekretninu uklanjanjem kompletnog materijala koji nastane od obavljanja tih radova.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine za uklanjanjem stupa s nekretnine u njegovu vlasništvu.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- kako se na predmetnoj nekretnini još najkasnije od početka 80-tih godina prošlog stoljeća nalazi drveni stup za električni vod,

 

- kako je prije desetak godina taj stup zamijenjen betonskim stupom.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik stekao pravo služnosti postavljanja stupa na tužiteljevom zemljištu pozivom na odredbu članka 54. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO –Narodne novine broj 53/91), odnosno na temelju odredbe članka 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

 

Dodatno je prvostupanjski sud zaključio kako je potrebno cijeniti odredbu članka 4. Zakona o energiji (Narodne novine broj 68/01), te je stoga odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je tuženik dosjelošću stekao pravo služnosti postavljanja električnog stupa, s time da čak i u slučaju da tuženik nije stekao dosjelošću pravo služnosti postavljanja stupa bi tužbeni zahtjev trebao biti odbijen pozivom na Zakon o energiji, odnosno na odredbu članka 108. ZV-a, jer tužitelj ni u kojem slučaju ne bi bio ovlašten na podnošenje zahtjeva za uklanjanje stupa, već na podnošenje obvezno pravnog zahtjeva.

 

Suprotno od žalbenih navoda prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka propisano odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se presuda može ispitati i navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku su upravo u skladu s ispravama i zapisnicima koji prileže spisu.

 

Tužitelj se prvo ne žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da bi zatim istaknuo kako sud nije cijenio određene činjenice u postupku.

 

Međutim, zaista iz stanja spisa ne proizlazi da bi se sadržaj služnosti izvršavao na zamolbu do opoziva, a ovo sve i imajući u vidu toliko dug vremenski period u kojem je postojao stup, a cijeneći i okolnost da je tužba u ovom konkretnom slučaju podignuta 07. veljače 2013., a punomoć je tužitelj ispustio svom odvjetniku 20. travnja 2012. godine.

 

Glede primjene materijalnog prava, valja istaći zaista ako je služnost počela teći od početka 80-tih godina, (iako iz stanja spisa tako i ne proizlazi jer bi određene okolnosti ukazivale na to da se stup tu nalazi od prije), onda bi u svakom slučaju valjalo primijeniti odredbe ZV-a, a ne ZOV-a jer se stjecanje stvarnog prava dosjedanjem uvijek procjenjuje prema materijalno pravnom propisu koji je vrijedio u vrijeme kada bi isticao rok za dosjedanje.

 

Kako je rok za dosjedanje dvadeset godina, to bi dakle u ovom konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 229. stavak 1. ZV-a, a na koju odredbu se prvostupanjski sud i pozvao, iako se zaista i pozvao na odredbu članka 54. ZOV-o.

Slijedom navedenog kako prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje u žalbi ukazuje tužitelj, a ni povrede na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 30. ožujka 2017. godine