Broj: Gž-2322/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice D. B. ud. Z. iz Z., , OIB:…, osobno i kao nasljednica pok. M. B., zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1. G. H. kćeri S., OIB:… i 2. Z. H., OIB:…., oboje iz P., i zastupani po punomoćniku L. B., odvjetniku iz B., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 17. srpnja 2015. godine, poslovni broj P-2221/11, dana 24. travnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice D. B. ud. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 17. srpnja 2015. godine poslovni broj P-2221/11, s time da se ujedno odbija i njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. njegove izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su tuženi G. H. i Z. H., neutvrđenoga dana u razdoblju od 01. rujna 2011. godine do 10. rujna 2011. godine time što su na nekretnini katastarskih oznaka 309 k.o. T., zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/11, 87/17 sve k.o.T., uz sjevernu stranu nekretnine tužiteljice oznake 311 k.o. T., zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/3, 87/15 i 87/18 sve k.o. T., sagradili zid od opeke širine 30 cm, dužine 3,55 metara označen kao "ZID 1" i točkama 1-2, te zid od opeke širine 25 cm, dužine 180 metara označen kao "ZID 2" i točkama 3-4, prikazane na skici sudskog očevida geodetskog vještaka dipl.ing. F. V. od 13. siječnja 2012. godine, izrađenu od predmetu Općinskog suda u Zadru, u predmetu R1-307/11 kao sastavnom dijelu ove presude,  te isti naslonili na zgradu tužiteljice i time zatvorili dva prozora na sjevernoj strani zgrade, čime su zasmetali tužiteljicu u posljednjem posjedu prava stvarne služnosti prozora i posjedu zgrade na način da joj je isti u cijelosti oduzet, pa ima se nalaže vratiti oduzeti posjed prava stvarne služnosti prozora pobliže na način da poruše izgrađene zidove, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljice ubuduće, kao i da joj naknade parnični trošak, sve skupa u roku od 8 (osam) dana."

Istodobno je odbijen i prijedlog za određivanje privremene mjere: a) zabranom tuženoj Gojki Habek da na nekretnini katastarskih oznaka 291, 309, 423 sve k.o. T., zemljišnoknjižnih oznaka 87/16, 87/20 i 87/17 sve k.o. T., anagrafske oznake S. F. i J., S. P. 236, izvodi daljnje građevinske radove na podizanju i zatvaranju zida, naslonjenog na kuću tužiteljice D. B., katastarske oznake 311, zemljišnoknjižnih oznaka čest.zgr. 87/3, 87/15, 87/18 sve k.o. T., anagrafske oznake S. F. i J., S. P. 239, b) tuženoj G. H. se ostavlja rok od 24 sata, računajući od dana dostave prijepisa ovog Rješenja, da postupi po zabrani iz točke a) izreke ovog rješenja, c) ako tuženica G. H. ne postupi po zabrani iz točke a) izreke ovog rješenja, sud će na temelju odredbe članka 294. st.1. i u svezi članka 233. st.1. i članka 16. OZ-a, prijeti novčanom kaznom od 10.000,00 kuna (desettisuća kuna), d) ako tuženica G. H. i nakon donošenja ovog Rješenja bude postupala suprotno zabrani iz točke a) izreke, sud će na prijedlog tužiteljice D. B., tuženoj G. H. izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio (članak 294. st.1. u svezi članka 233. st.1. OZ-a), te će joj zapriječiti izricanje novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadesettisuća kuna) i tako sve dalje dok tužena ne postupi po zabrani iz točke a) izreke ovog rješenja, e) privremena mjera traje do pravomoćnosti okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda (Članak 303.st.1. OZ-a).

Točkom II. odlučeno je: „ Dužna je tužiteljica, tuženicima pod 1) i 2) naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika se odbija kao neosnovan."

Protiv gornjeg rješenja žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, pobijajući i odluku o trošku, uz prijedlog da se rješenje preinači ili ukine.

              Na žalbu nije odgovoreno.  

              Žalba nije osnovana.             

              Pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, temeljem čl.365.st.2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi, jer rješenje nema nikakvih proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

Sud prvog stupnja svoju odluku detaljno obrazlaže time:

- da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica ustala tužbom zbog smetanja posjeda sjeverne strane zgrade tužiteljice oznake 311 k.o. T., a zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/3, 87/15 i 87/18 sve k.o. T., koje smetanje da je počinjeno od strane tuženika pod 1) i 2) na način da su u razdoblju od 1. rujna 2011. godine do 10. rujna 2011. godine na nekretnini katastarske oznaka 309 k.o. T., zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/11, 87/17 sve k.o. T., izgradili zid od opeke širine 30 cm, dužine 3,55 metara označen kao "ZID 1", i točkama 1-2, te zid od opeke širine 25 cm, dužine 180 metara označen kao "ZID 2" i točkama 3-4, kako je prikazan na skici sudskog očevida geodetskog vještaka dipl. ing. F. V. od 13. siječnja 2012. godine, izrađenu u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem: R1-307/11, te isti naslonili na zgradu tužiteljice, a isto tako time da su zatvorili dva prozora na sjevernoj strani zgrade tužiteljice oznake 311 k.o. T., a zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/3, 87/15 i 87/18 sve k.o. T., čime da su tako tužiteljicu zasmetali i u posljednjem posjedu prava stvarne služnosti prozora,

- da je odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) regulirano pravo na zaštitu posjeda, dok je čl. 22. st. 2. ZVDSP-a propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tijekom provedenog postupka sud nalazi nespornim činjenicu da čest. zgr. 87/3 u naravi dvorište u površini od 135 m², čest. zgr. 87/15 u naravi zgrada površine 22 m² i čest. zgr. 87/18 u naravi zgrada i dvorište u površini od 39 m² su vlasništvo prednice tužiteljice za cijelo, a što da je razvidno iz priloženog zk. ul. 1295 k.o. T. Isto tako nesporno je da ove čestice zgrade katastarske oznake 311 u naravi dvorište i kuća ukupne površine od 191 m² su upisane kao posjed za cijelo prednice tužiteljice, da nije sporna niti činjenica da katastarska čestica 309 u naravi kuća površine 30 m² i dvorište površine 49 m², su posjed za cijelo 2. tuženice. Nadalje, tijekom ovog postupka sud nalazi utvrđenim nespornu činjenicu da su tuženici u naznačenom vremenskom razdoblju od 1. rujna do 10. rujna 2011. godine izgradili zid od opeke širine 25 cm, dužine 3,55 metara označen kao "ZID 1" i točkama 1-2, prikazan na skici sudskog očevida geodetskog vještaka F. V., dipl. ing. od 13. siječnja 2012. godine, a što je prilikom saslušanja 1. tuženica priznala da bi izgradila ovaj zid na svojoj čestici zemlje katastarske oznake 309, a pored toga ovu činjenicu sud je utvrdio na osnovu iskaza saslušane svjedokinje L. P., koji dio iskaza je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit budući su i ostali svjedoci saslušani tijekom postupka potvrdili da ovaj zid ranije tu nije bio izgrađen, a koja svjedokinja je posvjedočila da bi po povratku s ljetovanja s H. 9. rujna 2011. godine svratila kod svoje prijateljice M. B. u S. P. i tada vidjela da susjedi M. B. grade odnosno završavaju izgradnju zida do sjeverne strane kuće njene prijateljice, a čime da je bila iznenađena jer da taj zid ranije tu nije bio izgrađen, a kod prijateljice da je dolazila još od 1980. godine,

- da je prilikom očevida na licu mjesta 19. siječnja 2012. godine sud neposrednim opažanjem utvrdio da se ovaj sporni zid nalazi u dvorištu tuženice, isti da je dužine cca 3,5 metara, visine cca 5 metara. Zid da je izgrađen od narančastih blokova, da je paralelan s objektom tužiteljice te da je prostim okom vidljivo da je između spornog zida i objekta tužiteljice postavljen stiropor širine 6 cm. Da bi predmetni zid označen kao "ZID 1" bio sagrađen na nekretnini 1. tuženice katastarske oznake 309 k.o. T., a zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. 87/11, 87/17 sve k.o. T., sud je utvrdio i uvidom u zapisnik sastavljen na licu mjesta od 13. siječnja 2012. godine za potrebe izvanparničnog postupka ovog suda pod poslovnim brojem R1-307/11 gdje je vođen postupak radi osiguranja dokaza između istih stranaka te je vještak geodetske struke F. V. na tom očevidu iskazao da je ovaj predmetni zid izrađen uz samu među prema čest. zem. 311 nove izmjere, dakle, za zaključiti je da sporni zid oznake "ZID 1" je izgrađen na čest. zem. 309 k.o. T. koja je u vlasništvu 1. tuženice i suposjedu tuženika, s time da je 2. tuženik u odgovoru na tužbu naveo da ne bi sudjelovao u fizičkoj izgradnji ovog spornog zida označenog "ZID 1", međutim, sud drži da bi i on sudjelovao u izgradnji ovog zida, a što zaključuje upravo iz samog navoda 2. tuženika  koji je iskazao da je vlasnica čest. zem. 309 k.o. T. njegova supruga, dok on kroz godinu dolazi par puta na istu te održava ovu nekretninu. Pored toga on se nalazi u suposjedu čest. zem. 309 k.o. T. što je razvidno i iz iskaza saslušanog svjedoka D. J. koji je posvjedočio da je prijatelj sa 2. tuženikom i da je kod istog dolazio stotinu puta. Nadalje, kako je 2. tuženik iskazao da su za izgradnju ovog zida ("ZID 1") on i supruga angažirali privatnog obrtnika koji je izgradio ovaj zid, sud zaključuje da bi on bio pravilno pasivno legitimiran u ovoj posjedovnoj parnici, stoga što tužitelj prilikom podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda može na strani tuženika pasivno legitimirati samog izvršitelja čina smetanja posjeda, a isto tako i onu osobu koja je angažirala za svoj račun i za svoj interes drugu osobu da izvrši sam čin smetanja, u konkretnom slučaju izgradnju spornog označenog zida "ZID 1",

- da tužiteljica u povjesnici tužbe, a i u postavljenom tužbenom zahtjevu, tvrdi da bi tuženici upravo izgradnjom spornog zida označenog kao "ZID 1" smetali je u posjedu njene zgrade, kuće za odmor, sagrađene na čest. zem. 311 k.o. T., zemljišnoknjižnih oznaka 87/3, 87/15 i 87/18 sve k.o. T., jer izgradnjom spornog zida da su se naslonili na njenu nekretninu pa u vezi utvrđivanja te činjenice, sud je imao prvenstveno u vidu nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke M. K., dipl. ing. građevine koji u svom nalazu i mišljenju u izvanparničnom predmetu ovog suda pod poslovnim brojem R1-307/11 navodi da sporni zid označen točkama 1-2 ("ZID 1") novoizgrađeni nosivi zid od opečnih blokova ukupne prosječne dužine od točke 1 do točke 2, za koje vještak prilikom neposrednog saslušanja pojašnjava da tim točkama označava početak i kraj zida: 3,55 metara, visine 4,75 metara i debljine 25 cm. Ovaj sporni zid ("ZID 1") da je u konstruktivnom smislu samostalan, a na mjestu dodira sa vanjskim zidom kuće predlagateljice, a u ovom postupku tužiteljice, je izvedena dilatacija (stiropor debljine 5 cm). S obzirom da je upravo na ovaj dio nalaza i mišljenja vještaka, prigovorila tužiteljica po svom punomoćniku, ovaj sud je neposredno saslušao vještaka građevinske struke M. K., pa je pojašnjavajući pojam dilatacije u svom nalazu i mišljenju istakao da to označava razmak da se zid ne dodiruje sa zidom, postojeći stiropor da služi za dilataciju, a isti da nije sastavni dio zida. U građevinskom smislu dilatacija da znači kao izolacija, to da je prostor da se zidovi ne dodiruju, a stiropor da je zvučna i toplinska izolacija. Postojeći stiropor da služi izolaciji novo izgrađenom zidu, pa s obzirom na stiropor i dilataciju, da sporni zid je samostalno tijelo i da je dilatacijom odvojen od starog zida. To što je rekao za dilataciju da se upravo odnosi na zid označen "ZID 1". Nadalje, pojašnjavajući pojmove "dodirivanja" i "naslanjanja" kroz pravila svoje struke, navodi da u konstruktivnom smislu oni nisu jedno tijelo, već da su to dva građevinska tijela, neovisno jedno o drugom, tj. da "dodirivanje" znači da su i jedan i drugi zid taknuti, odnosno da ne diraju jedan drugoga. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kao i njegovog iskaza, a čiji iskaz je ovaj sud cijenio kao vjerodostojan, budući da drži da je ovaj vještak detaljno i stručno dao svoj nalaz i isti obrazložio prilikom saslušanja, za zaključiti je da se izgrađeni sporni zid označen "ZID 1" ne dodiruje sa sjevernim zidom kuće za odmor tužiteljice, te da su isti odvojeni upravo postojećim stiroporom, za koji vještak navodi da nije sastavni dio izgrađenog zida, a koji stiropor je sud utvrdio i konstatirao prilikom provedenog očevida na licu mjesta tijekom ovog postupka, što znači da izgradnjom spornog zida "ZID 1" tuženici nisu smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu njene nekretnine u naravi kuće za odmor u S. P., radi čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na ovaj dio postavljenog tužbenog zahtjeva,

- da što se tiče navoda tužiteljice da bi također bila smetana u posljednjem mirnom posjedu kuće za odmor u S. P. time što su tuženici  izgradili zid označen kao "ZID 2", isti naslonili, tj. isti da dodiruje njenu kuću, ovaj sud drži da i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice nije osnovan prvenstveno iz razloga što tijekom provedenog postupka ni sama tužiteljica u povjesnici svoje tužbe nije tvrdila da bi ovaj zid upravo tuženici izgradili u vremenskom periodu od 1. rujna do 10. rujna 2011. godine, niti prilikom saslušanja gdje je isključivo ista posvjedočila odnosno iskazivala na okolnosti spornog zida označen kao "ZID 1". Isto tako razvidno je da je tijekom postupka tužiteljica predlagala saslušanje svjedoka, a koje je ovaj sud saslušao, i upravo saslušani svjedoci L. P., D. J. i M. C. su samo svjedočili na okolnosti spornog zida označen kao "ZID 1", a ne vrijeme izgradnje i način izgradnje i od koga je izgrađen zid označen kao "ZID 2". To što je tužiteljica prilikom uređenja svog tužbenog zahtjeva naznačila u istom da bi je tuženici pod 1) i 2) smetali u posjedu njene nekretnine, kuće za odmor, izgradnjom i podizanjem ovog zida, sud je odbio taj zahtjev tužiteljice jer tijekom provedenog postupka nije dokazala one osnovne elemente smetanja posjeda, a to da su tužitelji upravo u označenom vremenskom periodu izgradili i ovaj zid označen kao "ZID 2". U prilog ovakvom mišljenju suda, ide i činjenica da je sud tijekom ovog postupka proveo očevid na licu mjesta dana 19. siječanja 2012. godine te je iz sastavljenog zapisnika razvidno da je u istom naznačeno da se sporni zid nalazi u dvorištu 1. tuženice, da je paralelan s objektom tužiteljice, dok se na inzistiranje tužiteljice evidentirala samo činjenica da postoji zid koji je izgrađen izvan volta od zidanih blokova u četiri reda u širini od 5 metara, a koji veže s južne strane kuće tužiteljice, dakle, za zaključiti je da je prilikom očevida predmet spora bio identifikacija spornog zida, zida pod 1) te da nije vršena identifikacija niti je bio označen kao sporni zid označen kao "ZID 2",

- da tužiteljica u povjesnici tužbe kao i tijekom postupka nadalje tvrdi da je izgradnjom spornog zida označenog kao "ZID 1" bila smetana u posjedu prava stvarne služnosti prozora jer da izgradnjom ovog zida, više nema niti svjetla niti zraka u svojoj kući, a niti može otvoriti prozor. Čl. 186. st.1. ZVDSP-a propisano je da stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina), da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo štititi. Čl. 188. st.1. ZVDSP-a propisano je da vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojeg sadržaja koji je moguć, a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlaštenikovo činjenje za izvršavanja ovlasti koja ta služnost daje, bilo da se služnost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce, ili na određeno vrijeme, ili u određeno doba godine, osim ako je što drugo Zakonom određeno, dok je stavkom 2. čl. 188. propisano da služnost može biti osnovana da služi povlasnoj nekretnini namijenjenoj poljodjelstvu, u takvu slučaju da je poljska, a inače da je kuća služnost. Stavkom 4. je propisano da bi se služile nekretninama sa zgradom, da se mogu osnovati kućne služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuje da nešto poduzima na susjednoj nekretnini kao poslužnoj, što da je taj dužan trpjeti, kao što su to osobito: 1) pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu, 2) gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid, 3) imati prozor u tuđem zidu radi svjetla ili radi vidika, 4) imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovom zračnom prostoru radi svjetla ili vidika i drugo. Stavkom 5. propisano je da bi se služile nekretninama sa zgradom, da se mogu osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: 1) svoju kuću ne povisivati ili je ne snižavati, 2) ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik i drugo. Nadalje, čl. 185. st. 1. ZVDSP-a propisano je da pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povlasne nekretnine samo pravo na svjetlo i zrak, a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana, dok je stavkom 2. propisano da tko nema pravo na vidik, da je dužan na zahtjev vlasnika zida staviti rešetku na prozor. U konkretnom slučaju, a u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da bi bila smetana u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prozora, sud je utvrdio činjenicu da na nekretnini tužiteljice, na sjevernoj strani zida kuće za odmor, postoje i to na katu - bijeli prozor kao i u prizemlju - otvori, što je sud utvrdio uvidom u priložene fotografije dostavljene od strane tužiteljice (list spisa 16), a isto tako i prilikom provedenog očevida od 19. siječnja 2012. godine (list spisa 46) kada je prilikom očevida po ulasku u kuću tužiteljice, u prizemlju sobe koja se nalazi na sjeverozapadu, na zidu, sud je utvrdio da se na istom nalazi jedan prozor sa štokom, s jednostrukim staklom veličine 60 x 60 cm iz kojeg prozora je ventilacijski otvor sa šest otvora, dok na katu kuće na istom zidu je utvrdio da se nalazi prozor, okno sa PVC zatvorima s griljama, te da između prozora i grilja je dubina zida cca 60 cm. Zid nekretnine tužiteljice na kojem su utvrđeni otvori u prizemlju i na katu, da je paralelan sa spornim ciglenim zidom, a da grilje na katu se ne mogu otvoriti, jer da je iza njih sporni cigleni zid. Dakle, kada se uzme u obzir da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika povlasne nekretnine, da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom, poslužnom nekretninom, čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, kao i nespornu činjenicu da se postojeći prozori (prozor na prvom kao i okno za šest otvora u prizemlju) nalaze u zidu i to sjevernom zidu nekretnine-kuće za odmor tužiteljice, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o postojanju posjeda prava stvarne služnosti prozora, a s obzirom na naprijed utvrđenu činjenicu, tj. da su predmetni prozori sagrađeni u zidu nekretnine-kuće za odmor tužiteljice, već bi se po mišljenju ovog suda jedino moglo govoriti o pravu kućne služnosti, a što je propisano čl. 188. st. 5. ZVDSP-a kojim je propisano da bi se služile nekretninama sa zgradom, da se mogu osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, ne poduzima povlaštenoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik,

- da kako tužiteljica očito nema osnovano pravo kućne služnosti, što u konkretnom slučaju znači da kao vlasnica povlasne nekretnine nema ovlaštenja u odnosu na tuženike kao vlasnike poslužne nekretnine, tražiti da nešto propuste na svojoj nekretnini, odnosno da ne oduzimaju povlaštenoj zgradi, nekretnini tužiteljice svjetlo, zrak i vidik, a što očito tužiteljica nema, to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu gdje tvrdi da bi je tuženici izgradnjom spornog zida označenog kao "ZID 1" smetali u posjedu prava stvarne služnosti prozora.

Navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud prihvaća, u smislu čl. 375. st. 5. u svezi čl. 381. ZPP-a, s time da žaliteljici valja, u bitnom, odgovoriti glede istaknutih žalbenih prigovora koji se odnose na „ZID 1“ da je sud prvog stupnja opravdano prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je po pravilima struke odgovorio da stiropor ne čini sastavni dio spornog zida već izolaciju između zidova stranaka, doduše, po ocjeni ovog suda tuženici su mogli ostaviti prazan prostor između zidova jer je i zrak izolator, ali treba reći da je svakako lošiji i da je u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP-a čin smetanja takva radnja kojom se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, odnosno faktična vlast na stvari uznemiravanjem ili oduzimanjem posjeda kada tek posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da su je tuženici i tim građevinskim zahvatom smetali u posljednjem mirnom posjedu njezine nekretnine (kuće), međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi o uznemiravanju koje bi predstavljalo čin smetanja posjeda, jer životno i pravno gledajući postavljanje, odnosno tek umetanje stiropora kao izolacije nije takav građevinski zahvat koji bi imao za poljedicu da je tužiteljica zasmetana u posjedu svoje kuće kao stvari, jer zid nije naslonjen na kuću tužiteljice kako se to navodi i u petitu, s time da se u posjedovnoj parnici na temelju odredbe čl. 441. ZPP-a ne može odlučivati o tome da li postavljanjem stiropora tužiteljica trpi kakvu štetu, stoga, tužiteljica nije dokazala da bi postojale zakonske pretpostavke da joj se pruži posjedovna zaštita glede izgrađenog spornog „ZIDA 1“.

Nadalje, sud prvog stupnja je odbio usvojiti citirani tužbeni zahtjev koji je usmjeren i u pravcu zaštite posjeda prava kućne služnosti iz odredbe čl. 188. st. 5. ZVDSP-a, jer nalazi da tužiteljica nije dokazala da je bila u posjedu prava služnosti vidika i svjetlosti sa susjedne nekretnine tuženika, a koja bi služnost ograničavala tuženike u podizanju zida, odnosno nije utvrđeno da u korist tužiteljice postoji odgovarajuća negativna služnost zabrane da tuženici bilo što rade na svom susjednom zemljištu, naime, prema pravnom motrištu ovog suda izraženog u odluci broj Gž-850/85 pravna pravila imovinskog prava ne sadrže takvo zakonsko ograničenje da samim time što su zgrade susjedne da je odmah i zabranjeno nadozidati zgradu ako se ne dira u prostor susjeda i ako susjed nije u posjedu služnosti zraka, vidika i svjetla i time prava zabrane susjedu da nadograđuje svoju zgradu.

U tom smislu je prvostupanjski sud utvrdio da do spornog slučaja tužiteljica nije na bilo koji način branila tuženicima da podižu ili ograđuju svoju nekretninu (zgradu) kojoj bi se zabrani pokorili (čl. 16. st. 2. ZVDSP-a), a nema drugog načina da se utvrdi da je takvo pravo zabrane tužiteljica stekla radi očuvanja svoje služnosti vidika i svjetla sa nekretnine tuženika, dakle, prvostupanjski sud je razriješio spor isključivo sa stajališta građanskog prava prema kojemu je jedino odlučno da li je tužiteljica stekla pravo negativne kućne služnosti vidika ili ne čija je suština u propuštanju vlasnika (susjeda) da nešto učini na svojoj nekretnini, odnosno  pokoravnju takvoj zabrani.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao nesonovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje glede glavne stvari, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a.

Posljedično je trebalo potvrditi i odluku o odbijanju privremene mjere, te točku II. izreke prvostupanjskog rješenja (odluku o trošku), dok se odluka o trošku žalbenog postupka temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 24. travnja 2017. godine.