Broj: Gž-462/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda V. P., kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Z. K. i D. P.-P. kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. O.: iz T., K. 1, zastupanog po punomoćniku Z. A., odvjetniku u M., protiv tuženika 1. E. V. ud. M. O.: iz M., D.. M. U. 4/3, 2. M. E. rođ. V. O.: iz Z.,U. grada G. T. 20 i 3. D. V. pok. M., O.: iz M., D.. M. U. 4/3, svi zastupani po punomoćniku D. V., odvjetniku u M., radi utvrđenja i predaje u posjed i po protutužbi tužitelja 1. E. V. ud. M. O.: iz M., D.. M. U. 4/3, 2. M. E. rođ. V. O.: 55759298638 iz Z.,U. grada G. T. 20 i 3. D. V. pok. M. O.: iz M., D.. M. U. 4/3, svi zastupani po punomoćniku D. V., odvjetniku u M., protiv tuženika M. R. O.: iz T., K. 1, zastupanog po punomoćniku Z. A., odvjetniku u M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude O. suda u S., S. služba u I. broj P-211/15 od 12. studenog 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 4.svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda O. suda u S., S. služba u I. broj P-211/15 od 12. studenog 2015. u pobijanom dijelu iz točke I./1. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenjem da je isti vlasnik dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. 4996/24, zk.ul. 2937, k.o. T., površine 72 m², označene na skici vještaka za geodeziju N. K. slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I i predaju u posjed tog dijela, te u pobijanom dijelu iz točke II./1. izreke kojim je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem da su oni isključivi vlasnici dijela  nekretnine koja se sastoji od kčbr. 4996/24, zk.ul. 2937, k.o. T., površine 72 m², označene na skici vještaka za geodeziju N. K. slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I i da je tužitelj dužan trpjeti da tuženici i po formiranju nove čestice u čiji sastav ulazi površina predmetne nekretnine, ishode uknjižbu prava vlasništva na toj čestici svaki po 1/3 dijela, kao i u odluci o parničnom trošku iz točke II./2. izreke.

.

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev  tužitelja-protutuženika  koji glasi:

 

              1. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik vlasnik dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. 4996/24 upisane u zk. ul. 2937 k.o. T., površine od 72 m², i to u onog dijela pobliže prikazanog i označenog slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I na skici vještaka za geodeziju N. K. iz O. od dana 27. listopada 2010., kao sastavnom dijelu ove presude, pa se tuženima nalaže da tužitelju predaju u posjed navedeni dio kčbr. 4996/24 u roku od 15 dana.

             

              2. Tuženici su dužni tužitelju solidarno naknaditi parnični trošak ovog postupka zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja prema stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet poena sve do isplate, u roku od 15 dana.

             

              II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

         1. Utvrđuje se da su tuženi-protutužitelji E. V. ud. M.,  D. V. pok. M. i M. E. isključivi vlasnici   dijela čestice zemljišta 4996/24  k.o. T. u površini od 72 m², i to u naravi onog dijela koji je prikazan na skici lica mjesta dipl ing N. K. stalnog sudskog vještaka za geodeziju kao prilogu njegova vještva od 27. listopada 2010. koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude i koji dio je  u istoj skici prikazan i označen slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I, pa je tužitelj-protutuženik M. R. dužan trpjeti da tuženi-protutužitelji E. V. ud M., D. V. pok M. i M. E. rođena V., nakon što se od navedenog dijela čestice 4996/24 prijavnim listom (parcelacijskim elaboratom) formira novo nastala čestica zemlje u čiji sastav ulazi navedeni 72 m² od čestice zemljišta 4996/24, temeljem ove presude i to prijavnog lista (parcelacijskog elaborata), u odjelu za zemljišne knjige O. suda u S.-S. služba u M. zatraži i ishode uknjižbu prava vlasništva te novo nastale čestice zemlje na svoja imena svaki po 1/3 dijela uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na toj novo nastaloj čestici zemlje u površini od 72 m² u cijelosti sa imena tužitelja-protuženika M. R.."

             

              Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju-protutuženiku u roku od 15 dana naknaditi tuženima-protutužiteljima troškove postupka u iznosu od 13.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2015. do konačne isplate.

 

Protiv pobijane presude, pravovremeno se žali tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a odbije onaj protutužbeni, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Iz odgovora na žalbu tuženika-protutužitelja (dalje: tuženici) razvidno je kako je žalba neosnovana i pravno neutemeljena,iz razloga što je prvostupanjski sud  u pisanom otpravku presude dao pravilna utvrđenja, pravnu ocjenu i zaključke koji su stručno razrađeni i utemeljeni na savjesnoj i svestranoj ocjeni svih provedenih dokaza. U odgovoru se posebno ističe kako je prvostupanjski sud  pravilno utvrdio, temeljem izvedenih dokaza, da je prednik tuženika M. V., po zaključenju Ugovora o prijenosu prava korištenja građevinskog zemljišta s prednikom tužitelja J. L. stupio u materijalni i zakoniti posjed predmetnog dijela nekretnine, u čijem se posjedu neprekidno nalazio, odnosno po njegovoj smrti danas tuženici, te da je i očevidom na licu mjesta utvrđeno da je predmetnih 72 m² navedene čestice, označene u vještvu slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I od preostalog dijela čestice odvojena betonskim zidom na kojem je postavljena željezna ograda. N., tuženici se u odgovoru na žalbu pozivaju i na iskaze svjedoka V. L., A. Š., V. V. i T. L. U. iz sudskog postupka P 1691/09 (ranije P 658/97,P 410/05,P 240/07) pregledan u ovome postupku, temeljem kojih je utvrđeno da je posjed označenog dijela nekretnine od strane prednika tuženika bio pošten, a time danas i samih tuženika, te da se temeljem tog poštenog posjeda sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbu članka 159. stavak 3. u svezi stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) utvrdivši da su tuženi pravo vlasništva označenog dijela nekretnine stekli po samom zakonu, temeljem dosjelosti, obzirom da se neprekinuti pošteni posjed ima računati od 8. listopada 1991. do podnošenja predmetne tužbe 2012.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj ili kakvu drugu bitnu povredu na koju ovaj sud u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i iz kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Neosnovana je žalba tužitelja u odnosu na ovaj žalbeni razlog kada ističe da sud nije ocijenio nijedan dokaz izveden u predmetu O. suda u S., S. službe u O. broj P-1691/09, jer se,suprotno tim navodima, u svezi tih dokaza (iskazima svjedoka i pregledanim ugovorima) čiji je spis pregledan u ovome postupku, izjasnio u razlozima presude na strani 4. i 5, ocjenjujući ih u smislu članka 8. ZPP-a.

 

Nije u pravu tužitelj ni kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 8. ZPP-a, jer je suprotno takvom prigovoru, a po zaključku ovog suda, pobijanu presudu donio temeljem savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, drugo je pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani, što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žalitelj ukazuje u žalbi. Stoga nije u pravu žalitelj kada presudu pobija iz tog žalbenog osnova.

 

Predmet postupka među strankama je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je isti vlasnik dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. 4996/24 zk.ul. 2937, k.o. T., površine 72 m², označene na skici vještaka za geodeziju N. K. slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I i da mu tuženici predaju u posjed taj dio nekretnine, te zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem da su oni isključivi vlasnici dijela  te nekretnine, površine 72 m², označene slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I na skici vještaka K., a da je tužitelj dužan trpjeti da tuženici i po formiranju nove čestice u čiji sastav ulazi površina predmetne nekretnine, ishode uknjižbu prava vlasništva svaki po 1/3 dijela.

 

Polazeći od neprijeporno i postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj M. R. uknjiženi vlasnik nekretnine označene kao kčbr. 4996 k.o. T. (list 1B), u površini od 330 m², na kojoj se nalazi sagrađena obiteljska kuća,

 

- da je dio te nekretnine, u površini od 72 m² odvojen betonskim zidom na koji je postavljena željezna ograda, a što je utvrđeno i očevidom na licu mjesta po vještaku za geodeziju N. K. te priloženim fotografijama (u spisu P-1691/09),

 

- da ista željezna ograda fizički dijeli kčbr. 4996 na dva dijela i da je istočni dio nekretnine u površini od 72 m² prikazan u vještvu vještaka N. K. slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I,

 

- da su tuženici u posjedu tih 72 m² zemljišta i koriste ga za svoje potrebe, a nakon što je njihov prednik stupio u posjed tog dijela čestice tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća nakon sklapanja ugovora sa prednikom tužitelja,te se od tada neprekidno nalaze u njegovom posjedu,

 

- da su dana 3. travnja 1970. J. L. (prednik tužitelja) i M. V. (prednik tuženika) zaključili kupoprodajni ugovor kojim je J. L. prodao M. V. građevinsku parcelu površine 270 m², kao sastavnog dijela kčbr 4996/8, a kojem je ugovoru geometrijska skica (list 10C) sastavni dio,

 

- da je temeljem tog ugovora dio predmetne nekretnine od 72 m² pripao M. V.,

 

- da su J. L. i M. V. istog dana sklopili i Ugovor o prijenosu korištenja građevinskog zemljišta u kojem L. prodaje V. pravo korištenja na društvenom zemljištu oznake čest.zem. 4996/4/8 u površini od 354 m², a koja površina i proizlazi iz skice kao sastavnog dijela kupoprodajnog ugovora,

 

- da iz iskaza svjedoka V. V., V. L., A. Š. i T. L. U. saslušanih u postupku P-1691/09 proizlazi da je prednik tuženika odmah odvojio dio kupljene nekretnine betonskim zidom na koji je postavio željeznu ogradu, da se smatralo da je to zemljište V. (iskaz U.), da gradnju zida nije osporavao J. L., štoviše da je u njegovoj gradnji pomagao (iskaz V. L. i A. Š.),

 

sud prvog stupnja, nalazeći da je prednik tuženika stupio u posjed dijela predmetne nekretnine odmah nakon zaključenih ugovora sa prednikom tužitelja J. L. dana 3. travnja 1970., vještvom označene slovima I-A-B-K-C-E-F-G-H-I u površini od 72 m², da je gradnjom zida fizički odvojio taj dio nekretnine, u kojoj izgradnji zida ga nitko nije ometao kao ni u posjedu tog dijela predmetne nekretnine, zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje vlasničke tužbe iz članka 162. ZV-a, jer su osnovani prigovori tuženika iz članka 163. stavak 1. ZV-a da se zbog prava na posjed stvar ne preda njezinom vlasniku, kao i da su tuženici primjenom instituta dosjelosti i kao pošteni posjednici stekli temeljem zakona vlasništvo tog dijela nekretnine, primjenom članka 159. ZV-a, uzimajući u obzir da je predmetno zemljište do 1991. bilo društveno i da su rokovi iz članka 159. stavak 3. ZV-a istekli od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe, odnosno protutužbenog zahtjeva.

 

U pravu je sud prvog stupnja kada, suprotno žalbenim navodima tužitelja, zaključuje da su osnovani prigovori tuženika koji zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine ukidaju, jer su tuženi stekli pravo vlasništva dijela te nekretnine u površini od 72 m2 dosjelošću, čime su dakle prigovori tuženika kao posjednika predmetne nekretnine osnovani u smislu članka 163. stavak 1. i 3. ZV-a.

 

Razloge koje je sud prvog stupnja, analizirajući i ocjenjujući izvedene dokaze, svaki zasebno i u svojoj ukupnosti, najprije polazeći od neprijeporno utvrđenih činjenica da je na kčbr. 4996/24 izgrađen betonski zid na kojem se nalazi željezna ograda, koji predmetnu česticu dijeli na dva dijela, te utvrđenih da je istočni dio te nekretnine u površini od 72 m² i nakon zaključenih ugovora od 3. travnja 1970. u posjedu najprije prednika tuženika M. V., a potom i tuženika, i da ih nikada nitko od tada nije u tome ometao, štoviše da je prednik tužitelja pomagao u gradnji zida i da se po iskazu svjedoka L. U. (tužiteljeva teta) taj dio nekretnine oduvijek smatrao da pripada tuženima, te da je njihov zahtjev za utvrđenjem vlasništva tog dijela nekretnine primjenom instituta dosjelosti osnovan, a nakon što je utvrđeno da je njihov posjed kroz to vrijeme bio pošten, neprekidan i da je proteklo zakonom predviđeno vrijeme iz članka 159. stavak 3. ZV-a, koje je obzirom na društveno vlasništvo toga zemljišta, prvostupanjski sud  računao od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

 

              Suprotno žalbenim navodima tužitelja valja kazati da pravo na posjed sadržan u posjednikovom (tuženikovom) prigovoru, kako ga propisuje odredba članka 18. stavak 1. ZV-a predmnjeva da postoji valjani pravni temelj tog posjedovanja (ugovori prednika stranaka), a ne svakovremeno korištenje te stvari. Stoga su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tužitelja da su kod postojanja prava na posjed, tuženici imali razloga posumnjati da im to pravo ne pripada, jer niti u žalbi, a niti tijekom postupka tužitelj nije tuženicima osporiti to pravo.

 

Nadalje i kako je stajalište ovog suda da je sud prvog stupnja ispravno zaključio da su tuženici stekli pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine dosjelošću preko svog prednika faktičnim posjedom kroz zakonom propisano vrijeme, to se u odnosu na ostale žalbene razloge, kojima tužitelj nije osporio zakonitost i pravilnost pobijane presude, isti i radi nepotrebnog ponavljanja,upućuje na razloge presude na strani 4. i 5. u kojima sud potanko obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su prigovori tuženika iz članka 163. ZV-a osnovani, a nakon što je utvrdio da isti imaju pravo na posjed i da su dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, čime je u suprotnom zahtjev tužitelja neosnovan.

 

Prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tbr. 7.-9. i Tbr. 36. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tako da odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena, pri čemu je tužitelj posebno ni ne napada, već ju paušalno veže uz odbijeni tužbeni zahtjev.

 

Slijedom navedenog, prihvaćajući činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda i njegov materijalno-pravni zaključak, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je razvidno izrekom ove presude.

 

U Splitu 4. svibnja 2017.