Broj: Gž-634/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ede Švigira predsjednika vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja škola „M. A. R.“ S. B., OIB…, zastupan po ZOU M. B. i K. B. iz S. B., protiv tuženika Z. S. iz S. B., OIB…, zastupan po punomoćnici R. S., odvjetnici u S. B., radi iseljenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. ožujka 2017., broj Ps-1/16-9., 4. svibnja 2017.,              

 

p r e s u d i o   j e

 

                            I. Odbija se žalba tužitelja škola "M. A. R. " kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. ožujka 2017., broj Ps-1/16-9.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku iseljenje iz nekretnina koje u naravi predstavljaju zgradu sagrađenu na kčbr. 5903/1 k.o. S. B., te da iste slobodne od osoba i svojih stvari preda u posjed tužitelju kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana (stavak I. izreke).

 

                            Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana (stavak II. izreke).

                           

                            Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, te usvoji tužba i tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Traži troškove podnesene žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

                            Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio donošenju iste po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti i pazi.

 

                            Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tužitelj.

 

                            Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju.

 

                            Žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

                            Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se tuženiku naloži iseljenje iz nekretnina upisanih u zk. ul. broj 6471 k.o. S. B. označenih kao kčbr. 5903/1 oranica ulica I. C., 77734 m2 na kojoj, u dijelu gospodarskih zgrada koje se na nekretnini nalaze, stanuje tuženik, a pravni osnov tužitelj temelji na odredbama članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje ZOV).

 

                            Tuženik osporavajući pravni osnov tužitelju u bitnome se tijekom postupka sadržajno poziva na poštivanje prava doma, te na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ističući da su u stan koji se nalazi na spornom kčbr. uselili njegovi roditelji 1947. kada su stan dobili na korištenje i u kojem stanu je i on neprekidno živio i živi.

 

                            Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-          da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. 6741 k.o. S. B. i to na kč.br. 5903/1 oranica u ulici I. C., površine 77734 m2, kao vlasnik upisana škola „M. A. R.“, S. B.,

-          da je na kč. br. 5903/1 k.o. S. B. izgrađena gospodarska zgrada koja nije ucrtana i upisana te da tužitelj i njegov pravni prednik (otac) od 1948. koristi kao stambeni prostor dio te gospodarske zgrade u površini od 50 m2 jer je otac radio u poduzeću H. koje je u to vrijeme bilo vlasnik te gospodarske zgrade, nitko ih nikada nije smetao u posjedu, te su radili adaptaciju stana,

-          da je u toj gospodarskoj zgradi nekad stanovalo šest obitelji koje su iselile,

-          da je zakonski zastupnik škole pozivao prednika Z. S. i samog Z. S. osobno još od 1991. do 2011. da dostave dokaz o pravu na posjed spornog dijela gospodarske zgrade što oni nisu učinili,

-          da su tužitelj i prednici dozvoljavali tuženiku i njegovoj obitelji da žive u navedenom dijelu nekretnine zbog njihovih socijalnih prilika,

-          da je tuženi, a ranije njegovi prednici u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina od 1947., te ih do ove tužbe nitko nije smetao u posjedu,

-          da se problem tuženika pojavio kada je škola dobila sredstva Europske unije za izgradnju projekta,

-          da je projekt izgrađen, objekt tuženika ne ugrožava djecu, te je škola osigurala taj prostor,

-          da je škola oko predmetnog objekta napravila tri ulaza, jedan ulaz dali su na korištenje tuženiku, a oko stambenog prostora tuženika napravili staze,

-          da tuženi ne ugrožava djecu i rad škole,

-          da je škola dala ključ od jednog ulaza tuženiku, te su mu dali prostor da napravi garažu.

 

            Prvostupanjski sud je zaključka da tuženik u predmetnom prostoru stanuje od rođenja zajedno sa svojim roditeljima, kasnije sam, i to još od 1947. bez prekida i bez smetanja do podnošenja tužbe, nema drugog prostora u kojem bi živio, boluje od psorijaze i nema primanja, te je utvrđenja da tuženik ima dovoljno jaku i trajnu vezu sa predmetnim stanom da bi se isti mogao smatrati njegovim "domom" u smislu članka 8. Konvencije.

 

              Ovaj drugostupanjski sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda, a što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja koja se u biti u ovom dijelu ne osporava (činjenica posjeda te veze tuženika sa stanom) smatrajući da je tuženik ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost sa predmetnim stanom bez obzira što ga nastanjuje bez pravnog osnova, ali na temelju prijašnjih ovlaštenja.

 

              U ocijeni poštenja prava na miješanje tužitelja kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, valjalo je stoga u prvostupanjskom postupku ocijeniti opravdanost miješanja u tuženikovo pravo na dom pri čemu je valjalo utvrditi da li je miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu pri čemu negativan odgovor na jedno od navedenih eliminacijskih pitanja dovoljno govori da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

 

              Prvostupanjski sud smatra da miješanje nije nužno u demokratskom društvu, te kako legitimni interes škole da kontrolira svoje vlasništvo dolazi na drugo mjesto što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući da miješanje (iseljenje) nije razmjerno potrebi tužitelja s obzirom na status tužitelja koji je osnovan od strane osobe javnog prava (Županija Brodsko-posavska) s obzirom da je prema članku 25. Zakona o srednjem školstvu (NN 19/92, 26/93, 27/93, 50/95, 59/01, 114/01 – dalje: Zakon) škola javna ustanova, te da prema odredbi članka 86. Zakona financira iz državnog proračuna odnosno proračunom županije dakle, opet od strane osoba javnog prava.

 

              Miješanje nije nužno ni s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je zgrada u kojoj se nalazi stan tuženika podijeljen na dva dijela od kojih jedan koristi tuženik, a jedan tužitelj, da su napravljena tri ulaza od kojih je jedan dan tuženiku na korištenje, da su oko stambenog prostora tuženika napravljene staze, da ne postoji opasnost za školsku djecu, da tužitelj nema nikakvih problema s tuženikom, da tuženik ne smeta provedbi projekta kojeg je inicirao tužitelj, da tuženik svojim ponašanjem ne ugrožava djecu, da je prostor ograđen, te da je tuženiku dan prostor da napravi garažu.

 

              Zbog iznesenog ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu za koju je dao valjane razloge uslijed čega se žalba ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

 

              Temeljem članka 368. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 4. svibnja 2017.