Broj: Gž-1408/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. pok. C. iz H.,  zastupan po punomoćnici I. G., odvjetnici u S., protiv tuženika G. H., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u H. i B. V. iz H., radi zabrane uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 21. lipnja 2016., broj P-3992/15., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Odbija se žalba tužitelja L. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 21. lipnja 2016., broj P-3992/15.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženicima naloži da ga prestanu uznemiravati u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na kč.br. 103/2 na način da izvode građevinske radove na kč.br. 103/2 k.o. H., pa su dužni kaniti se ubuduće svakog takvog i sličnog uznemiravanja tužitelja na kč.br. 103/2 k.o. H.; te pod prijetnjom ovrhe vratiti prvobitno stanje kč.br. 103/2, a ako to ne učine, ovlašten je to učiniti tužitelj po trećoj osobi na način da ukloni beton i tampon položen na kč.br. 103/2 u dužini od 2,80 m, širini 1.60 m i dubini 30 cm, sve o trošku i riziku tuženika (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku G. H. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn (točka II. izreke).

 

                            Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            Odgovori na žalbu nisu podneseni.             

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

 

                            Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

                            Stoga je taj žalbeni razlog neosnovan.

                           

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika kč.br. 103/2 da se tuženicima, kao trećim osobama, zabrani uznemiravati tužitelja u njegovom pravu vlasništva navedene nekretnine.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao samovlasnik kč.br. 103/2, da je tuženik B. V. po nalogu tuženika G. H. dana 3. kolovoza 2012. izvršio betoniranje kč.br. 103/2 u površini od 8 m², da je to betoniranje izvršeno nakon što je tužitelj uklonio betonsku površinu s predmetne nekretnine i nakon što je u postupku prvostupanjskog suda broj P-1/12. dana 13. srpnja 2012. donesena privremena mjera kojom su predlagatelji osiguranja Š. F., Z. F., Š. M. F., M. F., I. U. i J. U., svi stanari u ulici J. D. od kbr. 4–8, ovlašteni po izdavanju te privremene mjere nasuti/izravnati iskop rupe na kč.br. 103/4 i kč.br. 103/2 k.o. H., kao pristupnog puta do nekretnina kč.br. 101/14, 101/22, 101/23, 101/26 k.o. H. i kč.br. 101/3 i 101/19 k.o. H. do okončanja turističke sezone 2012., odnosno do kraja mjeseca listopada 2012., a koju su radnju dužni trpjeti protivnici osiguranja L. B., T. B. i M. B.; da se kč.br. 103/2 u dijelu na kojem je izvršeno betoniranje od početka 70-tih godina dvadesetog stoljeća koristi kao put za vozila i stanare obiteljskih kuća na adresi J. D. 4., 6. i 8.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno odbio tužbeni zahtjev.

 

                            Za odluku u ovom sporu mjerodavne su odredbe članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZOV) koje glase: Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (stavak 1.); da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (stavak 2.).

 

                            Obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoje propisane materijalno pravne pretpostavke za ostvarenje zaštite od uznemiravanja iz članka 167. ZOV i to iz razloga jer se zemljište tužitelja u dijelu u kojem je izvršeno betoniranje koristi kao javni put od početka 70-tih godina prošlog stoljeća, i to po odobrenju pokojnog oca tužitelja, što je i sam tužitelj učinio nespornim, pa ne postoji vlasništvo tužitelja na spornom dijelu nekretnine, jer se ista faktično na terenu koristi kao javni put.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, činjenica što sporni dio predmetne nekretnine nije upisan u zemljišnoj knjizi kao javni put ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, obzirom da se ista na terenu koristi kao javni put unazad 50 godina.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj  142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

                           

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                     

Slavonski Brod, 11. svibnja 2017.