Broj: Gž-2784/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ante Milovca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. H. iz Š., . OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku iz B. na M., Nova tržnica I/1, protiv tuženika: 1) B. P., OIB:… i 2) M. P.., OIB:…, oboje iz B. na M., Put Solina 31, zastupanih po punomoćnici Larisi Radović, odvjetnici iz B.na M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-4047/10 od 1. kolovoza 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2017. godine,

 

   p r e s u d i o   j e

 

1) Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-4047/10 od 1. kolovoza 2014. godine u toč. II. izreke, na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja K. H., koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva dijela čest. zem. 1674 k.o. B.  koji dio je na  skici  sudskog  vještaka  inženjera geodezije F. V. od 13. svibnja 2014. godine označen likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati kao i istu predati u posjed tužitelju uz naknadu parničnog troška od 15.975,00, sve u roku od 15 dana."

2) Dužan je tužitelj K. H. naknaditi tuženicima pod 1) B. P. i 2) M. P. sveukupni parnični trošak u iznosu od 12.720,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I.  Odbija se osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:      

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 1674 k.o. B. koji dio je na skici sudskog vještaka inženjera geodezije F. V. od 13. svibnja 2014. godine označen likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati kao i istu predati u posjed tužitelju uz naknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana".

II. Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva dijela čest. zem. 1674 k.o. B. koji dio je na  skici  sudskog  vještaka  inženjera geodezije F. V. od 13. svibnja 2014. godine označen likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati kao i istu predati u posjed tužitelju uz naknadu parničnog troška od 15.975,00, sve u roku od 15 dana.“

Protiv citirane presude žalbu i nadopunu žalbe su izjavili tuženici pod 1) B. P. i 2) M. P. (dalje: tuženici) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrde da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, odnosno, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su i proturječni i suprotni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Također, tvrde da je sud prvog stupnja počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. i čl. 8. ZPP, jer se obrazloženje suda prvog stupnja ne može povezati s dijelom predloženih i izvedenih dokaza. Ističu da je netočan navod suda prvog stupnja da bi tužitelj tuženicima Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 1998., prodao dio parcele nove izmjere 1674 k.o. B. u površini od 100 m². Točni su navodi tužbe koji se odnose na dio u kojem se navodi da su Ugovorom o prodaji od 3. rujna 2001., tuženici od tužitelja kupili čest. zem. 1674 nove izmjere k.o. B. u površini od 210 m². Tužitelj je pravomoćno izgubio parnicu zbog smetanja posjeda protiv tuženika rješenjem ovog Županijskog suda, broj Gž-2846/10-2 od 4. studenoga 2010. godine. U tom je postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da je zid s navedenim vratima sastavni dio čest. zem. 1674 nove izmjere k.o. B. u vlasništvu tuženika, a dokaz tome je skica lica mjesta u parničnom predmetu broj P-1240/09 suda prvog stupnja. U odnosu na tu nekretninu, tuženici su ishodili građevnu dozvolu i upisali su se kao vlasnici na ravne dijelove u zemljišnim knjigama nadležnog suda. Tuženici su od zaključenja Ugovora o prodaji 3. rujna 2001., neposredni suposjednici čest. zem. 1674 k.o. B., na kojoj su izgradili obiteljsku kuću u skladu s građevnom dozvolom od 11. srpnja 2003. godine. Ovu je nekretninu tužitelj prodao tuženicima, dok isti nikada nije bio posjednik, a ni vlasnik čest. zem. 1675/1 nove izmjere k.o. B., jer je ista evidentirana kao posjed G.  B. na M. i u naravi predstavlja parkirališni prostor stanara zgrade i vlasnika poslovnih prostora na adresi T. k. T. 4. U prilog tome, dostavljena je presuda ovog drugostupanjskog suda, broj Gž-1262/07.

Prvostupanjski je sud počinio propust kada je utvrdio da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva dijela čest. zem. 1674 k.o. B., koji dio je na skici vještaka F. V. od 13. svibnja 2014., označen likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, koja skica je sastavni dio presude. Prema skici tog vještaka, točkama i žutom bojom je označen i dio čest. zem 1674 površine 7 m², a točkama I-D-E-H i žutom bojom stube s ulazom na nekretninu tuženika koje nisu i ne mogu biti dio zida ukupne površine 7 m², pa je presuda suprotna nalazu i mišljenju vještaka. Ovu nejasnoću sud nije obrazložio.

Prvostupanjski sud pogrešno cijeni Kupoprodajni ugovor od 3. rujna 2001., i zanemaruje činjenicu da im je tužitelj Ugovorom dopustio upis prava vlasništva na cijeloj čest. zem. 1674 k.o. B., odnosno, izdao im clausulae intabulandi. Prvostupanjski je sud, također, pogrešno primijenio materijalno pravo, što se očituje u činjenici da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) uvedeno načelo jedinstvenosti nekretnine, po kojem zemljišnoknjižnu česticu čini zemljište i sve što je na njoj izgrađeno. Jasno je da je zid, koji se nalazi na čest. zem. 1674 k.o. B., sastavni dio ove nekretnine i vlasništvo tuženika. Tvrde da je pobijana presuda u suprotnosti sa svim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenim u istim ili sličnim slučajevima, pa tako i u predmetu Rev-885/2008-3, te predmetu ovog drugostupanjskog suda, broj Gž-2266/13. Prigovara odluci o parničnim troškovima.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista može ispitati.

              Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela čest. zem. 1674 k.o. B., na skici vještaka mjernika označen likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, koja je sastavni dio presude, odnosno, kumulativni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva upravo tog dijela čest. zem. 1674 k.o. B.

Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da su tuženici od tužitelja Kupoprodajnim ugovorom od 10. ožujka 1998., kupili dio čest. zem. 1674 k.o. B., u površini od 100 m² (l.s. 4), a potom Ugovorom o prodaji od 3. rujna 2001., preostali dio čest. zem. 1674 k.o. B. (l.s. 7).

U Kupoprodajnom ugovoru od 10. ožujka 1998., u toč. I. istoga, ugovoren je predmet prodaje ("dio parcele nove izmjere br. 1674 u k.o. B. na M., u površini od 100 m²…bez postojećeg zida koji ostaje u vlasništvu prodavatelja").

Ugovorom o prodaji od 3. rujna 2001., u čl. I., ugovoreno je da tužitelj tuženicima, svakom za ½ dijela prodaje "u naravi zapušteno dvorište veličine 210 m², označenu kao parcela nove izmjere 1674 k.o. B. na M.…", s tim što je u st. 4. istog članka Ugovora, ugovoreno da "prodavatelj K. H. ostaje vlasnik cijelog zida koji se pruža cijelom dužinom prodate parcele i to je sjeverozapadna međa kupljenog zemljišta (od početne točke pa do kraja tog zida - koji se završava na toj parceli 1674 k.o. B. na M.)" (l.s. 7).

Prvostupanjski je sud, na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza, zaključio da se u konkretnome radi o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika iz odredbe čl. 166. ZVDSP, prema kojoj je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja stvari prema tuženicima kao osobama koje stvar posjeduju. Smatra da tužitelj svoja vlasnička prava na predmetnoj nekretnini izvodi iz kupoprodaje s nasljednicima obitelji Š. –M. i Kupoprodajnom ugovoru iz 1987. godine. Također, smatra da su tuženici kupili predmetnu nekretninu od tužitelja, izuzev spornog zida, te da nemaju pravni temelj za njegovo posjedovanje.

Nadalje, prvostupanjski je sud, također, utvrdio da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika G. B. na M., pod poslovnim brojem P-326/01, radi utvrđenja da je kupoprodajom stekao i pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela čest. zem. 1675/1 k.o. B., odnosno, susjedne nekretnine predmetnom dijelu čest. zem. 1674 k.o. B., u kojem su postupku sudjelovali i tuženici kao umješači i u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, za koju odluku smatra da nije od značaja za pravilno rješenje predmetnog spora.

Odredbom čl. 9. ZVDSP, koju je u pobijanoj presudi citirao i prvostupanjski sud, određeno je pravno jedinstvo nekretnine, a prema odredbi st. 1. čl. 366. istog Zakona, od dana stupanja na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.), u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno čl. 9. ZVDSP, ako posebnim zakonom nije ništa drugo određeno.

Naime, odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP, propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Trajne građevine i zemljište na kojem postoji pravo vlasništva čine neraskidivo pravno jedinstvo. Naime, zemljišnoknjižno tijelo se sastoji iz dijelova površine (katastarskih čestica), pa bi svaka dioba zemljišnoknjižnog tijela na dijelove koji se ne bi mogli definirati pojmom "čestica zemljine površine", bila nedopuštena.

Prema odredbi st. 3. čl. 366. ZVDSP, od dana stupanja na snagu ZVDSP, od 1. siječnja 1997., pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.

Kraj činjenice da se tužitelj radi utvrđenja pravne osnove stjecanja prava vlasništva poziva na Kupoprodajne ugovore od 10. ožujka 1998. i 3. rujna 2001., kojim je tuženicima prodao čest. zem. 1674 k.o. B. i ugovorio da "ostaje vlasnik cijelog zida", na tom zemljištu, suprotna je načelu jedinstvenosti nekretnine predviđene odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP i u tom dijelu ugovori ne proizvode pravne učinke.

Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 9. st. 1. ZVDSP, kada je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja valjane pravne osnove za upis prava vlasništva dijela čest. zem. A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, jer iz Ugovora, na koje se tužitelj poziva, ne proizlazi da je taj dio  čest. zem. 1674 k.o. B. bio izuzet od prodaje.

              Na osnovi iznesenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a odnosi se na sastav odgovora na tužbu po punomoćniku iz reda odvjetnika (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i zastupanje na ročištima od 12. veljače 2014., očevidu od 13. svibnja 2014. i ročištu od 22. srpnja 2014. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) od po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), te plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 2.720,00 kuna, čini sveukupni parnični trošak tuženika od 12.720,00 kuna.

 

U Zadru, 16. svibnja 2017. godine