Broj: Gž-35/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca F.Z., predsjednice vijeća, I.D., člana vijeća i suca izvjestitelja i Ž.Đ., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P.B. d.o.o., I., OIB: ……., 2) B.p.B. d.o.o., I., OIB: ………., 3) B.n. d.o.o., I., OIB: …………. i 4) B.T. d.o.o., I., OIB: …………., svi kao pravni slijednici trgovačkog društva B.t. d.o.o., I., koga zastupa direktor R.B., protiv tuženika I. d.o.o. Z., koga zastupa direktor A.K., a ovoga punomoćnik I.M., odvjetnik u Z., radi prestanka neosnovanog sprječavanja i ometanja u vršenju stvarne služnosti kolnika i provoza, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) do 4) protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2197/13 od 31. listopada 2014., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja pod 1) P.B. d.o.o., I., 2) B.p.B. d.o.o., I., 3) B.n. d.o.o., I., i 4) B.t. d.o.o., I., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2197/13 od 31. listopada 2014. pod toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu kojem su dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.187,50 kn u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja pod 1) P.B. d.o.o., I., 2)B.p.B. d.o.o., I., 3) B.n. d.o.o., I., i 4) B.t. d.o.o., I, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2197/13 od 31. listopada 2014.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suđeno je:

              „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Zabranjuje se tuženiku da tužitelje sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta u širini od 4 m, a svom njegovom duljinom koja se prostire preko jugoistočnog dijela kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. godine i dopuni te skice označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, odnosno sa sjeverozapadne strane uz sami metalni spremnik za gorivo koji je postavljen na nekretninama označenim kao kat. čest. br. 8499/12, kat. čest. br. 9387/37 i kat. čest. br. 9387/40, sve k.o. Z., kao i u vršenju prava služnosti uporabe manipulativnog prostora oko predmetnog metalnog spremnika za gorivo, koji prostor u naravi predstavlja jugoistočni dio nekretnine označene kao kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., odnosno dio te nekretnine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. godine i dopuni te skice, na način da ukloni jednu betonsku ploču, jedan kamen i trideset betonskih stupova sa dijela nekretnine označene kao kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., sve kako je to prikazano i ucrtano na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. godine i dopuni te skice, i to upravo sa onog dijela te nekretnine koji je na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. godine i dopuni te skice označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, uz zabranu budućeg takvog i sličnog sprječavanja i ometanja tužitelja u vršenju prava stvarne služnosti navedenog puta, te služnosti uporabe manipulativnog prostora, kao i uz obvezu tuženika da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Dužni su tužitelji ad. 1 – 4 naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 22.187,50 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do ukupno zatraženog iznosa troška postupka od 26.250,00 kuna zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.„

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja ad. 1 – 4 za određivanjem privremene mjere koja glasi:

"1)  Određuje se privremena mjera i zabranjuje tuženiku svaka daljnja gradnja na dijelu nekretnine označene kao kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., i to na jugoistočnom dijelu te nekretnine koji je na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. godine i dopuni te skice označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, u roku od 24 sata po dostavi prijepisa ovog rješenja i pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

2) Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u ovom predmetu ili do drukčije okolnosti suda, ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna."“

Protiv citirane presude pod toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu toč. II. izreke te rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) do 4) (dalje tužitelji), zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda i rješenje preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tuženika da im naknadi parniči trošak, a podredno ukidanjem presude i rješenja i vraćanjem prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tvrde da iz izreke presude Općinskog suda u Zadru broj P-568/01 od 1. ožujka 2002. jasno proizlazi da je sud prihvatio tužbeni zahtjev pravnog prednika tužitelja i zabranio tuženiku TKV d.d. Z. da pravnog prednika tužitelja sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti koja je predmet i ovoga spora. U tom postupku je utvrđeno da je prednik tužitelja bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika od 1966. godine koja se izvršavala do 1996. godine kada je nad prednikom tužitelja otvoren stečajni postupak, da je kupoprodajnim ugovorom iz 2000. godine spremnik za mazut postao vlasništvo tužitelja, a tim istim ugovorom je na tužitelja prenesena služnost prolaza i provoza preko nekretnine tuženika, da služnost prolaza i provoza nije prestala neizvršavanjem, dakle da je prednik tužitelja TKV d.d. Z. bio u posjedu prava stvarne služnosti od 1966. godine. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da zbog toga što navedenom presudom nije utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta u širini od 4m preko jugoistočnog dijela tuženikove nekretnine čest. zem. 8499/6 k.o. Z. on nije mogao izvesti nedvojbeni zaključak o postojanju i korištenju spornog prava služnosti. Predmetni put se nije prostirao samo preko čest. zem. 8499/11 k.o. Z., već jednim dijelom uz cijelu duljinu čest. zem. 8499/6 k.o. Z., na kojoj je tuženik započeo s izgradnjom objekta i u toj gradnji zašao na dio čest. zem. 8499/11 k.o. Z., i to onog dijela preko kojega je prolazio predmetni put te koji je kasnije pripojen čest. zem. 8499/6 k.o. Z.

U ovom postupku je utvrđeno da je tuženik na dijelu toga puta započeo s izgradnjom objekta i time pravnog prednika tužitelja spriječio i omeo u vršenju prava stvarne služnosti prolaza i provoza po širini od 4 m, koji je prikazan na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. i dopuni te skice.

Tužitelji ističu da su postupili po rješenju suda od 27. studenoga 2013. i preuzeli parnicu kao pravni slijednici B.t. d.o.o., na koje je prenesena sva imovina njihovog pravnog prednika, radi čega ne bi trebala biti upitna njihova aktivna legitimacija i to kao jedinstvenih suparničara. To što se ne zna na kojega od četiri tužitelja je prenesen metalni spremnik za gorivo nije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, ali bi saznanja o tome da metalni spremnik nije prenesen ni na jednog od tužitelja mogao biti razlog za odbacivanje tužbe zbog nedostatka pravnog interesa. Ako je postojala sumnja o tome je li spremnik za gorivo prenesen u vlasništvo tužitelja, sud je trebao pozvati tužitelje da dostave dokaze o tome je li, i ako jest, kojem od njih je taj spremnik prenesen u vlasništvo.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Tužitelji u žalbi ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući presudu u pobijanom dijelu i rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

Stoga žalba tužitelja zbog tog žalbenog razloga, nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da ih prestane sprječavati i ometati u vršenju prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta u širini od 4 m, a svom njegovom duljinom koja se prostire preko jugoistočnog dijela kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. i dopuni te skice označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, odnosno sa sjeverozapadne strane uz sami metalni spremnik za gorivo koji je postavljen na nekretninama označenim kao kat. čest. br. 8499/12, kat. čest. br. 9387/37 i kat. čest. br. 9387/40, sve k.o. Z., kao i u vršenju prava služnosti uporabe manipulativnog prostora oko predmetnog metalnog spremnika za gorivo, koji prostor u naravi predstavlja jugoistočni dio nekretnine označene kao kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., odnosno dio te nekretnine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. i dopuni te skice, na način da ukloni jednu betonsku ploču, jedan kamen i trideset betonskih stupova sa dijela nekretnine označene kao kat. čest. br. 8499/6 k.o. Z., sve kako je to prikazano i ucrtano na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. i dopuni te skice, i to upravo sa onog dijela te nekretnine koji je na skici sudskog očevida (mjerilo 1:500) stalnog sudskog vještaka geodetske struke T.Ć. od 13. rujna 2006. i dopuni te skice označen žutom bojom i slovima A-B-C-D te pravcima A-B dužine 7,00 m, B-C dužine 98,70 m, C-D dužine 5,65 m i D-A dužine 97,85 m, kao i okomicom iz točke A širine 5,60 m i okomicom iz točke C širine 4,10 m, uz zabranu budućeg takvog i sličnog sprječavanja i ometanja tužitelja u vršenju prava stvarne služnosti navedenog puta, te služnosti uporabe manipulativnog prostora.

Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da ne proizlazi postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza puta u širini od 4 m preko jugoistočnog dijela čest. zem. 8499/6 k.o. Z., jer kao pravni temelj osnivanja te služnosti ne može biti kupoprodajni ugovor ni aneks toga ugovora koje je prvotni tužitelj B.t. d.o.o., kao kupac, zaključio s prodavateljem TIZ d.d. Z., budući da tužiteljev prednik nije u zemljišnim knjigama ishodio upis te stvarne služnosti u korist nekretnina koje je prodao prvotno označenom tužitelju. Utvrđeno je da tužitelji nisu dokazali da su dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti jer takvo što ne bi proizlazilo iz iskaza saslušanih svjedoka V.S. i P.Z. Iz predmeta Općinskog suda u Zadru broj P-568/01, u pravnoj stvari tužitelja B.t. d.o.o., protiv tuženika TKV d.d. (pravni prednik tuženika) proizlazi da je pravnom predniku tuženika zabranjeno da tužitelja sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta, ali iz sadržaja izreke te odluke ne slijedi da je donesena deklaratorna odluka kojom se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti te utvrđenja suda iz te presude sama po sebi ne bi bila dovoljna za uspjeh tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

Također, prema povijesnom izvatku iz sudskog registra sukladno planu podjele prvotnog tužitelja B.t. d.o.o. nastala su četiri nova trgovačka društva, ali tom podjelom nije prestalo postojati trgovačko društvo B.t. d.o.o., koje je prestalo postojati pravomoćnošću rješenja Trgovačkog suda u Zadru od 16. svibnja 2013. brisanjem iz sudskog registra. Tužitelji nisu dokazali na koji način raspoređena imovina B.t. d.o.o., i to čest. zem. 8499/12, čest. zem. 9387/37 i čest. zem. 9387/40 k.o. Z., koje bi trebale imati status povlasnih nekretnina u odnosu na nekretninu tuženika čest. zem. 8499/6 k.o. Z. S obzirom da tužitelji nisu dostavili dokumentaciju iz koje bi proizlazilo kojemu od njih su u podjeli imovine pripale povlasne nekretnine, to tužitelji nisu dokazali aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-568/01 od 1. ožujka 2002. zabranjeno je pravnom predniku tuženika TKV d.d. Z. da tužitelja B.t. d.o.o. sprječava i ometa u vršenju prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta, a u postupku je utvrđeno da je najmanje do 1996. godine TKV d.d. koristio put koji je prolazio kroz tvornički krug bivše "Otočanke" radi provoza i prolaza kao jedini put kojim se može doći do spornog rezervoara, kojega je prvotni tužitelj iz ovog postupka kupio od TIZ d.d. Z. kupoprodajnim ugovorom od 9. veljače 2000. i aneksom toga ugovora bez oznake datuma. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik iz toga postupka onemogućio tužitelja u vršenju prava služnosti prolaza i provoza do metalnog spremnika za gorivo postavljenjem rampe s ključem na lokotu, radi čega je tužbeni zahtjev usvojen.

Tuženik I. d.o.o. Z. predmetnu poslužnu nekretninu oznake čest. zem. 8499/6 k.o. Z. stekao je ugovorom o zamjeni nekretnina zaključenim 5. lipnja 2002. s trgovačkim društvom TKV d.d. Z. te se na temelju rješenja ovog Županijskog suda broj Gž-86/96 od 10. rujna 1997., ugovora o diobi u Z. 21. listopada 1997. i čl. 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst) uknjižio kao vlasnik čest. zem. 8499/6 k.o. Z., industrijska zgrada 797 m2, skladište 1640 m2 i industrijsko dvorište 1281 m2.

S obzirom da je prvotni tužitelj B.t. d.o.o. ishodio presudu kojom je pravnom predniku tuženika TKV d.d. Z. zabranjeno sprječavanje i ometanje vršenja prava služnosti te da je na prvotnog tužitelja B.t. d.o.o. na temelju kupoprodajnog ugovora i aneksa tom ugovoru preneseno pravo služnosti prolaza i provoza preko spornog dijela čest. zem. 8499/6 k.o. Z., pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da prvotni tužitelj nije dokazao postojanje prava stvarne služnosti kolnika i provoza puta jer u navedenoj parnici nije donesena deklaratorna odluka o postojanju te pravne služnosti.

Međutim, iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru proizlazi da je odlukom Skupštine društva B.t. d.o.o. od 21. lipnja 2010. odobren plan podjele društva koje se dijeli i ne prestaje B.t. d.o.o. (odvajanje s osnivanjem) te B.t. d.o.o. odlukom od 2. kolovoza 2010. prenosi više dijelova svoje imovine, obveza i pravnih odnosa na četiri nova društva koja se osnivaju, i to P.B. d.o.o., B.p.B. d.o.o., B.n. d.o.o. i B.t. d.o.o., kao društva koja kao sveopći pravni slijednici preuzimaju dijelove imovine, obveza i pravnih odnosa B.t.  d.o.o.

Također, rješenjem Trgovačkog suda u Zadru od 26. listopada 2012. otvoren je stečajni postupak nad dužnikom B.t. d.o.o., a rješenjem od 16. svibnja 2013. obustavljen je i zaključen stečajni postupak nad tim dužnikom, koje rješenje je postalo pravomoćno 11. lipnja 2013. te je provedeno brisanje društva iz sudskog registra.

Iz spisa proizlazi da je punomoćnik prvotnog tužitelja B.t. d.o.o. podneskom od 19. rujna 2013. obavijestio sud da je tužitelj 25. srpnja 2013. brisan iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, a nakon pribavljanja povijesnog izvatka iz sudskog registra, prvostupanjski sud je rješenjem od 2. listopada 2013. odredio prekid postupka u odnosu na tužitelja zbog prestanka postojanja istog te da će se prekinuti postupak nastaviti kada pravni slijednici preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

Podneskom od 14. listopada 2013. tuženik je označio tužitelje kao pravne slijednike i predložio da se novooznačeni tužitelji pozovu na preuzimanje postupka, nakon čega je rješenjem do 27. studenoga 2013. prvostupanjski sud pozvao tužitelje da preuzmu postupak.

Na ročištu 16. srpnja 2014. tužitelji ističu da su dokazali vlasništvo metalnog spremnika za gorivo kupoprodajnim ugovorom sklopljenim s društvom TIZ d.d. Z. te da način na koji je raspoređena imovina prvotnog tužitelja B.t. d.o.o. nije bitan za status tužitelja, budući da su oni pravni slijednici društva B.t. d.o.o.

Novooznačeni tužitelji, iako je tuženik u postupku prigovorio da tužitelji nisu dokazali na koji način je raspoređena imovina prvotnog tužitelja B.t. d.o.o., nisu dostavili nikakvu ispravu kojom bi dokazali je li tko od njih, i, ako jest, tko, preuzeo povlasne nekretnine (čest. zem. 8499/12, čest. zem. 9387/37 i čest. zem. 9387/40 k.o. Z.) prema planu podjele B.t. d.o.o. i odluci od 2. kolovoza 2010. o prijenosu više dijelova imovine, obveze i pravnih odnosa na četiri nova društva, tako da se osnovano može zaključiti da nitko od novoosnovanih društava nije preuzeo te nekretnine, dakle da su one ostale u imovini društva B.t. d.o.o., nad kojim je rješenjem od 26. listopada 2012. otvoren stečajni postupak i koji je nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi i zaključenju stečajnog postupka od 11. lipnja 2013. brisan iz sudskog registra, dakle prestao postojati.

Iz izloženog stanja spisa proizlazi da su tužitelji procesnopravni slijednici prvooznačenog tužitelja B.t. d.o.o., koji su na inicijativu tuženika pozvani na preuzimanje prekinutog postupka, ali prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelji nisu dokazali aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka, jer nisu dostavili dokaze o tome je li na koga od njih preneseno vlasništvo povlasnih nekretnina, a time i ovlaštenje za traženje zaštite prava služnosti na poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženika.

Kako je aktivna legitimacija materijalnopravna pretpostavka za pružanje pravne zaštite, a tužitelji nisu dokazali postojanje aktivne legitimacije, to je njihov tužbeni zahtjev neosnovan.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kad je naložio tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 22.187,50 kn.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke i toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.

Ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena pod toč. II. izreke u dijelu kojim je zahtjev tuženika do ukupno zatraženog parničnog troška od 26.250,00 kn odbijen kao neosnovan.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 315. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10.).

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine ni drugu pretpostavku iz odredbe čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 173/03., 151/04., 88/05. i 67/08.), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.), koja mora biti kumulativno ispunjena s općom pretpostavkom da bi se udovoljilo prijedlogu za određivanje privremene mjere.

Stoga je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zadru, 30. svibnja 2017.