Broj: Gž Zk-602/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu kao sud drugog stupnja po sucu ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari predlagatelja R. H. koju zastupa O. državno odvjetništvo u S., G. upravni odjel, radi upisa pomorskog dobra na nekretninama K.O. Split, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu od 3. prosinca 2015. godine pod poslovni brojem Z-1704/15, dana 12. lipnja 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu od 3. prosinca 2015. godine pod poslovnim

brojem Z-1704/15.

 

              Nalaže se brisanje zabilježbe odbijanja prigovora.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel od 9. prosinca 2014. godine pod brojem Z-12330/12.

 

              Ujedno je naložena zabilježba odbijanja prigovora u Z.U. 8917, 17351, 5327, 20043, 4771 i 15600 sve K.O. Split do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe.

 

              Žalbu protiv ovog rješenja podnosi predlagatelj zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje, dopusti predloženi upis i naloži njegovu provedbu u zemljišnoj knjizi.

 

              Predmet ovog zemljišnoknjižnog postupka jeste prijedlog R. H. da se izvrši  upis čest. zem. 691/2 Z.U. 8917, čest. zem. 686/6, Z.U. 17351, čest. zem. 690/6 Z.U. 5327, čest. zem. 690/5 Z.U. 20043, čest. zem. 692/4, Z.U. 4771 i čest. zem. 695/4 Z.U. 15600 K.O. Split kao pomorskog dobra.

 

              Sud prvog stupnja je odbio prigovor predlagatelja protiv prvostupanjskog rješenja kojim je također odbijen prijedlog za upis pomorskog dobra na spornim nekretninama, nakon utvrđenja da su na ovim nekretninama upisani vlasnici i poznati vlasničkopravni adresati svake od ovih nekretnina, neke od njih da su u vlasništvu privatnih osoba a neke od njih da su vlasništvo pravnih osoba. Kako predlagatelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina to da nije ispunjena zakonska pretpostavka o knjižnom predniku koja proizlazi iz odredbe članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 79/06, 107/07, 152/08 i 126/10) prema kojem su upisu u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtjeva ili koja barem istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena. Po mišljenju suda prvog stupnja isprava kojom je određena granica pomorskog dobra, uredba Vlade RH o određivanju granice da nije pravna osnova za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u korist RH kada je upisan u zemljišnoj knjizi nositelj prava vlasništva na nekretnini, "U takvom slučaju potrebno je priložiti ispravu iz koje je vidljivo stjecanje vlasništva te osobe što predlagatelj nije podnio.

 

              Stoga sud prvog stupnja temeljem odredbe iz članka 123.a stavak 5. ZPP-a odbija prigovor predlagatelja.

 

              Predlagatelj u žalbi navodi da nije predlagao uknjižbu prava vlasništva  na ime R. H. nego da je predlagao upis općeg dobra-pomorskog dobra na nekretninama koje su temeljem samog zakona prešle u status općeg dobra. Opće dobro da je po sili zakona izvan pravnog prometa a da je pomorsko pravo oduvijek bilo opće dobro te da na nekretninama koje su proglašene kao opće dobro, u konkretnom slučaju pomorski pojas nije moguće stjecanje prava vlasništva kao ni ostalih stvarnih prava. Stoga žalitelj smatra da odluka o granici pomorskog dobra ima samo deklaratorno značenje jer da je pomorsko dobro stečeno po samom zakonu a kad nekretnina prelazi  iz vlasničkog u nevlasnički režim, za primijeniti je odredbu članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 u daljnjem tekstu : ZV) kada za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravne posljedice kao da je provedeno potpuno izvlaštenje.

 

              Ovaj žalbeni sud ne prihvaća izraženo stajalište žalitelja a u odnosu na razloge koji su dati u pobijanom rješenju navesti je kako slijedi:

 

              Istina da prijedlogom za upis pomorskog dobra u zemljišne knjige državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik RH postupa u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, da u ovom slučaju ima položaj stranke u postupku na koju se kao i na sve druge sudionike zemljišnoknjižnog postupka primjenjuju pravila zemljišnoknjižnog prava o upisu ili brisanju prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava u zemljišne knjige.

 

              Prema stajalištu Ustavnog suda RH koje je izraženo u odluci  U-I-4445/08 od 4.10.2011. godine ("Narodne Novine" broj  123/11)  odredbe Zakona o pomorskom dobru u morskim lukama ("Narodne Novine" broj 158/03, 141/06 i 38/09) daju državnom odvjetniku pravo na pokretanje zemljišnoknjižnog postupka brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama ( na zemljišnim građevinama na pomorskom dobru) u kojem postupku se upisanom knjižnom vlasniku briše pravo vlasništva s faktičkim učinkom izvlaštenja, a ne omogućuje mu se sudjelovanje u sudskom (parničnom / kontradiktornom) postupku, u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava, ali da je to u suprotnosti sa člankom 29.stavkom 1. u vezi sa člankom 48. stavak 1. Ustava u njegovom procesnom smislu.

 

              Prema odredbi članka 29. stavak 1. na koju odredbu se poziva Ustavni sud, Ustava RH, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, a prema odredbi iz članka 48. stavak 1. Ustava RH jamči se pravo vlasništva. Ova ustavna odredba sukladna je sa odredbom Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je sastavni dio našeg pravnog sustava, iznad zakona (članak 141. Ustava RH). Kako se radi o odredbi koja je iznad zakona RH s obzirom na značaj koji joj daje navedena ustavna odredba iz članka 141. Ustava RH, prema Protokolu I  uz konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 1. se  štiti  pravo vlasništva  na način da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva te da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

 

              Prethodne odredbe međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakon koji smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu sa općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazne (članak 1. stavak 2. Protokola).

 

              Na tragu sudske prakse koja se razvila uz ovo konvencijsko pravo jeste i stajalište Ustavnog suda RH da se netko može lišiti svog prava vlasništva samo u parničnom kontradiktornom postupku gdje se vlasniku mora omogućiti sudjelovanje.

 

              Stoga, sama odluka o proglašenju određenih nekretnina pomorskim dobrom ne može imati za posljedicu primjenu odredbe iz članka 170. ZV-a na koju odredbu se poziva predlagatelj i u podnesenoj žalbi.

 

              Ovo stajalište Ustavnog suda prihvatila je i praksa redovnog suda Odlukom Vrhovnog suda RH Rev-1029/14 od 14. listopada 2006. godine zauzeto je stajalište da se upisanom knjižnom vlasniku ne može izravnom primjenom odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne Novine" broj 123/11) gdje se posebno potencira odredba iz članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, brisati pravo vlasništva s faktičkim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u kontradiktornom parničnom postupku, u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava.

 

              Zbog svega što je naprijed izloženo ovaj sud ocjenjuje žalbu predlagatelja neosnovanu te je temeljem odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a valjalo je riješiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 12. lipnja 2017.