Broj: Gž-352/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagateljica 1. J. O., OIB:… iz P. i 2. S. K., OIB: … iz T.,  koje obje zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv protustranaka 1. M.LJ., OIB: …, i 2. T. L., OIB: …, oboje iz P., koje oboje zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u P., radi osnivanja nužnog prolaza, odlučujući o žalbi protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Poreču – Parenzo, posl. br. R1-51/14-58 od 7. studenog 2014. godine, dana 19. lipnja 2017. godine

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protustranaka kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Poreču – Parenzo, posl. br. R1-51/14-58 od 7. studenog 2014. godine.

 

Odbija se zahtjev protustranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

             

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točci I. osnovan je nužni prolaz kao služnost staze i kolnika u korist povlasne nekretnine kč. br. 4132/2 upisane u zk. ul. 2310 k.o. P., a na teret poslužne nekretnine kč. br. 4132/3 upisane u zk. ul. 720 k.o. P. i to istočnom međom te nekretnine u smjeru sjever – jug počevši od kč. br. 4132/4 k.o. P. u širini od 4,00 m i dužini 17,20 m te dalje u širini 5 m i dužini 6 m sve sukladno Prijedlogu formiranja nužne prometnice izgrađenog od G. d.o.o. P. od 19. svibnja 2010. godine, a koji je sastavni dio ovog rješenja i to pod uvjetom da predlagateljice J. O. i S. K. predloženicima M. Lj. i T. L. isplate naknadu u iznosu od 37.800,00 kn. U točci II. određeno je da nakon pravomoćnosti ovog rješenja i po isplati naknade iz točke I. izreke rješenja predlagateljice su ovlaštene ishoditi upis stečenog prava iz točke I. izreke ovog rješenja u zemljišnoj knjizi.

 

              Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnose protustranke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene procesnog i materijalnog prava. Ističu da je rješenje kontradiktorno samo sebi, izreka u suprotnosti s provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama; ističu da dok općina P. nije prodala dio nekretnine O. predlagateljice su imale pristupni put svojoj nekretnini i nisu dirale nekretninu žalitelja; da je općina P. prodala dio nekretnine O., a nije osigurala predlagateljicama pristupni put do javnog puta; da predlagateljice su između kč. 4121/2 i kč. 4132/5 k.o. P. sagradile ogradni zid između tih nekretnina; da se mogao sa javnog puta otvoriti sjeverno pristupni put sa nekretnine kč. 4132/5 do kč. 4132/2 što je najkraći put od oko 5m i najmanje štetan za žalitelje, a rušenje zida u takvoj dužini ne bi bila velika šteta, da su otvorene i druge mogućnosti pristupa nekretnini kč. 4132/2 na koje prvostupanjski sud nije se dovoljno osvrnuo; da trpe veliku štetu otvaranjem služnosti puta jer se radi o građevinskom zemljištu koje gubi na vrijednosti, da je naknada izračunata kao da se radi o poljoprivrednom zemljištu a ne građevinskom; da sud nije vezan za nalaz i mišljenje vještaka koji utvrđuje da je kč. 4132/3 livada, da se moglo provjeriti status nekretnine, da je vrijednost zemljišta 124.380,00 eura, a ne prema vještaku 49.752,00 eura prema vrijednosti zemljišta u zelenoj zoni. Ističu da se sud nije se držao uputa drugostupanjskog suda. Predlažu ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno preinaku istog. Potražuju trošak za sastav žalbe 1.205,00 kn.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem osnovan je nužni prolaz preko nekretnine protustranaka (kč. 4132/3 k.o. P.) u korist nekretnine predlagatelja (kč. 4132/2 k.o. P.) s utvrđenjem, u  bitnom, da je kč. 4132/3 (parcela protustranaka) u naravi pašnjak s nasipanim bijelim putem u širini cca 4m uz istočnu granicu u smjeru sjever - jug te jednim bijelim putem uz južnu granicu u smjeru istog - zapad; da s istočne strane graniči s kč. 4132/2 (parcela predlagatelja) u naravi kuća i dvorište; da je za predmetnu nekretninu predlagateljica moguć jedino prilaz preko nekretnine protustranaka jer je ista sa svih strana omeđena kamenim zidom, a drugi pravci mogući su kroz ograđena kućna dvorišta koja su puno više udaljenija od nekretnine protustranaka i time puno teretniji; da iz nalaza vještaka građevinske struke D. S. slijedi da je vrijednost kč. 4132/3 k.o. P. zbog osnivanja nužnog prolaza umanjena za iznos od 37.800,00 kn; da do 1996. godine kč. 4132/4 predstavljala je pristupni put za kč. 4132/5, 4132/2 i 4132/3 i bila upisana kao vlasništvo grada P.; da je dio te nekretnine grad prodao (46m2) O. A. i to dio koji je predstavljao pristup do nekretnine predlagateljica dana 20. prosinca 1995. godine; da je predmetna nekretnina prostustranaka bila oduzeta za potrebe izgradnje kružnog toga 1985. godine, ali se od toga odustalo te je vraćena protustrankama 1991. godine; da je u urbanističkim uvjetima za gradnju obiteljske kuće na kč. br. 9/14 (sada 4132/2) naznačeno da je pristupni put parcela ima preko sada kč. 4132/4; da su stoga predlagateljice (prednik istih) imale dozvolu za pristup do svoje nekretnine preko javnog dobra kč. 4132/4, ali je dio koji je predstavljao put kasnije prodan A. O. i pripojen kč. 4132/5; da je moguće takva okolnost utjecala na predlagateljice i prednika da ne realiziraju pristup do svoje nekretnine prema građevinskoj dozvoli; da neosnovano protustranke prigovaraju da bi se osnivanjem predloženog nužnog prolaza nekretnina kč. 4132/3 obezvrijedila jer na istoj ne bi mogli graditi s obzirom na potrebnu udaljenost od 7m građevine od javnog puta, a budući nužni prolaz nije javni put, pa ne onemogućuje gradnju na predmetnoj nekretnini; da nekretnina predlagateljica nema nikakvu vezu s javnim putem, da jedinu vezu s putem na kč. 4132/4 može ostvariti preko kč. 4132/2 u vlasništvu protustranaka, da na poslužnoj nekretnini ne nastaje šteta koja premašuje korist od otvaranja nužnog prolaza; a slijedom čega su ispunjeni uvjeti iz čl. 191. i čl. 224. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,  114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje ZV).

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda pazeći pri tome dodatno na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s paragrafom 21. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku K. J. od 26. srpnja 1934. godine („Službene novine“ broj 178/34, Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ 73/91) koji se primjenjuje kao pravna pravila, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je osnovao nužni prolaz na način kako je to učinjeno u pobijanom rješenju. Pri tome nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Nema niti proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 377. st. 2. ZPP-a jer je sud prvog stupnja proveo uviđaj kako mu je naložio ovaj sud, utvrdio činjenice na koje mu je ukazivano (postojanje prikladne puten veze s javnim putem, korist od otvaranja je li veća od štete na poslužnoj nekretnini, što predstavljaju okolne čestice, pa nastavno da li je nužno otvaranje nužnog prolaza baš kuda predlažu predlagateljice), priložio naznačeni ovršni spis, raspravio sva sporna pitanja i donio predmetnu valjano obrazloženu odluku.

 

Protivno žalbi protustranaka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, temeljem nespornih činjenica, ali i savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, prihvativši osnivanje nužnog prolaza u korist nekretnine predlagatelja, a na teret nekretnine protustranaka. Činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja ovaj sud u cijelosti prihvaća.

 

Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno vlasništvo nekretnina, ali je stav protustranaka da se pristupni put mogao otvoriti s javnog puta odnosno kč. 4132/5 do parcele 4132/2 koji je najmanje štetan za žalitelje. Međutim isti zanemaruju da je kč. 4132/5 u naravi dvorište obiteljske kuće, a postoji i visinska razlika tih parcela te se na dijelu kojim bi eventualno prolazio prolaz nalazi i septička jama.

 

Neosnovano žalitelji osporavaju i iznos određene naknade jer je vještak građevinske struke cijenio da se radi o građevinskom zemljištu, pa neosnovano ukazuju da je naknada izračunata kao da se radi o poljoprivrednom zemljištu; osim toga radi se i po ocjeni ovoga suda o posve objektivnom nalazu i mišljenju, danom u skladu sa svim pravilima znanosti i struke. Također iz nalaza vještaka mjernične struke E. K. upravo slijedi da je nekretnina protustranaka u naravi pašnjak, pa to što je sud prvog stupnja naziva livadom nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Nadalje, sud prvog stupnja je u odluci obrazložio sve preostale moguće pravce nužnog prolaza, a koji prolaze kroz ograđena kućna dvorišta te su i duži i time teretniji nego što je to konkretno predmetni za protustranke; te je dao, ranije u bitnom naznačene, razloge zašto otvaranje nužnog prolaza preko okolnih nekretnina ne bi bilo optimalnije rješenje od prihvaćenog. Pri tome valja naznačiti da na dijelu na kojem je formiran nužni prolaz nekretnina protustranaka je nasipana i predstavlja bijeli put uz istočnu granicu i u smjeru sjever - jug te drugim dijelom bijeli put uz južnu granicu u smjeru istog - zapad, pa slijedi da je to ipak optimalna varijanta koja ne smanjuje uporabnu (ne tržišnu) vrijednost zemljišta.

 

Prvostupanjski sud stoga, pravilno je zaključio kako predlagateljice nemaju nikakve veze s javnim putem te kako je korist od otvaranja predmetnog nužnog prolaza za gospodarenje njihovom nekretninom (kuća i dvorište) veća od štete na poslužnoj nekretnini (utvrđenoj u vrijednosti od 37.800,00 kn). Odredio je i naknadu vlasnicima poslužne nekretnine. Time su ispunjene pretpostavke osnivanja nužnog prolaza preko nekretnine protustranaka prema odredbi čl. 224. ZV-a.

 

Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno stanje na utvrđeno odlučno činjenično stanje, bez da bi bila počinjena bitna povreda odredaba postupka, žalba žalitelja je odbijena, a potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev protustranaka za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli – Pola, 19. lipnja 2017. godine.