Broj: Gž-634/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

          Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Marine Tante, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Blanke Pervan, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1) I. D. P. iz N., O. 2, OIB: … i 2) T. Z. iz N., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnicama, odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. J. & I. . iz Z., protiv tuženice R. H., zastupane po O. d. o. u Z., Građansko - upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 5. svibnja 2017. godine poslovni broj P-2039/15, u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 5. svibnja 2017. godine poslovni broj P-2039/15.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj I. D. –P. iz N., vlasnik:

              - dijela čest.zem. 1784/12 upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima A,A1,A2,A3,A4,A5,A, površine 5766 m2 zvani "P. u S. " (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11057),

              - dijela čest.zem. 1785/1, dijela čest. 1785/2 i dijela čest.1784/12 sve upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima B,B1,B2,B3,B4,B5,B, ukupne površine 479 m2 zvana "V. u S. " (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11047),

              - dijela čest.zem. 1784/9 upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je u Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima C,C1,C2,C3,C4,C5,C, površine 130 m2 zvana "V. u Š." (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11035),

              - dijela čest.zem. 1784/12 upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima C3,C2,D5,D1,D,D4,C3, površine 120 m2 zvana "V. u S. "-"Ilo" (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici 11034),

              - dijela čest.zem. 1784/10 i dijela čest.zem. 1784/12 obje upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima D,D1,D2,D3,D, ukupne površine 123 m2 zvana "V. u S. " - "Tor" (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici 11034),

              - dijela čest.zem. 1789 i dijela čest. 1784/12 obje upisane u zk.ul.547 k.o. N. i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g.označena slovima E,E1,E2,E3,E4,E, ukupne površine 1809 m2 zvana "P. u S." - "Njivica" (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11026),

              - dijela čest.zem. 1795 k.o. N. upisane u zk.ul.547 i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima F,F1,F2,F3,F, površine 4046 m2 zvana "O. u S. "-"Leparić" (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11163),

              - dijela čest.zem. 1792 k.o. N. upisane u zk.ul.547 i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima G,G1,G2,G3,G, površine 85 m2 zvana "Neplodno u S." (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11031), a koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo vlasništva upiše u zemljišnu knjigu, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

              II. Utvrđuje se da su tužitelji I. D.-P. iz N., Orlje 2 i T. Z. iz N., suvlasnici dijela nekretnine označene čest.zem. 1801/1 upisane u zk.ul.547 k.o. N. za 1/2 dijela svaki i to na onom dijelu koji je Skici izmjere izrađenoj od vještaka I. M. iz Z. od 28. travnja 2014.g. označena slovima H,H1,H2,H3,H, površine 9209 m2 zvana "Pašnjak O." (po novoj izmjeri isto odgovara katastarskoj čestici zemlje 11172), a koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo vlasništva upiše u zemljišnu knjigu, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

              III. Nalaže se tuženici da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 112.847,29 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 1.325,00 kn odbija kao neosnovan.“

              Protiv gornje presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              Prije svega, kako se taj žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/11, dalje - ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

              U ukidnoj odluci ovog suda rečeno je da je svoju odluku sud prvog stupnja tada obrazlagao time:

              - da je pradjed tužitelja J. sudjelovao u sklapanju kupoprodajnog ugovora 1906. godine, da je njegov sin bio J. zv. B. rođen oko 1870. i umro oko 1943. godine, da je njegov sin bio I. zv. B. koji je rođen između 1900. i 1903. godine, a umro između 1969/70. i 1973. godine, a njegov sin J. od kojeg su tužitelji predmetne nekretnine naslijedili kao od svog oca J. D. P. rođenog 27. lipnja 1920. godine i umrlog 18. lipnja 2005. godine po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-86/05, UPP/OS-92/05 od 9. studenog 2005. godine kao njegovo izvanknjižno vlasništvo za cijelo, te da su njegovim nasljednicima proglašeni tužitelji sukladno međusobnom sporazumu i ustupu, pa su kat.čest.zem. 1801/1 k.o. N. tužitelji naslijedili u jednakim udjelima po 1/2 dijela, dok je ostale utužene nekretnine tužitelj pod 1) naslijedio za cijelo,

              - da je iz iskaza svjedoka jasno je da je kod kupoprodaje u kojoj su sudjelovale četiri obitelji napravljena podjela suhozidima između njih, a kasnije kako su se dijelili članovi obitelji D. P.. Ovaj sastavljeni pisani ugovor o kupoprodaji u stvari svakako predstavlja vjerodostojan pravni temelj na osnovu kojeg su pravni prednici tužitelja postali zakoniti, istiniti i pošteni posjednici utuženih nekretnina i da su po viđenju suda tužitelji dokazali da su se ispunili uvjeti za njegovo stjecanje prava vlasništva dosjelošću spornog dijela predmetne nekretnine sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje - ZVDSP) te paragrafima 1052. i 1461. OGZ-a, jer su prednici sadašnjih posjednika neprekidano posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni, istiniti i samostalni posjednici, koje poštenje suprotna strana nije osporila, a kako nema zapreke da se pravo vlasništva dosjelošću stekne i samo na određenom dijelu zemljišne čestice,

              - da navedena činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava ovaj sud tada nije mogao prihvatiti budući za dosjelost nedostaje potrebno vrijeme od 40 godina kako za onu prije 6. travnja 1941. godine tako i za onu po odredbi čl.159. st. 4. ZVDSP-a, kako se to opravdano navodi u žalbi (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz 139/2004 i Rev 485/1999) pri čemu je bilo nebitno pozivanje na drugu pravomoćno okončanu parnicu trećih osoba.              Međutim, kako je pradjed nesporno kupio sporne nekretnine aktom raspolaganja tadašnje državne vlasti i stupio u posjed postao je vlasnikom kupljenih nekretnina u smislu paragrafa 431. III. Novele OGZ-a, pa je trebalo utvrditi kako je došlo do upisa u zemljišnoj knjizi općenarodne imovine, da li je bilo doneseno konstitutivno rješenje u smislu Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 111/47 i 25/58) i Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Sl. list DFJ", broj 64/45 i 24/46) koji postupak su provodila upravna tijela kotarske ili gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, koje su se osnivale pri gradskim ili kotarskim narodnooslobodilačkim odborima. U tom upravnom postupku se određivao maksimum koji se ostavlja svakom ranijem vlasniku, koji je kod crkvenih pravnih osoba mogao varirati, kako je navedeno, od 10 ha do 30 ha oranica i šuma. Odredba članka 3. točke c) Zakona o agrarnoj reformi ne propisuje ex lege prijenos prava vlasništva s nekadašnjeg vlasnika na državu, već propisuje provedbu postupka u kojemu se utvrđuje vlasništvo nad obradivim poljoprivrednim zemljištem, maksimum koji se ostavlja u vlasništvu ranijem vlasniku i zemljište koje se prenosi u zemljišni fond agrarne reforme, iz kojeg se zemljište davalo u vlasništvo "seljacima bez zemlje ili s nedovoljno zemlje" (članak 30. Zakona). Pretpostavka upisa prava vlasništva za Republiku Hrvatsku jest postojanje odluke kojom bi se dio posjeda navedene crkvene zaklade prenio u općenarodnu imovinu, odnosno odluka o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima (kolonistima), a koja bi bila donesena na temelju odredbi Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NR Hrvatske od 13. prosinca 1947. Tek pravomoćnošću takve odluke nastaju pravni učinci u pogledu oduzimanja (eksproprijacije) vlasništva bivšim vlasnicima te su, stoga, učinci odluke o oduzimanju mogli nastupiti tek donošenjem pojedinačne odluke i tek nastupom pravomoćnosti te odluke. Osobe, kojima je temeljem odluke dodijeljeno zemljište, postale su vlasnici u trenutku njezine pravomoćnosti, a ne danom donošenja Zakona o agrarnoj reformi. Radi se o izvanknjižnom stjecanju vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela za koje stjecanje upisa u zemljišnu knjigu nije konstitutivna pretpostavka stjecanja. Slijedom toga je i upis u zemljišnu knjigu, koji se može provoditi na temelju odluke, samo deklaratoran, tj. samo se publicira stjecanje vlasništva do kojeg je došlo izvanknjižno, temeljem pravomoćne upravne odluke. Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je bilo utvrditi postojanje odluke kojom se zemljište prenosi u vlasništvo države, a koja bi bila donesena po nadležnom upravnom tijelu. To je odlučna činjenica za razrješenje ove pravne stvari, jer ukoliko je postojala odluka bivši vlasnici, odnosno tužitelji kao njihovi nasljednici morali su ostvarivati svoja prava u odgovarajućem upravnom postupku po odredbama Zakona o naknadi („Narodne novine“ broj 92/96 do 81/02), ako nisu došlo je do prekluzije ostvarenja njihovog prava i ne mogu svoja prava, koja im eventualno pripadaju, ostvarivati u ovoj parnici temeljeći to samo na nasljeđivanju, kako je to navedeno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4163/2003, s time da sud o pravu na povrat stvari, u smislu citiranog Zakona, više ne može odlučivati ni kao o prethodnom pitanju u smislu čl.12. ZPP-a. Ukoliko je pak do uknjižbe općenarodne imovine došlo ex lege bez rješenja o oduzimanju i prijenosu u državno vlasništvo tužitelji u ovoj parnici mogu dokazivati neprekinuti pravni slijed stjecanja na temelju zakona, odnosno nasljeđivanjem, sukladno činjeničnoj osnovi u tužbi, stoga je presuda bila ukinuta i sud prvog stupnja u ponovljenom postupku temeljem čl. 377. st. 2. ZPP-a bio dužan kompletirati činjenično stanje tako što će pored zemljišnoknjižnih izvadaka izvršiti i uvid u zemljišnu knjigu i zbirku isprava kako bi utvrdio temeljem čega je upisana općenarodna imovina (ONI).

              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupio je po uputi ovog suda te utvrdio da je do upisa državnog vlasništva došlo na temelju okružnice ministarstva pravosuđa NRH od 20.siječnja 1948.godine broj: 265-I-13-1948 i Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini ("Službeni list" broj 56/47), s time da se konkretna uknjižba očito izvršila iz razloga da bi nekretnine ranije bile državno vlasništvo budući se u čl. 1. Uredbe tada polazilo od pravnog statusa imovine kao "državne nepokretne imovine" i da je ranije egzistirao upis prava vlasništva nekadašnje O. R. (C. di A.), međutim, iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa proizlazi da je općina prodavala (i) obitelji tužitelja zemljišta na tom području do 6.travnja 1941.godine, glede čega su tužitelji za predmetne parcele priložili kupoprodajnu pogodbu od 10.svibnja 1906.godine kojom je pradjed nesporno kupio predmetne nekretnine aktom raspolaganja tadašnje državne vlasti i stupio u posjed postao je vlasnikom kupljenih nekretnina u smislu paragrafa 431. III. Novele OGZ-a, dok su tužitelji u neprekinutom pravnom slijedu stjecanja prava vlasništva to stekli nasljeđivanjem, dokazujući to pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju.

              Navedena činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava ovaj sud sad prihvaća, u smislu čl.375.st.5. ZPP-a, s time da žaliteljici valja odgovoriti da je nebitno ukazivanje da tužitelji osobno i putem prednika nisu stekli pravo vlasništva dosjelošću. Stoga je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem čl.368.st.1. ZPP-a, dok je odluka o trošku u smislu čl.166.st.1. ZPP-a izostala jer tuženica nije popisala trošak žalbenog postupka.

U Zadru, 20. lipnja 2017. godine.