Broj: Gž-2017/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Vladi Skorupu, u pravnoj stvari tužitelja: C. d.d. S., OIB: …, zastupano po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. V. i I. N. iz S., protiv tuženika: 1. RH, Ministarstvo RH, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i 2. Bolnice Z., zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 14 Psp-86/2015 od 12. srpnja 2016. godine, 27. lipnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 14 Psp-86/2015 od 12. srpnja 2016. godine.

 

2. Odbija se zahtjev drugo tuženika, Bolnice Z., za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže da se donese rješenje i utvrdi da je 29. rujna 2015. godine, bez ikakvog pitanja i njegovog odobrenja tuženik, bolnica Z., postupajući po nalogu RH, ministarstvo, nasilno promijenio cilindar na ulaznim vratima Poliklinike bolnice Z. i poslije 1. listopada 2015. godine, nasilno pokidao lanac i lokot na ulaznim vratima Poliklinike bolnice Z., tako da su tuženici smetali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu građevine Poliklinike bolnice Z., na adresi Z., zbog čega predlaže da tuženicima naloži u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na toj nekretnini i to na način da predaju tužitelju u posjed, slobodnu od osoba i da im se zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje njegovog posjeda.

 

              Točkom II. prvostupanjski sud nalaže tužitelj da nadoknaditi tuženici RH parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, a tuženiku Bolnici Z. u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Protiv tog rješenja žalbu pravovremeno podnosi tužitelj pozivajući se na sve zakonom propisane žalbene razloge iz članka 353. stav 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13.,u nastavku: ZPP).

 

Žalbom u bitnome ističe da je prvostupanjski nije vodio računa o pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za zaštitu od smetanja posjeda i da on kao izvođač radova ima pravo na posjedovnu zaštitu.

 

Osim toga, prema žalitelju, zgrada Poliklinike bolnice nema status javnog dobra, koje bi priječilo postojanje bilo kakvog prava na njenu posjedovnu zaštitu, zato jer još nisu dovršeni radovi na njoj pa stoga niti nije mogla steći to svojstvo.

 

U konačnici predlaže da se pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i vrati istom sudu na ponovan postupak.

 

Tuženik bolnica Z. odgovorila je na te žalbene navode, protiveći se tvrdnji tužitelja da je bio mirni posjednik i da ima pravo na pravnu zaštitu.

 

Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i postavlja zahtjev na nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na to da se utvrdi kako je po nalogu ministarstva, bolnica Z. promijenila 29. rujna 2015. cilindar na ulaznim vratima Poliklinike bolnice Z. i onda poslije toga 1. listopada 2015. godine nasilno pokidala lanac i lokot na ulaznim vratima Poliklinike bolnice Z. te ga tako smetala u mirnom posjedu te građevine.

 

Nakon toga sud utvrđuje da je između trgovačkog društva A. d.o.o. zastupanog po direktoru M. V., tužitelja  trgovačkog društva C. d.d. zastupanog po direktoru M. Z. i trgovačkog društva A. d.o.o. zastupanog po direktoru M. Ž. s jedne strane kao izvođača i tuženika, ministarstva zaključen ugovor radi izvođenja radova na objektu Poliklinike bolnice Z.

 

Iz toga za sud prvog stupnja nema dvojbe da je tužitelj jedan od izvođača radova koji je angažiran na izgradnji Poliklinike bolnice Z., kako objekta u vlasništvu tuženika i da stoga nije posjednik te građevine, već samo punomoćnik u posjedovanju. Punomoćnik u posjedovanju nema pravo na posjedovnu zaštitu, stajalište je prvostupanjskog suda, zbog čega smatra da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

 

Iz tih razloga utvrđuje da tužitelji nema pravo tražiti posjedovnu zaštitu u ovom postupku.

 

              Pravna stajalištu u osporenom prvostupanjskom rješenju zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantnih zakonskih odredbi, jer je sud, polazeći od činjeničnog stanja, utvrđenog u provedenom postupku obrazložio svoja stajališta za koja prema motrištu ovog suda nedvojbeno proizlazi da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja ili pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Istovremeno, donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.365. st.2. ZPP-a, a u svezi čl.354. st.2. tč.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.  ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi pobijanog prvostupanjskog rješenja nisu proturječni stanju spisu, pa ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. tč.11. ZPP-a.

 

Odlučujući u okviru istaknutih žalbenih navoda bitno je naglasiti da pravo na zaštitu posjeda ima svaki onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, pa tako i tužitelj, pri čemu nije bitna namjera smetanja ukoliko je ispravno cijenjen subjektivni element sadržaja svijesti i znanja tuženika da poduzetom radnjom zadiru u tuđi posjed koji ima elemente samovlašća. S tim u svezi, sukladno odredbi čl. 21. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.. 153/09. i 143/12. - u nastavku teksta: ZV), svatko koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga oduzima, ima pravo na zaštitu posjeda uz zakonski rok za posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da je smetanje poduzeto samovlasno, odnosno da za njega ne postoji ovlaštenje bilo neposredno iz zakona, bilo iz odluke koju donosi sud ili neko drugo tijelo vlasti na temelju zakona.

 

Odsutnost prethodno navedenih zakonskih pretpostavki, nužnih za pružanje posjedovne zaštite tužitelja, koje ispravno cijeni prvostupanjski sud, njegovom žalbom nije dovedeno u pitanje, jer za ovaj suda ne postoji dvojba oko toga da su tuženici tužitelja angažirali kao jednog od izvođača radova i nisu ga uvodili u posjed predmetne Poliklinike. Zato tužitelj ne uživa pravo na posjedovnu zaštitu u ovoj posesornoj parnici. K tome, suprotno inzistiranjima žalitelja, izlišno je u ovoj pravnoj stvari raspravljati o bilo kakvom pravnom odnosu naručitelja i izvođača radova na toj građevini, jer to može biti predmet raspravljanja u nekom drugom redovnom postupku i ne može se utvrđivati u posjedovnoj parnici kakvu predstavlja ova, koja se vodi radi smetanja posjeda. Predmet raspravljanja isključivo je utvrđivanje činjenice imaju li tužitelji pravo na zaštitu posjeda putem suda te s tim u svezi utvrđenje posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja tog posjeda na način kako to propisuje čl.22. ZV-a s konačnim ciljem da se donese odluka kojom će se narediti uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja.

 

Uostalom, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da žalitelj i nije imao u posjedu ključeve od lokota i ulaznih vrata, a dovodi se u vezu sa sadržajem elektroničke pošta koju su (svi) izvođači upućivali Ministarstvu prema kojima ga obavještavaju da je objekt Poliklinike oslobođen od osoba i stvari izvođača.

 

              Na taj način u potpunosti je neprihvatljivo stajalište tuženika, jer niti s pravnog gledišta ovog suda tuženik, kojeg je kao jednog od izvođača radova angažirao vlasnik zgrade, da na njoj izvede određene radove, nema pravo na posjedovnu zaštitu, jer nije dokazao da je bio posljednji i mirni posjednik i pored toga obzirom na to da je to pravo ograničeno njegovim statusom punomoćnika u posjedovanju za koga nije predviđena mogućnost zaštite od smetanja posjeda.

 

              Iz navedenih utvrđenja upravo suprotno zaključcima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno cijenio je li postojao posljednji mirni posjed tužitelja na prijepornoj nekretnini u opsegu koji odgovara stanju u trenutku poduzimanja čina smetanja posjeda pa je stoga i prema motrištu ovog suda pravilno i logično ocijenio provedene dokaze izvodeći iz njih zaključak o pravima tužitelja na zaštitu posjeda kao faktičnoj vlasti lišenoj bilo kakvih drugih vlasničkopravnih utvrđenja koja nisu u izravnoj svezi sa samovlasnim smetanjem, niti se taj postupak može opterećivati drugim pitanjem koja bi proizlazila iz obveznopravnog odnosa stranka.

 

              Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a na način i u opsegu koji je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

              Iz navedenih razloga, obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. tč.2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

 

U Rijeci, 27. lipnja 2017. godine