Broj: Gž-3762/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Ž. P. iz M., K. P. K. I. br. 72, OIB: … i 2. S. P. iz M., K. P. K. I. br. 72, OIB: …, koje zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženika H. operatora prijenosnog sustava d.o.o., Prijenosno područje S., S., K. L. P. 5, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-182/2015 od 11. srpnja 2016., u sjednici održanoj dana 28. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-182/2015 od 11. srpnja 2016.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da plaća tužiteljima redovite mjesečne iznose od 3.622,00 kuna mjesečno od 23. studenog 1997. pa ubuduće, time da sve dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od prvog u mjesecu pa do isplate te da tužiteljima nadoknadi parnični trošak.

 

              Protiv te presude tužitelji su podnijeli žalbu kojom pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

              Žalba je neosnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, s obzirom na to da je o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud dao valjane i logične razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu s izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP)  na koju ukazuju tužitelji.

 

Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za iskorištavanje čest. zem. 630/3 k.o. Veliko Brdo, površine 1811 m2, u visini zakupnine, koji temelje na odredbama članka članka 196. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP). Tužitelji su, naime, vlasnici označenog zemljišta na kojemu su postavljena dva dalekovoda, i to jedan s visokonaponskim betonskim stupom, a drugi sa dva metalna stupa pa smatraju da im pripada naknada na temelju navedenih zakonskih odredaba za iskorištavanje njihove nekretnine u visini zakupnine.

 

Prema odredbi članka 196. stavka 1. ZVDSP-a vlasnik povlasne nekretnine kojega njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgrađenu napravu ili kakav uređaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o svome trošku, a vlasniku poslužne nekretnine plaćati naknadu za iskorištavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije drukčije određeno ugovorom ili zakonom. Prema stavku 2. istog članka odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje kad vlasnika povlasne nekretnine njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnom prostoru ima vodove i druge uređaje (električne, kanalizacijske, plinovodne, vodovodne, toplovodne, telekomunikacijske i dr.).

 

Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 388. stavak 2. i članka 389. stavka 1. ZVDSP-a, pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe ZVDSP-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., nego odredbe zakona koji su bili na snazi u vrijeme postavljanja dalekovoda.

 

Naime, utvrđeno je da je do postavljanja dalekovoda na nekretnini tužitelja došlo osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, a u to vrijeme je na snazi bio Zakon o elektroprivredi ("Narodne novine", broj 6/83), kojim je u članku 69. stavku 1. bilo propisano da je izgradnja i održavanje elektroenergetskih postrojenja od općeg interesa, a prema stavku 2. istog članka vlasnici i korisnici nekretnina dužni su omogućiti elektroprivrednoj organizaciji izgradnju i održavanje vodova visokog i niskog napona (zračni i kabelski sa stupnim trafostanicama i pripadajućim postrojenjima i uređajima), ako se utvrdi da je izgradnja i održavanje tih vodova na određenim nekretninama od općeg interesa, time da prema stavku 3. istog članka opći interes utvrđuje općinska skupština.

 

Takav opći interes, u konkretnom slučaju je utvrdila Skupština općine M., pa je doneseno rješenje broj UP-I-03-264/1-87 od 3. studenoga 1987., prema kojemu je od općeg interesa izgradnja raspleta DV 110 kV kod trafostanice TS 110/35 kV M., i to, između ostalog, preko nekretnine označene kao čest. zem. 630/3 zk. ul. 897 k.o. V. B. uknjiženog vlasničkog prava u korist L. P. pok. T., F. P. pok. pok. T., M. P. pok. T. i R. P. ud. I., a katastarskog posjeda K. P. pok. I..

 

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je za izgradnju dalekovoda izdana građevinska dozvola od 22. veljače 1988. od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline, a kasnije i uporabna dozvola dana 19. lipnja 1989. od strane istog tijela, kojom je dozvoljena uporaba izgrađenog objekta R. D. 110 kV K. – P. uz TS 110/35 kV M..

 

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim  tužbeni zahtjev tužitelja te ga je odbio.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, jer pravna pravila Općeg građanskog zakonika, te Zakon o elektroprivredi nisu propisivali pravo vlasnika, odnosno korisnika nekretnine na kojoj je izgrađen vod visokog ili niskog napona na naknadu za iskorištavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, kako je to propisano odredbama članka 196. ZVDSP-a. Retroaktivna primjena ZVDSP-a nije propisana. Naprotiv, odredbom članka 388. stavka 2. ZVDSP-a je izričito propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom članka 389. stavka 1. ZVDSP-a propisano da se stupanjem na snagu ovoga Zakona ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane. Prema tome, unatoč činjenici da se navedeni dalekovodi koji su izrađeni prije stupanja na snagu ZVDSP-a još uvijek nalaze na nekretnini tužitelja, tužitelji nemaju pravo na naknadu za iskorištavanje zemljišta u visini zakupnine, kako je to propisano odredbama članka 196. ZVDSP-a, jer takva obveza nije bila propisana za pravnog prednika tuženika u vrijeme izgradnje dalekovoda na nekretnini tužitelja, a niti je ta obveza utvrđena temeljem pravnog posla ili odluke nadležnog tijela.

 

Nemaju pravo tužitelji kada u žalbi tvrde da je, s obzirom na činjenični supstrat na kojemu temelje svoj zahtjev, prvostupanjski sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Odredbom članka 219. ZOO-a, koja uređuje upotrebljavanja tuđe stvari u svoju korist, propisano je da kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

 

Tužitelji tvrde da je u navedenom razdoblju tuženik predmetnu nekretninu posjedovao bez valjane pravne osnove koja bi ga ovlašćivala na izvršavanje sadržaja prava služnosti dalekovoda i da im stoga pripada pravo na naknadu u visini zakupnine za upotrebu njihove nekretnine.

 

Međutim, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju se ne radi o neovlaštenom (bez pravne osnove) korištenju tuđe nekretnine, čime nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta upotrebe tuđe stvari u svoju korist.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci.

 

U Splitu 28. lipnja 2017.